PRIMJER POZITIVNE PRAKSE

Privatna klasična gimnazija u Zagrebu slavi 25 godina: Kako smo uspjeli i pri tome bili drukčiji

Privatne su škole osjetljive na ekonomske krize jer su školarine često jedini financijski izvor. Moraju se boriti i s predrasudama
Zlatko Šešelj
 Darko Tomaš/Cropix

Kako se koncept privatnog školovanja u nekim segmentima pokazao pionirom promjena, zgodno prikazuje primjer Privatne klasične gimnazije u Zagrebu: prije 25 godina kada su osnovani počeli su primjenjivati blokovski raspored. Jednu grupu predmeta nastavnici bi predavali intenzivno u prvom tromjesečju, a potom bi u drugome krenula iduća grupa predmeta.

Tako učenici nikada nemaju sve predmete odjednom, što omogućava poučavanje "u dubinu". Dio javnih škola taj je koncept počeo primjenjivati tek odnedavno. Bez obzira na pozitivne primjere prakse, nad privatnim školama - i 28 godina nakon osnivanja prve gimnazije u Zagrebu - i dalje visi naporan krimen 'prodavača uspjeha'.

U privatnim srednjim školama ove je godine mjesta za upis 1500 učenika. U usporedbi s 44.400 mjesta s koliko raspolažu državne škole za upis učenika u prve razrede, riječ je neznatnom broju (niti 90 razreda), pa bi svi novoupisani đaci privatnih srednjih škola u Hrvatskoj komotno stali u dvije pristojne gimnazijske zgrade.

Gledajući statistiku broja učenika privatnih i javnih škola u Hrvatskoj unazad 20-ak godina, njihov je omjer je kao poliven cementom. Prije dvadeset godina privatne srednje škole popunjavale su 93 razreda, upisujući stotinjak polaznika više no ove godine. Brojke su još pokoju godinu poskočile, uglavnom zbog otvaranja novih privatnih škola, a vratile bi se u 'stabilnost' zatvaranjem škola, nerijetko zbog financijskih glibova.

image
Iva Bidjin Laura, profesorica klasičnih jezika,
Zlatko Šešelj, Gordana Jerkić, profesorica engleskog i njemačkog jezika, dr. sc. Zvonimir Bošnjak, ravnatelj škole, i dr. sc. Lidija Preglej, profesorica biologije i kemije
Darko Tomaš/Cropix

Razlika u znanju

Za razliku od privatnog zdravstva, država nema sluha za privatno školstvo, riječju, prestala ga je financirati, a i ne koristi njihove primjere pozitivne prakse - manje škole, kakve privatne u pravilu jesu, prilagodljivije su i lakše implementiraju promjene koje, pokažu li se dobrima, mogu biti korisne i drugima. S druge strane, privatnici u obrazovanju ovise o školarinama učenika, a na odluku roditelja/skrbnika – "radije ću uložiti novac u obrazovanje djeteta, no u kupovinu novog automobila" (citat profesorice Jasenke Breitenfeld, osnivačice Prve privatne škole), i dalje je očito spreman manji broj ljudi u Hrvatskoj. Novi je auto, dakako, nužan, a obrazovanje…

Često pitanje koje se postavlja u usporedbi privatnih i javnih škola jest kakve su razlike u znanju učenika. Jesu li djeca roditelja koji izdvajaju za školarine privilegirana, je li im u školi lakše no onima u javnim gimnazijama? Profesorica biologije i kemije u Privatnoj klasičnoj gimnaziji (PKG), dr. sc. Lidija Preglej, tvrdi da se kao mentorica i razrednica, niti u jednoj generaciji nije susrela s nekim nepoželjnim oblikom osjećaja "posebnosti" kod učenika, u smislu elitizma, snobizma i sličnog.

- Uglavnom se osjećaju "posebnima" zbog drugačijeg pristupa nastavnika koji ih potiče da razvijaju potencijale. Svjesni su da rade drugačije i da je to za njih dobro. Ponekad se naši učenici osjećaju i zakinutima u odnosu na one u redovitim školama. Nije lagano boraviti u školi od 9 do 16.30, imati predmet u bloku od po četiri ili pet sati tjedno, raditi projektno. Sve je to zahtjevno i traži veliki osobni angažman i budnost na nastavi.

Učenicima nakon škole preostaje relativno malo vremena i ne mogu si priuštiti, kako misle da mogu njihovi kolege u drugim školama, da se tek tada, na miru, fokusiraju na gradivo. To više što se velika većina naših učenika u slobodno vrijeme bavi drugim aktivnostima, ponekad paralelno idu i u glazbenu ili plesnu školu ili su aktivni sportaši. Tada je iznimno zahtjevno sve stići i postići željene rezultate, kaže profesorica Prelej.

Sloboda poučavanja je glavni razlog zašto se odlučila raditi u ovoj školi. Može, kaže, ostvariti svoje zamisli, od izvedbe kompletne nastave biologije vertebrata u Zoološkom vrtu, do izrade lutka u ZKM-u. - To sve ne bi bilo moguće bez školske politike i ozračja koji potiču inovacije - kaže profesorica.

S obzirom na to da učenici koji upisuju klasičnu gimnaziju nisu toliko motivirani za učenje prirodnih znanosti kao što su to učenici koji upisuju prirodoslovne gimnazije, profesorica prirodnih znanosti je stalno pred izazovima.

- Na prvim satovima prvaša običavamo raspravljati o tome zašto bi uopće vrijedilo učiti kemiju ili biologiju. Jedan dio djece već ima formirane negativne stavove i iskustva i vrlo su odlučni u tvrdnji da bi upravo te predmete trebalo izbaciti iz kurikuluma.

Kemija im je teška, biologija dosadna i smatraju da im uopće ne trebaju u životu. Znanost, a posebno prirodne znanosti, doživljavaju kao nešto suhoparno i previše ozbiljno, nešto što postoji samo u specijaliziranim laboratorijima. Ti su mi učenici najveći izazov i pokušavam im pokazati kako je sve to svojevrsna igra, zabavna i šarolika, itekako prisutna u njihovom svakodnevnom životu, objašnjava Lidija Preglej.

Učionicu tada pretvore u istraživački laboratorij, rade niz pokusa, modela, interdisciplinarnih projekata; izlaze u prirodu (pokazuje nam profesorica niz zgodnih fotografija) i druže se sa znanstvenicima.

- Takav je način rada sam po sebi poseban izazov, a važan nam je zato što se našoj školi vodimo idejom da djeca čim je moguće više nauče na nastavi. Veseli me kad mi na kraju prvog razreda učenici kažu da ta "kemijetina" i nije tako teška, kako su ti pokusi zapravo "fora", jer je eksperimentirajući sve nekako zanimljivije i jednostavnije.

Nakon što naprave svoje prvo malo znanstveno istraživanje, neki učenici iznenade i sebe i mene svojom kreativnošću i inovativnošću, kako odabirom teme istraživanja - primjerice "Kakvu glazbu voli slušati moj pas", tako i dizajnom eksperimenta te prezentacijom. Uvijek na vidjelo izađu neki individualni talenti i afiniteti prema umjetnosti, dizajnu ili nečem trećem, nevezanom usko za prirodne znanosti ili znanost uopće. Znanost pak polako postaje nešto zabavno i logično, nešto "za svakodnevnu upotrebu", nešto što oni mogu - priča Preglej.

image
Profesorica i učenici na nastavi informatike. Maturalni su ispiti pred vratima
Darko Tomaš/Cropix

Prilagodljivost promjenama

Ravnatelj PKG-a, škole koju ove godine pohađa oko 150 učenika, dr. sc. Zvonimir Bošnjak, priznaje da osjeća stres u svome poslu, a kao i većina prosvjetara pred kraj nastavne godine, teško se uspijeva odmoriti.

Privatne škole, kaže, moraju brzo i adekvatno odgovarati na niz izazova, od toga kako ponuditi učeniku cjelovito i prilagođeno obrazovanje, do trendova u visokom obrazovanju i promjenama na tržištu. Ako privatna škola ne odgovori na te izazove u kratkom roku, njezina se svrha preispituje.

- Zato je to prilično stresan posao. Tim izazovima treba dodati izrazitu osjetljivost privatnih škola na ekonomske krize jer su školarine često jedini financijski izvor njihovog funkcioniranja. Treba se boriti i s predrasudama o "kupovini uspjeha" u privatnim školama: u Privatnoj klasičnoj gimnaziji od samog početka odgajamo učenike u duhu zasluga i nagrada za učinjeno i ostvareno, kaže Bošnjak.

Osim što su brojem učenika manje, time i prilagodljivije promjenama, privatne gimnazije mogu eksperimentirati s nastavnim pristupima, isprobati različite modele rasporeda i primijeniti različita iskustva. - I to je nažalost prostor koji voditelji obrazovnih reformi na razini prosvjetnih vlasti ne prepoznaju. Primjer je blokovska nastava. Trebalo je više od 20 godina da ga neke druge škole, bilo javne bilo privatne, prepoznaju i primijene, kaže ravnatelj.

Po njegovoj priči, u Privatnoj klasičnoj gimnaziji stalno su skloni iskušavati najnovije obrazovne trendove i primijeniti ih ako im se čini da su korisni učenicima i nastavnicima.

- Naravno, nisu svi trendovi korisni samim time što su trendovi i što su novi. Trebamo ostati kritični i objektivni; ponekad trend bude samo obrazovna pomodnost i ništa više. Pristupi poput otvorene projektne nastave (u školi to zovu Tjedan otvorene nastave i odvija se u svakom polugodištu po tjedan dana, op.a.) su od početka zaživjeli kao mjesto i vrijeme učenja dopunskih znanja i vještina, poput manualnih vještina izrade ukrasnih predmeta ili kuhanja.

Dalje, pristupi poput terenske nastave (u školi ih je sedam u četverogodišnjem ciklusu i to zovu Nastava na putu) su posve autentičan oblik nastave na izvornim lokacijama Hrvatske, Italije i Grčke i svi se tome radujemo, učenici i nastavnici podjednako, kaže Zvonimir Bošnjak.

U posljednje vrijeme, kako se trogodišnja implementacija kurikularne reforme završava, u PKG-u pripremaju posebnu platformu koja uključuje osnovne zamisli te reforme: više aktivnog učenja i poučavanja, više izbornih sadržaja koji uzimaju u obzir interese i nadarenosti učenika i više individualiziranog pristupa koji uzimaju u obzir različitost u motivaciji učenika. Takvu su platformu nazvali "Personalizirano učenje i poučavanje". Smatraju da je taj koncept jedini pravi odgovor na obrazovne potrebe.

- Želimo da učenici u našoj školi sebe otkriju ili izmisle na slobodan i otvoren način. Ulaganje roditelja u obrazovanje djece podupiremo upravo s tom pretpostavkom; da im omoguće svestrani razvoj i široko obrazovno iskustvo jer će se ono, jednom u budućnosti, sigurno pokazati nezamjenjivim - kaže profesor Bošnjak.

Jednu od uloga za ugodan boravak učenika na cjelodnevnoj nastavi (koncept privatne škole kakav se već dugo najavljuje i za javne), igra prostor škole. Interijer četveroetažne zgrada PKG u Harambašićevoj je oku ugodan, topao, ali bez imalo luksuza. Nastavnici se, uvjerili smo se, vole pohvaliti i izgledom svojih kabineta.

Profesorici klasičnih jezika Ivi Bidjin Laura na radnome mjestu odgovara kreativni mir, a u ovu školu privuklo ju je ozračje i pedagoška načela. Važan joj osjećaj slobode u kreiranju procesa nastave, ali i otvorenost prema idejama nastavnika i njihovim različitostima. Osim toga, kaže, i sam prostor u kojem borave poticajan je za timski i individualni rad.

Njezina kolegica Gordana Jerkić, profesorica engleskog i njemačkog jezika, prednosti ove škole vidi u spremnosti prilagodbe na promjene koje donosi svaka nova generacija učenika.

- U školi koju se plaća u svemu se očekuje pojačan angažman, brža reakcija, osobna, česta i detaljna povratna informacija i učeniku i roditelju o napretku i eventualnim problemima. Jedan od možda najvećih izazova je kako uskladiti bliske i otvorene odnose s učenicima s visokim akademskim zahtjevima koji su nužni za visoka obrazovna postignuća - smatra profesorica Jerkić, po kojoj su prednosti škole male nastavne grupe, mentorski rad s učenicima (dva su mentora zadužena za dvadesetak učenika), pristupačnost profesora i rad kroz najrazličitije modele i dugogodišnje iskustvo rada.

U razgovoru s osnivačem i prvim ravnateljem PKG-a, profesorom Zlatkom Šešeljem, vraćamo priču na početak ove gimnazije iz koje je dosad izašlo više od 1000 učenika. Ideja osnivanja privatne gimnazije počela se razvijati kada je samovoljom politike u jesen 1995. Šešelj smijenjen s ravnateljske dužnosti, pa je u veljači 1996. otišao iz Klasične gimnazije.

- Odlučio sam krenuti dalje u nesigurne vode privatnog školstva. U to je doba postojalo samo nekoliko privatnih škola i sve je još bilo na početku. Naravno, trebalo je ponešto hrabrosti, ali bilo je jasno da se otvara prostor za škole koje će se jasno odmaknuti od raširene školske prakse. I na toj osnovi – odmaka od ustaljenih modela – nastao je PKG. S još nekoliko kolegica i kolega koji su ostavili svoja radna mjesta i zaputili se sa mnom u neizvjesnost započeli smo put koji je bio težak i stresan, ali u isto vrijeme i izazovan, priča prof. Šešelj.

Većina njihovog iskustva, naime, temeljila se na radu u javnom obrazovnom sustavu i od prvog dana bilo im je jasno da većina onog što su iz njega ponijeli kao iskustvo, u novoj situaciji malo vrijedi.

image
zgrada u kojoj je smještena Privatna klasična gimnazija
Darko Tomaš/Cropix

Učenje iz okoliša

- Počeli smo učiti, što nam je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Za svaki problem tražili smo prikladna rješenja. Kad smo primijetili da samo teoretiziramo, a ne učimo iz okoliša, krenuli smo s Nastavom na putu u kojoj se kroz sustav zadataka uči neposrednim uvidom.

Već u prvoj smo generaciji započeli s tzv. Tjednom otvorene nastave kako bismo potaknuli znatiželju naših učenika i omogućili im da se bave i onim stvarima koje ne pripadaju školskom programu ili nadilaze "kućice" pojedinačnih predmeta. Tako smo nadilazili ograničenja školskog kalupa, objašnjava Zlatko Šešelj.

Svake su godine, nastavlja, unosili nove ideje u svoj rad. Neke su postale dio školskog kurikuluma, a neke su živjele samo jedno ljeto. No, kaže osnivač PKG-a, sve su to bila izvrsna iskustva – stvorena je tradicija promjena.

- Ta ista će nas ideja voditi i u budućnosti. Izazovi su pred našim učenicima danas ponešto drugačiji nego prije 25 godina, tako da stalno moramo propitivati što i kako radimo. I to je jedno od dva najznačajnija postignuća PKG u ovih četvrt stoljeća. Dakako, uistinu najznačajnije postignuće PKG su postignuća njezinih učenika. Vjerujemo da smo u njih utkali bar mrvicu svojeg znanja, posvećenosti i emocija… - nada se osnivač.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:07