PREVARA OD 200 MILIJUNA DOLARA Šuškov potpis na Zubakovu dokumentu je krivotvoren

Na dan 24. travnja davne 1996., kada je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak navodno potpisao međunarodnom trgovcu oružjem Petru Pernički potvrdu da mu je RH dužna 200 milijuna dolara za raketni sustav S-300, Gojko Šušak je u “Plavom salonu” Ministarstva obrane imao sastanak s američkom delegacijom predvođenom tadašnjim veleposlanikom Peterom Galbraithom.

Prije sastanka s Amerikancima od 9.53 do 10.55 sati boravio je u uredu Markice Rebića, a termin sastanka s Perničkom nigdje nije bio upisan u Šuškov rokovnik. Za usporedbu, dan prije, 23. 4. 1996., sastanak sa Šuškom tražili su Josip Perković koji moli za “termin bilo kada”, Ivka Zlokić, predsjednica Trgovačkog suda u Splitu koja traži termin radi “prostora”, Tomislav Marčinko i Maja Freundlich.

USPJEŠNI GENERALI HVO-A I TAJKUNI ČIJE IMPERIJE VODE SINOVI I BRAĆA Kako su Prlić, Praljak i Stojić postali najbogatiji ljudi BiH

Ovo je samo jedan od navoda specijalne analize koju je Odjel vojne policije Glavnog stožera sastavio za glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića nakon što je prije godinu dana u sporu vrijednom 200 milijuna dolara poduzetnik iz Sesveta Zvonko Zubak zagrebačkom Općinskom građanskom sudu dostavio potvrdu iz koje proizlazi da je Gojko Šušak 1996. priznao dug za sustav S-300.

Podsjetimo, Zvonko Zubak je 2002. godine u ime tvrtke Winsley Finance Limited tužio Republiku Hrvatsku tražeći 200 milijuna dolara za taj raketni sustav. Riječ je o off shore trvtki koju je osnovao češki trgovac oružjem Petr Pernička, a koja je tijekom Domovinskog rata Hrvatskoj dostavila gotovo cjelokupno ratno zrakoplovstvo, kao i nepotpuni, sporni raketni sustav S-300.

Državno je odvjetništvo pak potvrdu koju je dostavio Zubak ocijenilo krivotvorinom te je pokrenuta istraga protiv nepoznatoga počinitelja, a zatražena je asistencija Vojne policije i Vojne sigurnosne-obavještajne agencije (VSOA).

Vojni su kriminalisti tako po nalogu DORH-a doslovce uz pomoć dokumenata pokušali rekonstruirati svaki radni dan Gojka Šuška od 1992., kada je postao ministar obrane, do 3. 5. 1998., kada je umro. U rekonstrukciji, koju je DORH uvrstio u spis, korištena je cjelokupna arhivska građa Kabineta ministra obrane iz Središnjeg vojnog arhiva (SVA), uključujući Šuškove rokovnike, službene bilješke o sastancima itd. Naravno, posebno je analizirano razdoblje 1996. godine, kada je, prema tvrdnjama trgovca oružjem Perničke, Šušak potpisao spornu potvrdu.

Naime, potvrdu je Zubaku dostavio međunarodni trgovac oružjem Petr Pernička, koji je tijekom rata u Hrvatsku dopremio dijelove raketnog sustava S-300 oko kojih se sada vodi spor.

Kako je tada na sudu pojasnio Pernička, potvrdu naslovljenu “Recognition of Debt” (priznanje duga) osobno mu je potpisao Gojko Šušak 24. travnja 1996. u svome uredu u MORH-u. Potvrda je napisana na memorandumu Winsley Finance Limiteda, a u njoj se navodi da se Šušak u ime RH obavezuje Winsley Financeu isplatiti 200 milijuna USD najkasnije do 31. svibnja 1999. Pojašnjavajući nastanak potvrde na sudu, Pernička je ispričao da je ona nastala kao dodatno sredstvo osiguranja s obzirom na to da su zbog neplaćanja sustava S-300 njegovi ruski partneri vršili pritisak. Kao razlog što tu potvrdu nitko nikada ranije nije spomenuo Pernička je naveo da je ona do sada bila kod tih ruskih partnera, a da je za nju već prije rekao Zubaku, no da ga Zubak nije razumio jer ne vlada glatko engleskim jezikom.

Pernička je dodao da je u Ministarstvo obrane Šušku donio dva primjerka potvrde, a jedan od primjeraka je nakon potpisivanja i ovjeravanja ostavio Šušku.

U trenutku postpisivanja potvrde u Šuškovu su uredu bili samo on i ministar, a do zgrade MORH-a su ga uvijek dovodili agenti tajne službe RH, zbog čega nije prolazio redovite kontrole, “osim možda jedan put kada sam išao sam”, pojasnio je trgovac oružjem i ostavio mogućnost da je možda dva dana prije sastanka sa Šuškom došao u MORH kod generala Vladimira Zagorca, tadašnjeg ministrova pomoćnika za logistiku.

Pročešljavajući okolnosti pod kojima Pernička tvrdi da je potvrda nastala, Vojna policija je zaključila da njegove tvrdnje ne odgovaraju istini. Prvo, u ročišniku uopće nije zapisan sastanak s Perničkom. Ni u evidenciji ulazaka u MORH Pernička nije niti jedan put evidentiran radi sastanka sa Šuškom.

Za usporedbu, samo u 1996. godini evidentirano je 14 Perničkinih ulazaka u MORH radi sastanka s Vladimirom Zagorcem, inače zaduženim za nabavu oružja tijekom rata. Desetljeće poslije Zagorec će završiti u zatvoru zbog krađe dragulja koje mu je donio upravo Perničkin i Zubakov poslovni partner Josef Rotheichner.

Isto tako, Vojna policija u arhivu nigdje nije mogla pronaći Šuškov primjerak potvrde, a dokumenta se nisu mogli sjetiti ni njegovi nekadašnji suradnici. Analizom protokola utvrđeno je da se kod ministra nije moglo doći “baš tako”, nego je bilo potrebno prethodno se najaviti, dogovoriti i potvrditi termin. Posebna su priča pečat ministra obrane i faksimil Šuškova potpisa koji su se nalazili na Perničkinoj potvrdi. Prije svega je utvrđeno da je Šušak imao nekoliko pečata, a na potvrdi se nalazi otisak pečata 1, koji se koristio sve do kraja 1996., kada je uništen i zamijenjen novim.

No, analizom dokumenata koji su tim pečatom ovjereni od 1992. do 1996. otkriveno je da se pečat u tome razdoblju deformirao od korištenja, te da je oblik koji je otisnut na potvrdi onaj iz 1992. ili 1993., dok je taj pečat 1996. imao vidljiva oštećenja. Ostaje misterij na koji se način otisak pečata iz 1992. ili 1993. našao na dokumentu datiranom 1996. Utvrđeno je i da se na potvrdi ne nalazi potpis Gojka Šuška nego faksimil njegova potpisa koji on sve do prosinca 1997. navodno nije koristio za ovjeravanje službene dokumentacije, nego samo za ovjeravanje neformalnih dokumenata.

Istražitelji Vojne policije otkrili su i da se kod takvih neformalnih dokumenata faksimil zapravo koristio kao zamjena za pečat, odnosno da ne postoje dokumenti na kojima bi bili i faksimil i pečat.

Pečat i faksimil potpisa nalaze se u “u milimetar” identičnom međuodnosu na oba dijela potvrde. U cijelom arhivu nije pronađen niti jedan dokument na kojemu je ministar obrane potpisao bilo kakvu potvrdu na tuđem memorandumu. Na kraju, otkriveno je da je baš na dan kada je potvrda datirana Gojko Šušak imao sastanak s američkom delegacijom predvođenom Jamesom Pardewom, koordinatorom programa ustrojavanja vojske Federacije BiH, tzv. “Train and Equip”. Zbog bojazni od mogućih opstrukcija toga programa, Amerikanci su bili zaniteresirani da mu Hrvatska pruži potporu, a nije poznato do kada je sastanak trajao.

Zanimljivo je da je tijekom ove istrage Vojne policije zatražena i informacija od Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA), no vojni policajci odgovor od kolega obavještajaca nikada nisu dobili. Međutim, policajci su sami doznali da je VSOA sastavila posebno izvješće o ovome slučaju 27. siječnja 2012., ali su zaključci VSOA-e bili drugačiji od zaključaka Vojne policije.

“VSOA je prikupila saznanja koja upućuju kako je Gojko Šušak 23. i 24. travnja 1996. boravio u Zagrebu na radnom mjestu”, navedeno je u izvješću VSOA-e koje su agenti, pak, utemeljili na osam dodjela činova koje su potpisane tih datuma. Dalje istražujući te dokumente, policija je utvrdila da spomenute dodjele činova imaju otisnuto ime Gojka Šuška, no da ih je potpisao načelnik Personalne uprave MORH-a Marinko Krešić, dakle ne znače nužno da je Šušak bio u kabinetu.

Za kraj, Vojna policija je utvrdila i da je na svim Šuškovim dokumentima on bio potpisan ili s “defence minister” ili “minister of defence” (ministar obrane), a nikada s “ministry of defence” (Ministarstvo obrane). Spornu potvrdu uskoro bi se trebalo i vještačiti, no DORH i Zvonko Zubak ne mogu se usuglasiti tko bi to vještačenje trebao provesti. Dok DORH traži da se ono provede kod nas, Zubak predlaže bilo koju drugu ustanovu u svijetu. Rekonstrukciju kretanja i sastanaka Gojka Šuška koju je izradila Vojna policija Zubak u svom očitivanju naziva komičnom jer smatra da priroda posla koji je MORH imao s Perničkom podrazumijeva tajnost i izbjegavanje evidentiranja u službenim protokolima.