Pročitajte ovo i zapitajte se: Koliko se doista Hrvatska promijenila od 1938. godine do danas?

Tri kratke vijesti odraz su tri različita pogleda na poslovnu klimu u Hrvatskoj. Protagonisti su dvije vodeće rejting agencije i jedna relativno mlada domaća kompanija. U priči, iako ne svojom voljom, sudjeluje i Hrvatska gospodarska komora. Vijest od subote: Zadržavanje investicijskog kreditnog rejtinga potvrda je kvalitetne reakcije Vlade na krizu, poručio je premijer Andrej Plenković, referirajući se na posljednje izvješće agencije Fitch, u kojem je treći put ove godine za Hrvatsku potvrdila investicijsku razinu kreditnog rejtinga. U priopćenju se podsjeća kako se prema agenciji Fitch, Hrvatska nalazila ispod razine investicijskog kreditnog rejtinga od kolovoza 2014. godine, sve do lipnja 2019. godine, kad se vratila na investicijsku razinu (BBB-), gdje se, na najnižem, početnom stupnju, zadržala do danas.

Vijest od 14. studenoga: "Premijer Andrej Plenković u subotu je ocijenio da je Moody's u novoj ocjeni hrvatskoga kreditnog rejtinga jasno prepoznao dobru Vladinu politiku i njezine reakcije tijekom koronakrize te honorirao ulazak Hrvatske u Europski tečajni mehanizam". Agencija Moody's tad je podigla rejting Hrvatske za jedan stupanj, na "Ba1", što je najviša razina ispod investicijske.

Sasvim drukčija vijest od petka: Lucijan Carić i Leon Juranić, suvlasnici IT kompanije DefenseCode, odbili su nominaciju za nagradu Hrvatske gospodarske komore Zlatna kuna. Tvrtka je bila nominirana u kategoriji najuspješnijeg poststartupa za 2019., između ostalog i zbog dobrih poslovnih rezultata u inozemstvu. Carić je kao razlog odbijanja naveo poštivanje temeljnih principa, časti i poštenja.

"Odbili smo to jer smatramo da instituciji poput HGK ne treba davati legitimitet. Bilo bi dvolično da jedan dan komoru kritiziramo, a drugi dan se zajedno fotografiramo", rekao je Carić, jedan od u praksi najpotvrđenijih domaćih poduzetnika, stručnjak za informatičku sigurnost (dvanaest godina bio je jedan od direktora Sophosa) i ujedno i jedan od onih poduzetnika koji si ne dopuštaju slatkorječivost iz koristoljublja. Tri velike rejting agencije (rejting je Hrvatskoj u proljeće podigao i Standard & Poor's) opravdano su honorirale Vladino upravljanje dugom i iskazale povjerenje u njezinu sposobnost servisiranja dužničkih obveza. Konzervativni Moody's pritom je Hrvatsku zadržao stupanj ispod investicijske razine, kako bi pokazao da, unatoč neupitno kvalitetnijem upravljanju državnim financijama, nije odmakla daleko, kad je riječ o sigurnosti investitora i njihovog uloženog kapitala.

Carićeva odbijenica Komori razumljiva je svakome tko je upoznat sa stanjem u domaćoj poslovnoj zajednici. Kad Carić (u Telegramu) kaže kako je "HGK samo jedna u moru prisilno financiranih komorskih institucija, koje redom posluju na granici transparentnosti, upitne su demokracije, jer članstvo često ni o čemu ne odlučuje, a njihova vodstva de facto nikome ne odgovaraju", on preuzima ulogu glasnogovornika tihe većine hrvatskih poduzetnika, koji su frustrirani radom svojih desetljećima disfunkcionalnih cehovskih "regulatora". HGK kao krovna, ali i s državom najpovezanija komora, pritom je od svih najviše ogrezao u uhljebništvo.

Saša Cvetojević, poduzetnik aktivist, i jedan od članova žirija za dodjelu Zlatne kune, gdje, uz njega o nagradi za startupe odlučuju još i Ivana Šoljan, Mia Biberović, Davorin Štetner i Hrvoje Prpić, pripada onoj drugoj grupi poduzetnika koji su odlučili prihvatiti stvari kakve jesu, raditi unutar sustava, ali i pokušati taj sustav mijenjati i činiti učinkovitijim.

"Stvar je osobnih kriterija što netko smatra strašnim", kaže Cvetojević. Njihov je pristup također legitiman, vjerujem i koristan. Netko u ovoj zemlji mora širiti pozitivne emocije. Carićeva odbijenica Komori podsjetila me na još jednu njegovu "subverzivnu akciju". U vrijeme Vlade Zorana Milanovića, Vladi je na njezinu Facebook stranicu podmetnuo citat iz stare (1938.) knjige Rudolfa Bićanića.

Evo ga opet: "Jedan glomazni, tromi, lijeni, indiferentni, do očaja formalistički, neekspeditivni, nepraktični, neracionalni i ignorantski, a strašno skupi birokratski aparat s orijentalnim tradicijama, metodama i moralom, koji se samo mazivom može da pokreće, koji se održava samo ličnim protekcijama ili, pak, strada od ličnih i partijskih osveta, a koji još uz to drži u svojim rukama čitavu moć i vlast u državi, od najkrupnijih državnih poslova, radova i liferacija, do najsitnijih bagatela namještanja i premještanja državnih namještenika ili malih obrtnih dozvola, najpodesniji je milieu za korupciju, koja se odatle kužno širi po cijeloj državi. Kad se k tome ovakvoj birokraciji dade u ruke nesuvremene, nejasne, dvosmislene, krute, nepraktične i tzv. 'stroge' zakone i jedan labirint 'uredaba, pravilnika, naređenja i rješenja'’, koja se mogu tumačiti i primjenjivati na najraznoličnije načine i formule, onda je jasno, da se to može po miloj volji - kad god nekome ustreba - pretvoriti u najuspješnije sredstvo izrabljivanja i ucjene."

Pitanje: koliko se Hrvatska promijenila od 1938. do danas?