STIGLA ODLUKA O ODŠTETI

PRVA IZJAVA FRANE LUČIĆA NAKON PRESUDE 'Nisam dobro, i dalje sam tužan. Želim svoj život nazad. Može li novac biti dostatna zamjena?

 
 / Ante Baranić/Cropix

Čak 11 i pol godina od kornatske tragedije jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić, mladić naruženog tijela i bez svih deset prstiju na rukama, ne pronalazi duševni mir. Jer za razliku od obitelji poginulih Franinih kolega vatrogasaca, kojima je država isplatila oko 15 milijuna kuna, preživjeli Frane je doslovno ispao s liste obeštećenja pa se neumorno, sam, "povlači" po sudovima u borbi za pravdu. U ponovljenom postupku na zagrebačkom Općinskom radnom sudu za naknadu štete koju potražuje od Republike Hrvatske i Grada Šibenika, bivši pripadnik DVD Tisno Lučić djelomično je dobio spor.

Prema nepravomoćnoj presudi, država i grad Šibenik moraju mu solidarno isplatiti preko 2,9 milijuna kuna odštete. Ujedno mu moraju mjesečno isplaćivati dvije rente od 1500 kuna za medicinske preparate i prehranu te 4500 kuna za tuđu pomoć i njegu. A u konačnici mu moraju nadoknaditi i 617 tisuća sudskih troškova. Što se tiče kamata, bit će mu računate tek na dio, na dosuđena dva milijuna kuna, dok mu se u preostalom dijelu ne priznaju.

- Bez obzira na presudu, ne osjećam se dobro. I dalje sam tužan. Želim ponovno svoj život nazad. Želim živjeti kao svi moji vršnjaci. Novac će mi samo pomoći da si olakšam svakodnevicu, no jel zaista to može biti dostatna zamjena? - komentirao nam je kratko presudu Frane Lučić. Njegov odvjetnik Šime Savić je, pak, relativno zadovoljan presudom obzirom da nije u cijelosti prihvaćen odštetni zahtjev a ni kamate.

- Žalosno je da se sve otegnulo na deset godina – kaže Savić uz napomenu da će razmisliti o žalbi. Riječ je o, podsjetimo, ponovljenom postupku zbog pretrpljenih teških ozljeda od požara, a prvu je tužbu sud odbio smatrajući kako za Lučićevu tragediju ne mogu odgovarati država i Šibenik. No, drugostupanjski sud je tu odluku ukinuo i naložio ponovljeni postupak. Iz novih provedenih dokaza, sud je utvrdio da, ipak, postoji odgovornost države i Grada Šibenika. Naime, glavni vatrogasni zapovjednik je pripadnik MUP-a RH prema odredbi čl.31.st.4 Zakona o vatrogastvu, i upravo je "on vodio vatrogasnu intervenciju ili je istu trebao voditi jer su u intervenciju bile uključene zračne snage".

Nadalje, intervencijom na terenu rukovodio je pripadnik JVP Šibenika Dino Klarić koji je Lučiću bio nadređena osoba i čije je upute slijedio, a Grad Šibenik je osnivač JVP Šibenik stoga je isto odgovoran za štetu. Iza Lučića su godine i godine liječenja, 30 teških operacija, 45 općih anestezija. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je Lučić zadobio osobito teške tjelesne ozljede opasne po život te da je na psihičkom planu razvio PTSP uz komorbitetni depresivni poremećaj. Primjerenim psihijatrijskim liječenjem, koje je palijativnog karaktera, ne očekuju se bitnije simptomatske redukcije već s protokom vremena progresija te evolucija u trajnu promjenu ličnosti. - Ne znam kako je došlo do ozljeđivanja. Znam samo da vatru vidio nisam. Iznenadila me.

Toplina me spržila i prije nego je vatra došla do mene. Odmah su mi se deformirale šake. Trpio sam nesnosne bolove. Praktički sam umirao, ležao na dvije kacige kolega i gledao ih kako zapomažu i umiru. Bio sam nemoćan im pružiti pomoć. Bol je bila neizdrživa. Koža mi je otpadala s tijela. Vatrogasna odijela su nam u potpunosti nestala. Bili smo potpuno goli. Četiri sata smo čekali pomoć. Došao je helikopter bez liječnika. Nisu me odmah zbrinuli već su me ostavili ležati na ceradi. U splitskoj bolnici sam bio četiri mjeseca a pred kraj su me previjali na živo zbog pretjerane količine primljene anestezije - opisivao je Lučić u sudnici borbu za život.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 10:33