Pronašli smo Načelnicu, piše Slobodna Dalmacija. Svi je traže, kampiraju joj ispred vrata, vrte se po kružnome toku u centru njezina mjesta, ne skidaju se sa šanka iz kafića u Ulici dr. Franje Tuđmana, ali im ništa ne pomaže. Šalju poruke, ćiribimbaju po društvenim mrežama, kleče pred WhatsAppom, mole da im se barem “seen” ukaže. Uzalud. Načelnica kao da je u zemlju propala.
A danas je evo u nedjeljnoj ‘Slobodnoj’. Ekskluzivno.
U Hrvatskoj je precizno pobrojano 428 općina. A to znači da Hrvatska ima i 428 općinskih čelnika. No, samo je jedna Načelnica. Samo su za nju svi čuli. I vidjeli joj lice na novinskim naslovnicama. Klikali je po svim mogućim portalima. Jer, Načelnica je zadnjih dana najvažnija vijest. Njezina kupnja povlaštenoga stana u Zagrebu i promjena prebivališta, zbog čega joj prijeti gubitak funkcije, zasjenila je sve afere što poput nepresušna izvora kuljaju iz majčice nam zemlje.
Našli smo se na Gradini. Brdu iznad Lovreća na kojemu su se ljudi stoljećima unatrag okupljali. I na kojemu se i danas okupljaju. Najčešće u korizmeno doba, prateći postaje Križnoga puta koje završavaju monumentalnim križem koji čuva cijeli lovrećki kraj. I šire.
‘Ništa ne skrivam’
Puca s Gradine pogled nadaleko. Zakleli bismo se da smo i Jadransko more ugledali, tamo niz Prpušu preko svih onih vražjih vjetrenjača koje u kraju gdje sve umire jedine dobro rađaju.
Smije se Anita Nosić. Paše joj vjetar. I oštri lovrećki zrak. Ni traga smogu u njemu nema. Udiše ga punim plućima. Puštamo je da uživa. Možda je ovo posljednji put da je na svoju Gradinu došla kao načelnica.
Učas se uozbiljila. Sve joj se vratilo. I kupnja stana i promjena prebivališta, i zagrebački smog i naslovnice. Shvatila je zašto smo tu i da je vrijeme da počne odgovarati na neka pitanja.
- Pitajte što god želite, ništa ne skrivam i ni od koga ne bježim - kaže na početku razgovora.
Anita Nosić u razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije Vinkom Vukovićem
Visoko smo, na sigurnom - u podnožju, tamo kod crkve Svetog Duha, dežuraju kolege iz drugih redakcija - a njoj oči stalno bježe prema Nosićima, zaseoku od kojega je teško u cijeloj Krajini ljupkijega naći.
- Javna sam osoba te sam itekako svjesna da sam kao takva izložena medijima i interesu javnosti. Najviše me zasmetala činjenica što su mediji posljednjih nekoliko dana priču o meni i kupljenom stanu stavljali u kontekst imovine koju posjeduje moj otac. Meni je obitelj jako važna, a ona se ni kriva ni dužna našla u središtu političkih i medijskih obračuna. Također, iznimno mi je žao što su i moje mjesto i mještani moje općine bili na udaru svih medija - kaže.
Nada se, vjeruje, kako će moći objasniti da zaključci izneseni u medijima nisu točni. U nevjerici vrti glavom kad se sjeti što je sve o sebi i svojima ovih dana pročitala. Od toga da pošta u Lovreć dolazi samo utorkom i četvrtkom, do toga da je kuća s bazenom njezinim novcem građena. A eno je tamo, skroz na rubu sela, još od 2002. godine, ne smijemo vam ni reći koliko je mala Anita tada imala ljeta.
No, to će se još nekako i objasniti. Za razliku od njezine trenutačne pozicije. Odnosno funkcije.
- Ni meni nije jasno što se događa. Iz Zagreba me nitko nije zvao (bio je četvrtak - op. a.), niti sam se s ikim čula. Znam ono što pročitam u medijima - objašnjava.
A zadnje što je u medijima bilo objavljeno jest dopis iz Ministarstva uprave u kojem piše kako oni ne mogu smijeniti Anitu Nosić, ali i kako je više ne smatraju načelnicom. Jasno da jasnije ne može biti.
- Što se mene tiče, problema nema, surađivat ću sa svim institucijama, dostavit ću sve potrebne podatke koji se od mene budu tražili te ću, nakon što zaprimim službenu odluku, po njoj i postupiti - veli mlada Lovrećanka.
Kad je onomad u načelničkoj fotelji bila zamijenila Antu Babića, koji je otišao u Sabor, o njoj smo pisali kao o najmlađoj hrvatskoj načelnici. I tada je na naslovnici “Slobodne” bila. I kad je nakon toga s lakoćom izbore dobila, također smo pisali. A napisali smo i da ljepotu njezine pobjede ne umanjuje ni činjenica da bi u Lovreću i drvo pobijedilo samo da je iz HDZ-a. Jer, takav je to kraj. Bandira se tamo ne mijenja. I Škorini grafiti su tamo išarani.
- Moji Lovrećani su mi dali veliku podršku i na tome sam im stvarno zahvalna - ozareno će naša sugovornica.
Nabraja potom projekte koji su za njezina mandata ili početi ili su već završeni.
- Sve su to projekti koji su od velike važnosti za boljitak mjesta i mještana. Jako dobro funkcioniramo kao zajednica i radimo svi skupa na razvoju općine. Bit će mi strašno žao ako se ti projekti zaustave, no uvjerena sam da se to ipak neće dogoditi i da će se sve nastaviti bez obzira na ovu... - zastaje.
Crna sjena joj u trenu prelazi preko lica. Htjela je izgovoriti riječ... aferu. Nije mogla. No, novinar s takvim riječima nema problema.
- Zasigurno ću iskoristiti pravo da i pred institucijama iznesem svoju stranu priče. Naime, ja kroz cijeli mandat nisam prestala prebivati u svojoj općini, a to svakako mogu i dokazati. Ali, ponavljam, još čekam službenu odluku - smireno će.
Sada slijedi vrlo važna rečenica. Bit će zapravo uskoro i jedna još važnija, ali baš ovu su mnogi čekali:
- Smatram da nisu ostvarene sve zakonske pretpostavke za prestanak mog mandata, posebno zbog onih okolnosti koje se tiču prebivališta.
Eto ga. Izrečeno je. Iako, nije bilo neočekivano. U Hrvatskoj, naime, i nismo baš navikli na priznavanje krivnje.
- Nisam rekla da nisam kriva jer očito nisam smjela promijeniti prebivalište, no ja uistinu nikad nisam otišla iz Lovreća i to je lako provjerljiva činjenica. Sve ostalo je pravni nesporazum. U trenutku donošenja odluke o kupnji stana vodila sam se, naime, za pravnim savjetima, a na nadležnim tijelima je da provjere pravnu stranu cijeloga slučaja i da na temelju uvida donesu odluku, a ja ću je poštovati. Ipak, ponavljam, tijekom cijelog procesa kupnje stana slušala sam savjete pravnika i ispunjavala uvjete koje je APN napisao u javnom pozivu objavljenom u rujnu 2017. godine - govori Anita Nosić.
Pa potom naglašava:
- U javnom pozivu koji je tada objavljen i na koji sam ja aplicirala kao uvjet nije bila navedena obveza promjene prebivališta. Ta stavka pojavljuje se tek nakon sklapanja ugovora, tek tada je, dakle, bila navedena obveza prijave prebivališta, pri čemu sam pravno savjetovana da formalna prijava prebivališta u drugom mjestu nije u suprotnosti s obnašanjem dužnosti u općini u kojoj živim i radim cijeli život.
Zakon o lokalnim izborima, podsjetimo, navodi kako mandat može prestati ako “načelniku prestane prebivalište na području općine”.
- Ono što ja tvrdim, a to mogu i dokazati, činjenica je da ni u jednom trenutku nije došlo do prestanka trajnog nastanjenja u Lovreću, gdje sam obnašala dužnost načelnice - po tko zna koji put će načelnica (valjda je smijemo tako zvati).
Sam stan, i to je željela razjasniti, kupila je bez korištenja ikakvih političkih povlastica.
- Prijavila sam se kao svaki drugi građanin koji zadovoljava tražene uvjete. Moja načelnička plaća, naime, nije tko zna kakva, to je razina plaće nastavnika u osnovnoj školi, ne može se načelnik u Lovreću obogatiti - smije se, opet.
- Kao i svaka mlada osoba imam želju živjeti u vlastitoj nekretnini i tako riješiti svoje stambeno pitanje. To je razlog zašto sam se prijavila za APN - dodaje.
A sada dolazimo do one još važnije rečenice. Točnije, dvije rečenice:
- Način na koji se cijela ova priča odvija i trenutak u kojem je postala tema govori mi da je to dio neke veće priče koja nema previše veze sa mnom. Najgore je što se moja obitelj našla u središtu političkog obračuna. To ne bih nikome poželjela.
Na preporuku rođaka
Politički obračun. Tko s kime? Tko protiv koga? U matičnoj stranci Anite Nosić za koji tjedan će izbori. Dvije zaraćene struje ne biraju sredstva pri blaćenju kolega, udara se i direktima i aperkatima, a područje ispod pojasa većini je posebno milo. Znaju oni gdje je meko. Znaju oni gdje boli.
Za koga će glasati Anita Nosić? Hoće li uopće glasati?
- Naravno da ću glasati.
Nije rekla za koga. Nismo ni inzistirali.
Svoju bliskost s Milijanom Brkićem, trenutačnim stranačkim zamjenikom Andreja Plenkovića, nikada nije tajila. I njezino se ime bilo pojavilo u “aferi prisluškivanje” iz koje je popularni Vaso jedva izišao neokrznut.
- Milijan Brkić je dugogodišnji prijatelj mog oca, znaju se još iz vremena rata. Osim toga, Brkić i ja smo stranački kolege - kaže Anita Nosić.
Nije izbjegla ni pitanje kako se to namjestilo da njezin zagrebački stan bude baš u blizini Brkićeva stana.
- Teško je u Zagrebu naći stan, a da nije u blizini neke poznate osobe. U trenutku kupnje, nisam znala da gospodin Brkić živi u neposrednoj blizini. Špansko, u kojem se stan nalazi, odabrala sam jer je taj stan bio najbliži onome što sam u tom trenutku tražila i cjenovno prihvatljiv. Ujedno, taj stan sam našla na preporuku rođaka koji je također tamo kupio stan. A kad već spominjete “aferu prisluškivanje”, moram reći kako po meni afere nije ni bilo, a ja sam se u više navrata izjasnila da se ne osjećam oštećenom - zaključuje za Slobodnu Dalmaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....