Pretvorili smo gradske jezgre u gomilu šupa, ljudi su spavali i u kadama. I sada se čudimo orgijanju?

Isklesali smo tako spektakularan imidž da, kada se neki turist domišlja gdje da provede tjedan dana u poluanesteziji bljujući ostatke podgrijanog pizza cuta, za male novce, prvo mu na pamet padne Split. Ustvari, jedan solidan dio naše obale postao je inkubator prnjavog, najjeftinijeg turizma. Dosanjana meka pivske, pijane i bučne rulje koja se po kaldrmama dalmatinskih gradova spotiče o gole sise, staklene flaše i jeftini kebab. I? Što onda?

Bogati će lokati i ludovati na svojim privatnim feštama, zaštićeni živicom od par metara i mramornim zidovima, sirotinja će to raditi na ulici. Poetika pijančevanja ovisi o tome kakvog turista hoćete privući. Bogatog, ili onog koji okrene sve naglavačke ventilirajući se u krdu među svojima. A upravo smo desetljećima...