Prgomet prvi put otkriva o čemu je pričao s Milanovićem i tvrdi: 'Most će ići s HDZ-om'

“Više me zanima nacionalna politika, ali ne odbijam mogućnost uključivanja i u lokalne izbore. Hoću li u utrku za gradonačelnika Zagreba, odlučit će stranka. Imam viziju kako Zagreb treba izgledati i nemam straha od političke borbe i izazova”, kaže dr. Drago Prgomet u svojoj radnoj sobi u Klinici za uho, grlo i nos na Rebru, koja izgleda kao luksuzni apartman u Four Seasonsu.

“To je namještaj star skoro stotinu godina, koji sam našao u gotovo raspadnutom stanju na Šalati i preuredio ga. U ovim stolcima sjedili su svi profesori od početka Klinike do danas”, govori Prgomet, jedan u nizu vrhunskih liječnika kojeg je ponijela ta magična privlačnost politike.

Sve vrijeme dok je bio zamjenik Tomislava Karamarka sa svojim je šefom razgovarao samo nekoliko puta. Nesporazumi su počeli već na početku kada se zajedno s Davorom Ivom Stierom suprotstavio izbacivanju Jadranke Kosor. Je li na Karamarku vidio nezadovoljstvo što je podržao Kosor? “Ma nije on osoba kojoj emocije možete lako pročitati na licu.” Ali, ni s drugim političkim “šefom”, Božo Petrovom, nije imao mnogo sreće. Ljubav je pukla nakon večere sa Zoranom Milanovićem i Antom Kotromanovićem, a Prgomet nikada do sada nije javno obznanio o čemu se tada razgovaralo.

Kako je došlo do razgovora između vas i Milanovića u stanu ‘bez zastora’ Ante Kotromanovića?

- Svoje sam odluke uvijek donosio vjerujući da činim dobro, bez kalkulacija. Nisam kalkulirao ni kada sam išao u rat, ni kada sam ulazio u izbornu trku za zamjenika predsjednika HDZ-a, ni kada sam gospodinu Karamarku govorio što mu spada. Ni kada sam se našao s tadašnjim premijerom Milanovićem. On je odredio gdje i kada ćemo se naći, pa zar je to trebalo odbiti? Ne bi to u tom trenutku odbio nitko u Hrvatskoj.

Što ste konkretno razgovarali?

- Na tom sastanku sam branio interes onih na čijoj sam platformi izabran, dakle Mosta. Vrlo sam jasno rekao Milanoviću na toj večeri: ‘Most i ja osobno nećemo vas podržati za hrvatskog premijera’. Milanović će to, ako želi, sigurno potvrditi, iako nikada o tome nije htio govoriti.

Kako je Milanović reagirao kada ste mu to rekli?

- Nisam vidio previše sreće na njegovu licu. Niti osmijeh. U tom trenutku najveći legitimitet za premijera imali su Milanović i Karamarko, ali i mi smo imali svog kandidata. Kako se Milanović borio za svoje, ja sam se borio za svoje stavove. I nisam nikada ni Milanoviću, niti Karamarku dao potpis kao mandataru.

Je li vas pokušao lomiti i nagovarati da ‘ljevija’ strana Mosta prijeđe SDP-u?

- Ne. To je bio treći dan nakon izbora i mi se u Mostu nismo svi znali. Devetnaest ljudi je ušlo u Sabor, dobar dio nas se prvi put vidio na dan izbora. Pregovarati u nečije ime u tom trenutku nije bilo moguće. To bi bilo suludo.

Zar niste mogli ‘ispeglati’ s Petrovom taj susret s Milanovićem?

- Ne znam iz kojeg je razloga Petrov odlučio prekinuti suradnju, zbog čega mi ni tada, ni danas nije žao. Pogotovo imajući na umu činjenicu da se prekid dogodio u nedemokratskom ozračju, protiv čega sam se uvijek borio, a Petrov nije niti osjetio potrebu razgovarati sa mnom o tom događaju. Da sam želio sakriti susret s premijerom, ne bih otišao u popodnevnim satima i sjedio uz široko otvorenu terasu nego bih, kao neki drugi mostovci, išao Milanoviću u ponoć. Nisam tajio ništa, kao što neću ni ubuduće. Kao i dosad, svoj ću politički rad držati javnim, jednostavno rečeno, voditi politiku bez zavjesa.

Jeste li tražili objašnjenje od Petrova?

- Možda će jednoga dana reći što mu je smetalo da sam razgovarao s Milanovićem s obzirom na to da nama drugima nisu smetali njegovi kontakti s Karamarkom.

Vi kao da niste imali sreće u stranačkim hijerarhijama. S Karamarkom su nesporazumi počeli odmah kad je odlučio gospođu Kosor izbaciti iz stranke?

- Politički ‘klimavci’ takvih problema nemaju. Stvarni je problem u unutarstranačkoj demokraciji koju sam snažno zagovarao još tijekom kampanje za zamjenika šefa HDZ-a. Ona je preduvjet stvaranja dobrih javnih politika koje se bruse u međusobnom sučeljavanju, a u konačnici je to i preduvjet izbora jakih, kompetentnih osoba koje će voditi stranku i državu. Ne smetaju mi drukčiji stav i mišljenje, ali mi smeta ako se ne omogući da drukčije mislim i kažem. Stier i ja smo bili protiv toga da se nekoga zbog verbalnog delikta izbaci iz stranke.

Bilo je tada različitih teorija zbog čega se Karamarko na to odlučio. Smetalo mu je što gospođa Kosor solira, zamjerao joj je što je omogućila procesuiranje brojnih HDZ-ovaca...

- Da sam bio zadovoljan načinom na koji gospođa Kosor i njezin tim vode stranku, ne bih se ni kandidirao. Jedno je izraziti nezadovoljstvo načinom vođenja stranke, a drugo je nekoga izbaciti zbog različitog mišljenja. Ne znam koliko je i je li uopće gospođa Kosor sudjelovala kao premijerka u procesima koje spominjete. To nije posao premijera i želim vjerovati da su sve te procese vodile nadležne institucije.

Je li vam Karamarko kao zamjeniku rekao razloge zbog kojih želi izbaciti Jadranku Kosor?

- Meni osobno ne, ali je na Predsjedništvu korištena formulacija iz statuta prema kojoj netko može biti izbačen ako svojim ponašanjem nanosi štetu ugledu stranke. Formulacija koju bih odmah izbacio.

Kako ste uopće došli živjeti u Zagreb?

- Moji prijatelji mi uvijek kažu ‘nemoj preskakati to Žeravac, nisi ti rođen u Derventi’. To je župa koja je prije rata imala oko 2000 stanovnika, a sada ih ima 60-ak. Nažalost, sve je porušeno, spaljeno. Moja majka i brat su živjeli u Žeravcu, protjerani su, a nitko se od mojih nije vratio. Mnogi su prijatelji poginuli, a dan danas još tražimo rođake koji su nestali. Prošle nedjelje su bile 24 godine kako je taj kraj opustošen i 44 godine kako je umro moj otac. Točno na isti datum. A ja sam nakon studija medicine u Banjoj Luci došao u Slavonski Brod.

Bili ste u ratu, završili ste specijalizaciju i od 1998. ste stalno u Zagrebu. Više od deset godina ste šef Klinike na Rebru i otkud ta želja da se bavite i politikom?

- Dobar dio liječnika se uključio devedesetih, pogotovo u HDZ. Pa onda kolega pozove kolegu. Jedna ekipa nas koji smo bili u ratu odlučili smo po povratku iz rata ući u stranku jer nam je svjetonazorski bila bliska i željeli smo nastaviti ono što je započeto u ratu: aktivno izgrađivati vlastitu državu. Tako je krenuo i moj politički put u HDZ-u, puno sam toga prošao, od temeljnog odbora do zamjenika predsjednika. Ali nikada u izvršnoj vlasti.

Kako ste doživjeli Sanaderov HDZ?

- U sukobu Sanadera i Pašalića bio sam na Sanaderovoj strani. Njegov nastup i izvrsna retorika malo su koga ostavljali ravnodušnim. Sanadera sam doživljavao kao čovjeka koji može pokrenuti HDZ na put u pravcu izgradnje demokratske narodnjačke stranke i pobjede na parlamentarnim izborima.

Ali, nije dobro završilo po stranku?

- Točno, završilo je u vrlo ozbiljnim optužbama za koruptivno djelovanje koje još čeka na sudski pravorijek i zbog čega HDZ i dan danas trpi ogromnu štetu.

Kako je došlo do toga da se kandidirate za zamjenika predsjednika HDZ-a?

- To je došlo u vrijeme kada je stranka izgubila na izborima, a kolega dr. Kujundžić i ja dogovorili smo se da on bude kandidat za predsjednika, a ja za zamjenika. Izabran sam za Karamarkova zamjenika. Dosta ih je bilo iznenađeno izborom, pogotovo što nisam bio na šalabahteru. Članovi su očito dobro čuli što sam govorio i poznavali moj ratni, stranački i profesionalni put.

Jeste li očekivali Karamarkovu pobjedu?

- Nije me iznenadila iz nekoliko razloga. Bilo je to vrijeme velike nesigurnosti među članovima HDZ-a, vrijeme poslije gubitka izbora, opterećeno negativnom Sanaderovom ostavštinom. Iako treba reći da je u Sanaderovo vrijeme bilo i pozitivnih stvari. U društvu je došlo do smanjenja tenzija i ideoloških podjela, otvoreni su pregovori s EU, ulazak u NATO. Karamarko je uspio pobijediti jer je imao dobru organizaciju kampanje zahvaljujući Milijanu Brkiću. U Karamarku su, kao dotadašnjem šefu sigurnosnih službi i policije, pak mnogi članovi vidjeli osobu koja može sačuvati HDZ od mogućeg raspada. Ali, dobio je i retorikom koja je bila različita od Sanaderove, puno radikalnija, desnija i očito dobro pogodila u žicu dio članova stranke.

Kako je izgledala tadašnja Plenkovićeva platforma?

- Vrlo slična mojoj. Radi se o umjerenom, konzervativnom političaru, danas već predsjedniku HDZ-a, koji pokušava ono što su bile i moje namjere. A to je spojiti konzervativni temperament i tradicionalni odgoj koji imaju HDZ-ovi članovi s liberalnom demokracijom koja je temelj današnje Europe.

Jeste li se s Karamarkom znali otprije?

- Prvi smo se put u životu vidjeli tijekom unutarstranačke kampanje. Nikada nisam dovodio u pitanje legitimitet njega kao predsjednika, nije bilo među nama kuršlusa, nismo imali osobni sukob, ali sam se protivio radikalnoj politici koja dijeli društvo i bio duboko uvjeren da takvom politikom HDZ ne može dobiti izbore. To se i dogodilo jer se HDZ-ov rezultat na zadnjim izborima ne može smatrati uspjehom protiv jedne neuspješne Vlade.

To je neobično, Karamarko koji je bio Mesićev bliski suradnik otišao je krajnje desno, a vi, s obiteljskim backgroundom i iz tvrde hrvatske utvrde u Bosni, otplivali ste u krajnje liberalne vode?

- Odgajan sam kao većina Hrvata u BiH, a za to je najviše zaslužna moja majka. Hrabra i uporna žena. Možete si zamisliti koliko truda treba uložiti da bi se osigurao pristojan život i školovanje sedmero djece. Odjednom nas je i petero išlo u školu. Unatoč svemu, živjeli smo normalnim životom. Kad govorite o backgroundu, onda mislite na mog oca koji je bio na Križnom putu. O tome rijetko govorim, na tom traumatičnom dijelu jednog ljudskog života, pa i obitelji ne može se praviti politički program, još je manje moralno nastojati ostvariti političku korist. U tim ratnim vremenima ljudi su se svrstavali na jednu ili drugu, lijevu ili desnu stranu. No, ono što danas vidim kao problem je to da mi još uvijek vodimo bitke svojih očeva. Volio bi da s tim prestanemo i barem našu djecu poštedimo svojih bitaka.

Ali, znaju vas zvati liberalnim konzervativcem?

- To je vrlo neobičan spoj, ali ga današnja suvremena politika i politologija prepoznaju. Sebe vidim kao političara centra i desnog centra koji smatra da se može graditi umjerena desna, građanska, odnosno moderna konzervativna politika. Bez sukoba i izazivanja podjela, ideoloških ili nacionalnih.

Jeste li Karamarku zamjerili tskretanje HDZ-a previše udesno?

- Naravno, nekoliko puta na Predsjedništvu i u dva osobna susreta, koliko smo ih imali u te tri godine.

Samo dva?

- Da, samo dva. Karamarko je imao očito druge poslove pa nije imao vremena za svog zamjenika.

Kako ste bili, ‘na ti’ ili ‘na vi’?

- Bili smo ‘na ti’, više-manje su si tako govorili svi u Predsjedništvu. Ali, to je vrijeme iza mene, sve što sam imao reći, rekao sam. Tada sam znao da sam u pravu, okolnosti su to danas i pokazale.

Je li vam se priča oko Mosta odmah svidjela?

- Da. Vidio sam novu političku snagu za koju mi se činilo da može mijenjati stanje u društvu. Most je nudio promjene, meni bliske, a prvi su kontakti bili s Petrovom i Kovačićem. Bili su kod mene dok sam bio na ljetovanju i pozvali me da sudjelujem u tom projektu. Nakon par tjedana razmišljanja sam i prihvatio. Ostalo je povijest.

Je li Crkva stajala iza projekta Most?

- Činjenica je da najveći dio Mosta pripada konzervativnoj političkoj opciji, kao što je činjenica da su postojale simpatije jednog dijela Crkve. Koliko je to bila stvarna potpora, zaista ne znam jer u mjesec i pol našeg druženja to nisam mogao ni saznati.

Je li odmah bilo jasno da će Most ići s HDZ-om?

- Bježalo se od toga da se razgovara o tome, ali s obzirom na profil ljudi, bilo je realno očekivati da će ta priča završiti s HDZ-om, kao što je, po mome mišljenju, potpuno nerealno da će nakon sljedećih izbora Most koalirati sa SDP-om.

Je li vas iznenadilo sve što je isplivalo oko Karamarka i financiranja HDZ-a? Jeste li znali kod koga se stranka zadužuje dok ste bili zamjenik?

- Na Predsjedništvu se nikada nije raspravljalo o posudbi od privatnih firmi. Od banaka - da, i tu ne vidim ništa problematično. Ovo što danas isplivava otvara mi oči, sada mi je jasnije zašto se inzistiralo na krajnje desnoj retorici i nacionalističkoj politici. I zašto su se moji savjeti odbijali kao od zida. Veliko hrvatstvo, domoljublje, ne prvi put u našoj povijesti bilo je samo dobar pokrivač za lukurativne ugovore i financijske aranžmane o kojima javnost sada doznaje.

Ima li šanse da se vratite u HDZ?

- Ne razmišljam o tome, ja sam predsjednik Hridi i stranku smo pozicionirali u centar i desni centar. Sebe ne mislim mijenjati, zastupam iste vrijednosti koje sam zastupao u HDZ-u. Moja je zadaća stranku pripremiti za parlamentarne izbore i samo o tome razmišljam.

Ali, vaša je platforma vrlo slična Plenkovićevoj?

- Iz onoga što sam pročitao i na osnovi onoga što znam o njemu i iz osobnih kontakata, to je točno. Upravo je to ono što sam i sam zagovarao.

Kao bivši zamjenik šefa HDZ-a, što biste Plenkoviću preporučili da prvo učini u stranci?

- Neću mu ništa javno poručivati, vjerujem da ćemo se vidjeti ovih dana. A onda ću mu reći što mislim.

Vidite li se kao budući gradonačelnik?

- Prvo idu novi parlamentarni izbori na koje izlazimo, ne samo u zagrebačkoj izbornoj jedinci. Nakon toga pripremit ćemo se i za lokalne izbore. Naša stranka će imati kandidata za gradonačelnika. Ni stranka, niti ja ne bježimo od političke borbe. Kao što se ne bojim suočiti s izazovom koji pojedine dužnosti nose, pa i na gradskoj razini.

Imate li viziju Zagreba poslije Milana Bandića?

- Kako da ne. Uz sve dužno poštovanje prema sadašnjem gradonačelniku, Zagreb se morao i mogao još snažnije nametnuti kao znanstveni, turistički, kulturni, prometni i politički centar u ovom dijelu Europe. Zagreb mora biti ne metropola po imenu, nego po značenju.

Tko će biti novi premijer, Milanović, Plenković, Petrov...?

- Mislim da većina građana više naginje desnom nego lijevom centru, ali je pitanje koliko će se to znati politički iskoristiti. Most će gotovo sto posto ići s HDZ-om.

A Hrid?

- Iz naše pozicije centra i desnog centra mislim da nije teško zaključiti koja nam je politička opcija bliža. Moguća suradnja s HDZ-om ovisi o toj stranci jer HDZ-ov zaokret prema politici koju sam zagovarao mora biti stvaran i ne može se svesti samo na promjenu predsjednika, ma koliko god on osobno bio nama prihvatljiv.