PROPAST PRIVATNIH ŠKOLA 'Ovo je najgora godina. Od 1700 učenika upisali smo par stotina'

Za 40-ak privatnih srednjih škola u Hrvatskoj vrhunac je upisne sezone, dio ravnatelja tvrdi - najgore dosad.

Sedma godina od ukidanja državnog sufinanciranja i ekonomska kriza uzimaju danak i upisne kvote u nizu privatnih škola nisu popunjene. Ukupno imaju mjesta za otvaranje stotinjak razreda s oko 1700 učenika, a nakon ljetnog roka upisano je samo nekoliko stotina učenika. Privatnicima u obrazovanju jesenski je rok uvijek bio udarni za upis, no ove je godine, tvrde ravnatelji, ljetna upisna sezona slabija nego ikad.

Privatna srednja ekonomska škola Inova u Zagrebu planirala je upisati 30 učenika u prvi razred, no do danas nema ni jednoga upisanoga.

- U 14 godina koliko postojimo, ovo nam se nije dogodilo. Bojim se da će ova godina biti jako teška i bolna. Potkraj rujna ćemo donijeti odluku o tome što dalje. Ako odlučimo zatvoriti školu, ni to neće ići preko noći, postoji cijela procedura. Od svega ovoga boli glava - rekla je osnivačica i ravnateljica škole Asima Selaković.

Drugačiji segment

Privatne srednje škole financiraju se od 2007. isključivo od školarina, koje u prosjeku iznose od 27.000 do 30.000 kuna, no sve manji broj roditelja može ih platiti, svjesna je A. Selaković. Osim plaća i honorara nastavnicima, nešto većih od plaća nastavnika u javnim školama, većina privatnih škola plaća i najam za prostor. Inova, primjerice, unajmljuje 600 kvadrata prostora i plaća šest eura po kvadratu.

Jedino rješenje koje Asima Selaković vidi jest povratak sufinanciranog iznosa Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

- Odustajanjem od sufinanciranja privatnih srednjih škola kaženjeni su prvenstveno roditelji. Svi plaćaju porez, samo roditelji učenika u privatnim školama dodatno plaćaju i školarinu. Ne tražimo ne znam kakvu potporu, tražimo promjenu odnosa prema privatnom obrazovanju. Godinama pokušavamo bezuspješno dokazati da su privatne škole samo drukčiji segment istog školskog sustava. Ali ne uspijevamo - izjavila je A. Selaković.

Pojasnila je kako je percepcija javnosti prema školarini za srednju školu često površna. Ljudi ne shvaćaju da za 27 tisuća kuna djeca dobivaju četiri strana jezika, informatiku, e-učenje, individualni odnos s učenikom, dopunsku nastavu. Da zbog takvog modela - a ne zbog gledanja kroz prste jer je školarina plaćena - ne moraju izdvajati za instrukcije.

Prema podacima Ministarstva znanosti, cijeli niz srednjih privatnih škola gotovo punu upisnu kvotu pokušava popuniti u jesenskome roku.

Slobodna mjesta

Manje privatne gimnazije uspjele su upisati po dvoje, troje ili samo jednog učenika. Privatnoj gimnaziji i ekonomskoj školi “Katarina Zrinski” od 140 upisnih mjesta u sedam razreda za jesenski je rok ostalo slobodno 125. Privatna gimnazija i ekonomsko-informatička škola Futura od 50 slobodnih popunila je 37 mjesta. Sličnu situaciju imaju i privatne glazbene srednje škole.

Propast u Dubravi

Najapsurdnija je situacija s Privatnom gimnazijom i turističko-ugostiteljskom školom “Jure Kuprešak” u zagrebačkoj Dubravi: od planiranih 111 učenika u desetak programa škola je upisala samo jednoga.

- Nadao sam se da ću uspjeti jer pokrivam područje od Dubrave do Dugoga Sela. Očito sam se prevario - izjavio je vlasnik škole Jure Kuprešak, koji se financijski izvlači organizacijom tečajeva za odrasle i programima prekvalifikacije.

Zadarska privatna gimnazija (jedina privatna u gradu), koja je prošle godine upala u financijske probleme, napravila je zaokret u poslovanju i prema riječima ravnateljice Žakline Kutije, ove je godine smanjila školarinu za tri tisuće kuna.

Trn u oku

- U uvjetima u kojima posluje država, poslujemo i mi. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje ne subvencioniraju privatne škole. Rezultat je takav kakav jest - prokomentirao je suosnivač Zadarske privatne gimnazije Nikica Simić.

Smanjenje cijene školarina za pojedine škole nije opcija. Asima Selaković ustvrdila je kako bi mogli smanjiti školarinu kada bi upisali veći broj učenika.

Jedna od najpopularnijih privatnih škola u Zagrebu, Privatna klasična gimnazija, nema većih problema u popunjavanju, no njen vlasnik Zlatko Šešelj kronično je nezadovoljan odnosom države prema privatnome školstvu.

- Mi smo trn u peti svakoj vlasti. Najradije bi ga izvadili i bacili jer nisu sposobni za promjene. Država čini sve da nam oteža situaciju, mrcvare nas i imam dojam da bi bili najsretniji da se ova djelatnost ugasi. I tu nema razlike ni u HDZ-ovoj ni SDP-ovoj vlasti - rekao je Šešelj. Dodao je kako ne tvrdi da su sve privatne škole idealne, no za njega je očito da vlast ne razumije školstvo na općoj razini, a kamoli na privatnoj.

Prijedlog poslodavaca

Prilikom izrade prijedloga Strategije obrazovanja, predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca zauzimali su se za novi model financiranja obrazovanja koji bi uvelike promijenio status privatnika, no njihov prijedlog nije prošao. Predlagali su drukčiji model financiranja obrazovanja kojim privatnici u školstvu, ali i roditelji ne bi bili zakinuti.

Model sufinanciranja

- Tražili smo da se razmisli o modelu sufinanciranja preko vaučera ili programskih ugovora na svim razinama, odnosno da se novac od države dodjeljuje ustanovama ovisno o broju učenika i studenata, pri čemu država ne bi radila razlike u tomu tko je osnivač, već tko nudi kakvu kvalitetu. Odgovornoj državi, naime, ne bi trebalo biti bitno financira li privatnu ili javnu školu, bitno bi joj trebalo biti da potiče kvalitetu - smatra Mislav Balković, predstavnik HUP-ove udruge poslodavaca u obrazovanju.

Na taj bi način, dodao je, Hrvatska imala benefit jer bi za istu količinu novca koju sada troši na plaće svih zaposlenih u javnom obrazovanju, bez obzira na to kako rade, dobila sustav koji je konkurentan. To bi, drži on, moglo pomaknuti cijeli sustav obrazovanja - i to ne bi bila borba za privatno obrazovanje, već borba za kvalitetu.

Vrijednost automobila

- Zašto ravnatelj neke škole ne bi mogao sam odrediti kojeg će nastavnika platiti više jer odlično radi svoj posao? Ovako, bez tog modela, među javnim školama nema konkurencije, a slobodnog je novca zbog krize sve manje te je teško odlučiti se djetetu platiti srednjoškolsko obrazovanje u vrijednosti novog automobila. Izbor je većini jasan: 30 tisuća vs 0 kuna - izjavio je Balković.