REAGIRANJE

PROF. DR. SC. PERE SIKAVICA 'Notorna je besmislica da je Rektorova nagrada Ivani Maletić bila zabranjena. Tu nagradu ona nije ni dobila'

Ivana Maletić prije početka sjednice Predsjedništva HDZ-a
 Goran Mehkek / CROPIX

U Nedjeljnom Jutarnjem, br. 7110. od 3. lipnja 2018. godine, objavljen je tekst čiji je autor Mark Cigoj, pod naslovom: “Ivana Maletić” i nadnaslovom “Uspon HDZ-ove zastupnice u parlamentu EU”, u kojemu se iznose netočne i neistinite tvrdnje o mojoj ulozi kao dekana Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u ak. god. 1994./1996. vezano za, tobože, moju zabranu rektorove nagrade Ivani Maletić.

Sporni tekst na str. 14. glasi: “Rektorova nagrada koju je dobila s kolegicom bila je zabranjena. Dekan Pero Sikavica rekao im je: ‘Kako ste mogle to raditi baš sada kada sam ja dekan!’”

Sporni tekst na str. 15. glasi: “Druga rektorova nagrada bila joj je zabranjena kada je s prijateljicom napisala veliko analitičko istraživanje o Ekonomskom fakultetu među studentima i profesorima Ekonomskog i drugih zagrebačkih fakulteta. Njihova profesorica bila je oduševljena, a dekan Pero Sikavica zaustavio je njihov rad i nije ga htio poslati rektoru. Rekao im je: ‘Kako ste mogle to raditi baš sada kada sam ja dekan, rektoru pokazati naše prljavo rublje! Napravite to neki drugi put’”.

Dakle, sve što je navedeno u gore citiranom tekstu, a vezano za moje ime, neistinito je i netočno. Pa, pođimo redom:

1. Notorna je besmislica, kao što se navodi u tekstu, da joj je rektorova nagrada bila zabranjena, u prvom redu zato što tu nagradu za ak. god. 1995./1996. nije ni dobila, a da je nagradu dobila, nitko, pa ni dekan, ne može je zabraniti. Zabraniti se može izvođenje nekog djela, objava nekog rada, ali nikako se ne može zabraniti, kako piše u tekstu, “dobivena nagrada”. Ona se može samo poništiti ili oduzeti ako je dotični rad, primjerice, plagiran. Međutim, i u tom slučaju nagrada bi trebala biti prethodno dobivena. Dakle, nema nikakve riječi o zabrani, tobože, dobivene nagrade.

2. Netočno se navodi i moje ime, jer ja nisam Pero, već Pere Sikavica, kao što dobro znaju svi moji studenti brojnih generacija. Ako nikako drugačije, a onda po mojim knjigama i udžbenicima na kojima jasno piše da je njihov autor ili koautor Pere Sikavica.

3. Netočna je i neistinita tvrdnja, koja se navodi u tekstu, da sam ja izjavio: “Kako ste mogle to napraviti baš sada, kada sam ja dekan!”. Niti sam ja to izjavio, niti bih tako nešto ikada rekao, to tim više što sam se ja kao dekan maksimalno zalagao za transparentnost rada i otvorenost Fakulteta prema studentima i okolini. Stoga sam u tu svrhu, u auli Fakulteta, postavio svojevrsni “poštanski sandučić”, u koji su studenti mogli slobodno i anonimno iznositi primjedbe na rad Fakulteta i njegovih profesora i asistenata. Redovito sam, svakodnevno, čitao ta pisma i poduzimao mjere u interesu studenata, za svaku njihovu utemeljenu primjedbu. I ne samo to, uveo sam na razini Fakulteta anonimno ocjenjivanje profesora i asistenata od studenata, kako bih unaprijedio znanstveno-nastavni proces na Fakultetu. Za to se pročulo na Sveučilištu pa me je tadašnji rektor prof. dr. sc. Marijan Šunjić zamolio da s načinom provođenja ankete upoznam i ostale dekane na Sveučilištu u Zagrebu, kako bi i ostali fakulteti provodili redovite anonimne ankete među studentima o ocjeni rada njihovih nastavnika.

4. U tekstu se navodi “da je profesorica mentorica toga rada bila oduševljena”. Šteta je što ta profesorica, mentorica toga rada, nije to svoje oduševljenje pretočila u pisano obrazloženje i taj prijedlog za rektorovu nagradu uputila nadležnom Povjerenstvu na Fakultetu na daljnji postupak.

5. Netočna je tvrdnja, kako se navodi u tekstu, da sam ja “zaustavio njihov rad”. Nitko, pa ni dekan, nema takvu moć da zaustavi nečiji rad, jer odluku o tome donosi Fakultetsko vijeće, a na prijedlog Povjerenstva za nagrade studenata. A Povjerenstvo razmatra prijedlog za nagrade na temelju pisanog obrazloženja mentora studenta.

6. Jednako je tako netočna i neistinita tvrdnja, koja se navodi u tekstu, da sam ja rekao “rektoru pokazati naše prljavo rublje”. Niti sam ja to rekao, niti je to moj vokabular, a ako bi i bilo “prljavog rublja”, ja ga se ne bih bojao iznositi, ako bi to koristilo unapređenju znanstveno-nastavnog rada na Fakultetu.

Radi potpunog i objektivnog informiranja vaših čitatelja, u nastavku ću iznijeti postupak, odnosno proceduru dodjeljivanja rektorove nagrade. Na Sveučilištu postoji Pravilnik o dodjeli rektorove nagrade. Svaki studentski rad, koji kandidira za tu nagradu, mora imati mentora. Mentor treba podnijeti pisano obrazloženje zašto predlaže neki studentski rad za rektorovu nagradu. Mentor to obrazloženje podnosi Povjerenstvu Fakulteta. Rektor jednom godišnje raspisuje natječaj za dodjelu rektorove nagrade. Fakulteti o tome informiraju svoje studente, kako bi se zainteresirani studenti mogli natjecati. Zainteresirani studenti, u suradnji s mentorom, pišu rad. Ako mentor ocijeni da rad zaslužuje rektorovu nagradu, piše pisano obrazloženje, koje upućuje nadležnom Povjerenstvu Fakulteta, a odluku o tome hoće li se neki studentski rad predložiti za rektorovu nagradu donosi Fakultetsko vijeće. Ako Fakultetsko vijeće prihvati nečiji rad za rektorovu nagradu, ta odluka Fakultetskog vijeća, s pisanim obrazloženjem mentora, upućuje se na Sveučilište, i to Povjerenstvu za znanstveni i umjetnički rad studenata. To Povjerenstvo, nakon što prouči sve prijave kandidata za rektorovu nagradu, svoj prijedlog upućuje rektoru Sveučilišta, koji donosi konačnu odluku o nagradi.

Zahvaljujem, s poštovanjem

Pere Sikavica

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 08:04