Psihološko jačanje stanovništva mora biti strateški nacionalni prioritet

Temelj sustava nacionalne sigurnosti

U vrijeme globalne pandemije Covida-19 i zagrebačkih potresa nacionalna sigurnost Republike Hrvatske ovisi o našim sposobnostima da pravovremeno i učinkovito reagiramo na ovakve ugroze te zaštitimo zdravlje hrvatskih građana, ali i da pravodobno sagledamo sve njihove kratkoročne i dugoročne posljedice, koje ugrožavaju normalno funkcioniranje te daljnji gospodarski rast i razvoj hrvatskog društva.

U tom kontekstu, sposobnost da se učinkovito suprotstavimo ovakvim prirodnim katastrofama, kao i da se relativno brzo oporavimo od njihovih posljedica, svakako ovisi i o psihološkoj rezilijentnosti naših građana da se uspješno nose s posljedicama takvih katastrofa. Razumljivo je, dakle, da u takvim okolnostima psihološka snaga naših građana predstavlja temelj našeg sustava nacionalne sigurnosti koji treba znati zaštititi i osnažiti.

Sveobuhvatan pristup strategiji nacionalne sigurnosti, koji, dakle, uzima u obzir sve nacionalne društvene resurse, gospodarske, znanstvene, i tehnološke, kao i širu društvenu i političku klimu, te socijalni i ekonomski status naših građana, njihove emocije, osjećaje i misli, zaslužuje više pozornosti u odnosu na tradicionalni pristup koji se isključivo temeljio na vojnoj snazi i moći.

U danim okolnostima razumljivo je da nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske određuje ozbiljnost i odgovornost našeg stanovništva te prije svega naša ozbiljna i odgovorna državna politika. Tako je bilo u Domovinskom ratu, a tako je i danas, u vrijeme globalne pandemije Covida-19, kao i zagrebačkih potresa.

Prirodne katastrofe i mentalno zdravlje stanovništva

U današnjim društvima, koja preplavljuje pandemija Covida-19, duboke emocionalne traume mogu utjecati na povećanje anksioznosti, depresivnosti, PTSP-a, kao i na razne oblike suicidalnog ponašanja.

Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija u svojem nedavnom priopćenju upozorava da će ova pandemija predstavljati ozbiljnu prijetnju globalnom mentalnom zdravlju te posebno medicinskom osoblju, kao i svima onima koji su bili prisiljeni na samoizolaciju. U nedavno objavljenoj studiji provedenoj tijekom pandemije Covida-19 na 5000 kineskih građana registrirana je prisutnost simptoma PTSP-a među 21,5 posto ispitanika.

U SAD-u je tijekom ožujka gotovo trećina ispitanih (njih 32 posto) izjavila da osjećaji straha i zabrinutosti imaju negativan utjecaj na njihovo sveukupno zdravlje. Jednako tako, nedavno objavljen članak u uglednom časopisu Lancet Psychiatry upozorava na ozbiljno ugrožavanje mentalnog zdravlja svjetskog stanovništva zbog pandemije Covida-19 te poziva na formiranje odgovarajućih ekspertnih timova za suočavanje s ovim problemima, predlažući redoviti klinički psihološki skrining svih zaraženih, kao i svih onih zdravstvenih djelatnika s prve crte obrane od pandemije.

Negativne emocije, kao što su strah, pesimizam, očajanje, beznađe, frustracije, nezadovoljstvo, ljutnja, mržnja, razočaranost, usamljenost, poremećaji spavanja, povećanje konzumacije alkohola i drugih opijata itd. počet će obilježavati kolektivna emocionalna stanja značajnog dijela svjetskog stanovništva. Još se jako dobro sjećam jednog od svojih boravaka u Afganistanu, gdje su negativne emocije i osjećaji prevladavali među lokalnim stanovništvom; tako je, primjerice, u pokrajini Helmand utvrđeno prevladavanje ljutnje kod 69 posto stanovništva, tuge/depresije kod 41 posto, a frustracija kod 35 posto, dok su, na primjer, sreća, optimizam i ambicije bili prisutni samo među 1 do 2 posto stanovnika.

U nedavnoj studiji UNHCR-a provedenoj među sirijskim izbjeglicama u kampovima uz sirijsko-tursku granicu prevladavala su emocionalna stanja tuge, žalovanja, straha, frustracija, anksioznosti, ljutnje, očajanja i razočaranosti. Nakon velikog potresa u Turskoj 1999. godine stopa depresije, anksioznosti i PTSP-a bila je veća od 25 posto, a kod djece i adolescenata nakon tsunamija u Indijskom oceanu 2004. iznad 30 posto.

Posljedice neliječenih ili neadekvatno liječenih poremećaja povezanih sa stresom izuzetno su dalekosežne i ne pogađaju samo pojedince nego i članove njihovih obitelji te cijelo društvo, a očituju se u bračnim problemima, problemima u odgoju djece, nasilju u obitelji, ovisnosti o alkoholu i opijatima, smanjenoj produktivnosti, nezaposlenosti, stambenim problemima i beskućništvu, povećanoj stopi samoubojstava i mnogim drugim društvenim problemima. Tuga, ljutnja, bijes, depresija, anksioznost i agresija izazivaju najrazličitije poremećaje ponašanja pojedinaca, ali i najrazličitije kardiovaskularne bolesti, kao i onkološka oboljenja.

Svjetske statistike zbog toga jasno i pravodobno upozoravaju na te tragične podatke, zbog čega je razumijevanje kompleksnosti takvih emocionalnih obrazaca sigurno jedno od važnih pitanja koja određuju nacionalnu sigurnost svake države i njezina stanovništva.

Nacionalna sigurnost i psihološka otpornost stanovništva

Nacionalna sigurnost u ovakvim okolnostima snažno će, dakle, ovisiti o psihološkim sposobnostima naših građana da se uspješno nose s ovakvim traumama kako bi se osiguralo normalno funkcioniranje cijelog društva. Ovakve stresne okolnosti, posebno ako traju dulje nego što predviđamo i očekujemo, značajno će utjecati na mentalno zdravlje naših građana, na kvalitetu njihovih života te, neizravno, i na potencijal naše brze i učinkovite gospodarske obnove i ekonomskog rasta.

Zbog toga očuvanje mentalnog zdravlja i jačanje rezilijentnosti naših građana treba biti jedan od strateških nacionalnih prioriteta i interesa za nacionalnu sigurnost hrvatske države. Dakle, psihološka rezilijentnost treba predstavljati onu društvenu snagu i energiju prijeko potrebnu hrvatskom društvu da podnese sve ove izazove, teškoće i prijetnje koje ugrožavaju njegovu gospodarsku snagu i stabilnost. Na grupnoj i društvenoj razini, ovakve krize mogu dovesti do značajnih promjena u ponašanju stanovnika, do dugoročnih promjena njihovih emocionalnih stanja i osjećaja, do negativnih promjena glede njihova socioekonomskog statusa i negativnih makroekonomskih indikatora.

Zbog toga će mentalna snaga i energija naših građana predstavljati vitalni društveni resurs, a njihova radna energija i elan moraju biti pokretač novih snažnih društvenih i gospodarskih promjena. Brzina društvenih promjena ovisit će dominantno o našem mentalnom i fizičkom zdravlju jer anksioznost i depresija mogu predstavljati glavnog neprijatelja pozitivnim društvenim promjenama.

U ovom najtežem trenutku nakon završetka Domovinskog rata, moramo, dakle, pokazati duhovnu snagu, volju i energiju i izdići se iznad ovih objektivnih kriznih vremena. Ne smijemo posustati jer naša percepcija određuje našu stvarnost, a naša nacionalna sigurnost je u našim glavama i mislima, a ne u već zaboravljenim topovima i tenkovima. Iz perspektive nacionalne sigurnosti, grupna i društvena psihološka rezilijentnost, odnosno otpornost, od posebnog su strateškog interesa za svaku državu u ovakvim trenucima.

Zbog toga sveobuhvatnije razumijevanje sustava nacionalne sigurnosti treba uključivati i istraživanja ljudskog faktora kao ključne komponente sustava nacionalne sigurnosti, strateški važne za cijelo društvo. Kontinuirana evaluacija i predikcija ukupne individualne i društvene rezilijentnosti zaslužuju zbog svega toga više interdisciplinarnih napora i istraživanja radi daljnjeg jačanja našeg sustava nacionalne sigurnosti.

Što možemo i moramo učiniti kako bi oporavak bio što je moguće kraći. Pomoć da se ublaže posljedice ozbiljnih poremećaja mentalnog zdravlja u pojedinim dijelovima najteže stradalog hrvatskog stanovništva u vrijeme pandemije Covida-19 i zagrebačkih potresa bit će velik društveni izazov, ne samo u Republici Hrvatskoj.

Zbog toga je već danas pravi trenutak za formiranje odgovarajućeg multidisciplinarnog stožernog tima u Republici Hrvatskoj, sastavljenog od stručnjaka i znanstvenika iz akademske i znanstvene zajednice, klinika i resornih ministarstava te predstavnika medija, jer potresi i pandemije uskoro će proći, no nevidljive rane u srcima i dušama naših građana s uspomenama na ove traumatične događaje mogle bi potrajati mnogo dulje.

Brzina i intenzitet prevladavanja negativnih emocija zahtijeva i odgovarajuće oblike pozitivno anotiranih strateških komunikacija na razini čitavog društva, čiji je cilj neutralizirati prevladavajuće negativne sadržaje i emocije. Takve emocionalne strateške transformacije mogu spriječiti masovne anksiozne poremećaje i depresiju te osigurati emocionalnu stabilnost društva pogođenog ovakvim krizama. Dakle, emocionalno utemeljene strateške komunikacije predstavljaju važan element prevencije i ublažavanja posljedica negativnih emocija u društvima pogođenima velikim prirodnim katastrofama i društvenim krizama te su važan element nacionalne sigurnosti svake države.

Tako je, primjerice, krizni stožer u Wuhanu još početkom ožujka implementirao sustav mjera za zaštitu mentalnog zdravlja građana, i to posebno onih najugroženijih skupina, medicinskih djelatnika s prve crte obrane od pandemije Covida-19 korištenjem novih digitalnih tehnologija kroz široko rasprostranjene 4G i 5G mreže i odgovarajuće strateške komunikacije.

Izuzetno je važno takve mentalne zdravstvene poremećaje početi prepoznavati i sprečavati u što ranijoj fazi, pomoću odgovarajućih prediktivnih modela, prije nego što bolest preraste u teže kronične oblike, kao što je, na primjer, PTSP, kako bi se pravovremeno mogle poduzeti odgovarajuće preventivne mjere. Ta zadaća i odgovornost pripada hrvatskoj znanosti, koja je, nažalost, jako daleko od ovakvih istraživačkih tema i sposobnosti da se s njima ozbiljno suoči u interesu svih hrvatskih građana.

Covid-19, ekonomski oporavak i strukturne promjene u hrvatskom društvu

Ekonomski oporavak nakon ovakvih društvenih kriza i prirodnih katastrofa često prate i ograničavaju snažni poremećaji mentalnog zdravlja stanovništva. Masovni gubitak radnih mjesta i povećanje stope nezaposlenosti te moguća dulja recesija mogu imati izrazito nepovoljne i dugoročne štetne učinke na mentalno zdravlje pogođenog stanovništva.

Neočekivani prekid uobičajenih životnih navika te brz prelazak u režim izvanrednog stanja jednako tako povećava rizik od razvoja anksioznosti i depresije te gospodarske recesije i šire društvene regresije. Osim što liječenje ovakvih mentalnih oboljenja predstavlja velik ekonomski teret za svako društvo, ona su vrlo često povezana i s neprihvatljivim oblicima društvenog ponašanja koji mogu predstavljati prijetnju javnom redu i sigurnosti naših građana.

Stoga bolje razumijevanje psiholoških stanja naših građana uzrokovano realno predvidivim povećanjem nezaposlenosti, padom životnog standarda, gubitkom prihoda i siromaštvom može i mora biti važna tema za sustav nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Negativnim ekonomskim posljedicama pandemije Covida-19 bave se i vodeći svjetski poslovni magazini kao što su The Economist 2020, Financial Times, Wall Street Journal itd. jer unatoč raznim mjerama fiskalne i monetarne potpore evidentan je nezapamćeni rast nezaposlenosti.

I zato su sve inovativne mjere koje se već sada pripremaju za novi nacionalni, kao i globalni ekonomski restart, izuzetno važne. U Hrvatskoj jačanje tzv. knowledge-based ekonomije, koja omogućava rad od kuće i održavanje socijalne distance u ovakvim okolnostima, može biti jako važno u slučajevima sličnih pandemijskih kriza u budućnosti. Jačanje IT infrastrukture, jačanje IT sektora, fin-tech industrije itd., koji mogu biti daleko robusniji u uvjetima ograničenog kretanja i poremećaja globalnih logističkih lanaca. Jačanje gospodarstva i privatnog poduzetništva je za mentalno zdrave i jake ljude koji će biti u stanju učinkovito funkcionirati u novonastalim okolnostima.

Kamen temeljac svakog uspješnog plana su ljudi koji su ga u stanju provesti tj. njihova agilnost, poduzetnost i hrabrost. Agilne strategije pripadaju organizacijama, državama, poduzećima i pojedincima koji će biti u stanju brzo se prilagoditi novim tržišnim okolnostima i promjenama. Hrvatska je te sposobnosti pokazala za vrijeme Domovinskog rata. Ponovno smo u ratu, ali ovaj put protiv nevidljivog neprijatelja. Ako smo pametni, iskoristit ćemo aktualnu krizu za ponovni restart i restrukturiranje našega gospodarstva na novim temeljima.

Zaključak

Utjecaj nedavnih potresa u Zagrebu i pandemije koronavirusa na sigurnost naših građana, kao i nacionalno gospodarstvo, treba iskoristiti da javno zdravlje i sigurnost naših građana pozicioniramo u same temelje našeg sustava nacionalne sigurnosti, kako bismo mogli što prije izgraditi dugoročne strategije odgovora na takve krize.

I na kraju, u vrijeme ove krize još jednom se dokazuje da su najvažniji instrumenti nacionalne moći i snage svake države, dakle i sustava nacionalne sigurnosti, pa tako i hrvatske države, mudra i pametna hrvatska državna politika, kao i strpljivi, razumni i odvažni/hrabri hrvatski građani. Najvažnije sastavnice sustava nacionalne sigurnosti, nacionalne snage i moći te nacionalne sigurnosti svake države, kako u ratu tako i u miru, odnose se na mudrost, odlučnost i hrabrost njezine državne politike. Tako je bilo i u Domovinskom ratu, kada smo stvarali državu, tako je i danas u miru u vrijeme globalne pandemije koronavirusa i zagrebačkih potresa.

Umjesto teškog naoružanja, tenkova i topova, danas nam više nego ikada trebaju mudre i dalekovidne glave, kao i snažne poruke našeg Kriznog stožera “Ostanite doma”, jer to je u ovom trenutku najsnažniji instrument naše nacionalne sigurnosti. Ozbiljnost i odgovornost hrvatskih građana u ovakvim situacijama ključna je u borbi protiv ovakve pandemije globalnih razmjera. Posebno priznanje pripada svim hrvatskim građanima koji su na najbolji način položili ovaj težak ispit, koji je tražio puno strpljenja, odricanja, ozbiljnosti i odgovornosti.

Krešimir Ćosić je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva na matematičkom modeliranju i simulacijama vođenih raketnih sustava. Posljednjih desetak godina njegov znanstveni interes vezan je uz primjene suvremenih digitalnih tehnologija u dijagnostici i terapiji posttraumatskog ratnog sindroma. Naslovni je redoviti profesor u trajnom zvanju na FER-u te redoviti član Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Objavio je stotinjak znanstvenih radova u uglednim međunarodnim časopisima i na konferencijama. Od 1996. do 2000. bio je zamjenik ministra obrane, a od 2003. do 2010. saborski zastupnik. Umirovljeni je general pukovnik Hrvatske vojske. Član je Nadzornog odbora Hanza Medije.