Prodaje se Troubadour, kultni dubrovački kafić poznat u cijelom svijetu ponajprije po njegovu prvom vlasniku, pokojnom Marku Breškoviću, jednom od osnivača legendarnih Dubrovačkih trubadura te jazz štihu koji je Marketo, kako su ga odmilja zvali, unio u dvadesetak četvornih metara smještenih podno katedrale na Boškovićevoj poljani.
'Gladni turist'
Cijena koju obitelj pokojnog Marka traži za 22 četvorna metra tog poslovnog prostora, i to uz uvjet da novi vlasnik u idućih sedam godina preuzima najmoprimca, ali i izdašnu najamninu je 6,693.057 kuna. Tih oko 900 tisuća eura po nekima je u Dubrovniku više nego precijenjena vrijednost tog lokala.
No treba reći da se za gotovo milijun eura ne prodaje samo prostor, već i brand prvog i jedinog dubrovačkog Hard jazz caffea. Naime, Troubadour nikada nije bio luksuzni kafić u materijalnom smislu.
Trošni drveni šank spašen iz jednog restorana koji se preuređivao, prosječna ugostiteljska oprema i aparati, mali skromni zahod i sklepane tvrde drvene klupe u separeu te slamnate fotelje na terasi u prolazu iz Gundulićeve prema Stradunu nikada nisu odavale da je lokal omiljeno mjesto slavnih glazbenika i umjetnika, bogataša, političara, ali i okrunjenih glava. Pa ni ponuda nije bila ekskluzivna. Nije tu bilo Moëta ili Dom Perignona, razvikanih koktela ili Bule Labela. Bilo je zato puno smijeha, pristojnosti i uslužnosti.
Ali bilo je i jako simpatičnih Markovih inovacija, posebice marketinških. Poput, primjerice, pizza sendviča polovicom osamdesetih!
- Dušo, dušo, sutra uvodimo novo u ponudu, pizza sendvič - najavio je Marko osoblju koje je iduće jutro s nestrpljenjem očekivalo kakvo će to čudo od sendviča stići. A to je bio obični prstić sa sirom i šunkom u koji je Marko samo dodao kečap koji je u tim godinama bio vrlo rijedak na policama trgovina. A u onim danima kada se Pizza sendvič baš i ne bi prodavao, Marko bi sa slamnatim šeširom na glavi, šalom oko vrata i tamnim sunčanim naočalama glumio gladnog turista.
Sinovi glazbenici
- Imate li nešto za pojesti - upitao bi Marko konobara na tečnom engleskom, dovoljno glasno da ga čuju za okolnim stolovima. Naručio bi ponuđeni pizza sendvič i uz glasno mumljanje ga hvalio na sav glas. Odmah potom i drugi gosti naručili bi pizza sendviče. Tek navečer, kada bi Marko iznio kontrabas te s glazbenicima, bilo amaterima ili slavnim profesionalcima, ovisno tko bi se od njih u tom trenutku tamo zatekao, zasvirao jazz, Troubadour bi se, poput Pepeljuge, pretvorio u mondeni lokal.
Pred vratima bi tako znao zasvirati i Davor Štern, bivši ministar gospodarstva, danas savjetnik brojnih naftnih kompanija, ali i Markovi sinovi Tonči, Nikola i Vlaho, danas vrhunski jazz glazbenici. Stoga ne čudi ako biste se za istim stolom našli čak i s belgijskim kraljevskim parom. Marko je, naime, stavljajući pritom na muku bodyguarde, bez problema zamolio okrunjenu glavu da vas primi za stol u najboljoj dubrovačkoj jazz “dvorani”.
Slavni gosti
Kultni kafić redovno je za svakog posjeta Dubrovniku posjećivao ruski bogataš Roman Abramovič. Za princezu Caroline od Monaca i princa Ernsta od Hannovera Troubadour je za vrijeme boravka u gradu bio “dnevni boravak”. Sasvim normalno je bilo u Troubadouru susresti Ivu Pogorelića ili Simona Le Bona iz grupe Duran Duran, a Bernie Ecclestone i njegova bivša supruga Slavica bili su redoviti gosti. Kada vam takva imena godinama dolaze na piće, ne čudi što se za nit’ 22 kvadrata traži gotovo milijun eura.
Fotografije: Željko Tutnjević / Dubrovački vjesnik, Slobodna Dalmacija i privatni album
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....