NARCISI (III)

Psihijatar objasnio zašto zločinci s narcističkim poremećajem često počine samoubojstvo: ‘Njihova ličnost bazirana je na rascjepu...‘

Aleksandar Milles, pljačkaš blaga NSB-a, počinio je samoubojstvo u zatvoru. Bio je samo jedna od osoba s narcističkim poremećajem ličnosti koja u smrt odlazi s lažnom slikom i sebe i okoline

 
Psihijatar Darko Marčinko iz KBC Zagreb.
 

 Neja Markicevic/cropix/Cropix

Prošli nastavak o osobama s narcističkim poremećajima ličnosti završili smo slučajem Aleksandra Millesa, poznatog po velikoj pljački Nacionalne i sveučilišne biblioteke krajem 80-ih godina koji je život skončao samoubojstvom u zatvoru, a koji je prema psihijatrijskom vještačenju bio osoba s narcističkim poremećajem ličnosti.

Zašto se osobe s narcističkim poremećajem ubijaju te zašto se neki od njih kad počine teška kaznena djela i kad su suočeni s dugotrajnom zatvorskom kaznom dižu ruku na sebe.

Pojasnio nam je to prof. dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatrije, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

- Narcistična ličnost bazirana je na nezrelom psihološkom mehanizmu obrane koji se zove rascjep. Bit rascjepa, doživljaj je sebe i drugih ljudi u krajnostima. Ove krajnosti u smislu doživljaja sebe osciliraju od idealizacija (nerealno visokog mišljenja o sebi) do devaluacija (sebe vide kao potpuno bezvrijedne). Patološki narcisi i druge ljude vide u krajnostima, kada su im drugi lojalni, onda su oni za njih idealni drugi (doživljavaju ih kao svoj produžetak, a ne kao druge osobe), a kada se razočaraju, onda druge vide kao krajnje bezvrijedne i projiciraju na njih bijes, mržnju i druge nelagodne emocije (ne vide druge osobine ličnosti koju smatraju da je protiv njih) - pojašnjava prof. Marčinko.

Kako sebe narcističke ličnosti vide u odnosu na svijet oko sebe, u odnosu na druge osobe i kako sebi tumače svoj položaj psihijatar Marčinko objašnjava:

- Narcistične ličnosti sebe često vide kao posebne i neshvaćene od okoline te svoj doživljaj loše slike pripisuju drugima. Kada narcistična ličnost završi u zatvoru, evidentno je suočena s neuspjehom. Ovaj neuspjeh projektivno pripisuju drugim ljudima, nemaju kapaciteta vidjeti da su oni ti koji su sebe doveli u antisocijalni oblik ponašanja. Čest model funkcioniranja patoloških narcisa je svemoć-nemoć model. Dakle prvi dio ovog modela je svemoć, a drugi je nemoć, opet se radi o krajnostima. Kada rade kaznena djela, imaju osjećaj posebne moći ili svemoći. S druge strane kada budu uhvaćeni i procesuirani, razvijaju doživljaj nemoći. Suicidalnost ide iz ovog osjećaja nemoći, tako da niti u suicidalnosti nema zrelog doživljaja sebe, nego se često radi o svojevrsnoj osveti ljudima iz okoline uz poruke tipa "na suicid su me natjerali drugi", praktični i u suicidalnosti patološki narcis brani svoj lažni doživljaj realnosti i svoj lažni self. Mehanizmom obrane koji se zove poricanje, patološki narcis brani se od istine o sebi i ovaj psihološki mehanizam ga permanentno drži u nerealnom doživljaju sebe i odnosa s drugima. Upravo suicidalnost narcisa ukazuje koliko je neliječeni patološki narcizam teška psihička patologija i koliko odvaja osobu od realnog doživljaja sebe i drugih ljudi - objašnjava naš sugovornik.

Što predstavlja njihov suicid, što žele poručiti obitelji, društvu, ali i sustavu, te kako psihijatri objašnjavaju taj njihov postupak sa znanstvene razine? Prof. Marčinko daje objašnjenje znanstvenika, ali i psihijatra s bogatom kliničkom praksom svakodnevnog rada s pacijentima.

- Patološki narcis je i u suicidalnosti u krajnostima, jer kada "okolina nije shvatila njegovu ili njezinu vrijednost", onda je on (ili ona) odlučio-odlučila napustiti tu okolinu punu nerazumijevanja. Iz pozicije prethodno opisanog modela, patološki narcis je odlučio kazniti okolinu koja eto ne vidi grandioznost, njegovu ljudsku veličinu, težnju istini i pravdi, ideje za spas ljudi i slične neistinite tvrdnje. S obzirom na to da neliječeni patološki narcisi imaju dominaciju nezrelih psiholoških mehanizama obrane (kao što su rascjep, poricanje, projekcija, idealizacija i devaluacija) i suicidalnost je odraz djelovanja ovih nezrelih, nezdravih psiholoških mehanizama, što znači da i u smrt odlaze s lažnom slikom sebe i okoline - zaključuje prof. dr. sc. Darko Marčinko.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. rujan 2024 23:15