Put do europske Hrvatske Znanje, izvrsnost i solidarnost

‘The chief obstacle to the progress of the human race is the human race.’

Don Marquis (1878. - 1937.)

Originalne proboje u znanosti, kulturi i tehnologiji stvaraju prepoznatljivi individualci i tako grade identifikacijsku tradiciju svojih naroda. Znam li ja na ovu temu kratko reći nešto novo? Iz iskustva dobro znam koliko ne znam, ali, nažalost, ne vidim ni tko to puno bolje zna te ću pokušati...

Intelektualne slobode

Hrvatska s Europom dijeli dominantan zajednički problem: nema novih ideja, novih strateških vizija, ni projekata, a ne dijeli povlastice stabilne demokracije s utemeljenim kriterijima kvaliteta. Dakle, ako Hrvatska bude imala pameti da sada pomogne sebi, možda će pomoći i Europi. Manjak iskustva i jake tradicije može postati element intelektualne slobode u kojoj se dolazi do novih ideja i nestandardnih rješenja. Ali za to nam treba mnogo pameti i jos više hrabrosti. Na političarima je da okupe kompetentne timove koji će odrediti kriterije i prepoznati produktivne ljudske resurse te tako stvoriti strateške vizije razvoja i sigurnosti zemlje. Da bi Hrvatska kao svoja ušla u Europsku Uniju koja udobno stagnira, trebala bi učiniti nekoliko razvojnih skokova!

Dostojanstvena, uspješna i svoja

Ne znam što će Hrvatskoj biti teže postići: da postane svoja ili europska? Ako postane svoja i zasluženo ponosna, lakše će postati europska. Dostojanstvena, uspješna i svoja prirodno će postati i europska. Mediji su toliko prepuni hrvatskog identiteta da nema prostora za naš europski identitet. Forsiranje teme nacionalnog identiteta je kora od banane na kojoj se nedavno okliznula i Sarkozyjeva vlada izgubivši na regionalnim izborima u Francuskoj. Nije kozmetizirani posthumni identitet naših predaka naš sadašnji identitet. Znati tko si i tko je tvoja publika velika je mudrost i na osobnom nivou.

Da bi uspješnom radnom strategijom rješavali probleme na bilo kojem nivou, ključno je prethodno uspostaviti korektnu dijagnozu stanja. Kao u medicini. Nema uspješne terapije bez točne dijagnoze. Točna, i kad je neugodna, dijagnoza na nivou države nije neprijateljska aktivnost, nego hrabar početak puta prema boljem životu naše djece.

Kako ja vidim dijagnozu kočnica razvoja Hrvatske? Nema para jer smo ih potrošili, umjesto produktivno investirali. Ukratko, nemarna rasprodaja narodne imovine i uvozna trgovina umjesto domaće proizvodnje! To je promašaj naše “elite”: političke, financijske i ekonomske te samoukog, a često i nečasnog, menadžerstva. Nisu oni krivi što ne znaju, ali jesu krivi što ne znaju da ne znaju.

Motivirana manjina

A zašto je to tako? Iz svog radnog iskustva u Hrvatskoj čini mi se da imamo hendikepirajući mentalitet stoljetnog vazalstva. A za vazalski mentalitet je tipična potreba za hijerarhijom, da bi se znalo kome treba ljubiti ruku, a na koga se može iskaliti frustraciju ljubljenja ruke. Boli me kad vidim da čak i mladi Hrvati/ce zahtijevaju “red” više nego slobodu jer ne znaju što bi sa slobodom. Puno više im treba sigurnost (što jest iluzija sigurnosti) nego sloboda, a izvjesnost više nego istina. Nesigurni su. Ako je ova dijagnoza točna za većinu, onda treba pronaći hrabru motiviranu manjinu za brz izlaz iz krize. Nemamo vremena čekati na buduće generacije za koje nismo ni pripremili odgovarajuću edukaciju. Dijagnoza: koliko ste puta čuli od “elite” da kaže “ne znam”?

Ja sam svog obiteljskog liječnika u Parizu izabrao kada je u prvih pola sata tri puta rekao “ne znam”, nastavljajući pregled i razmišljajući dok nije uspostavio dijagnozu.

Za ulaz u Europu, i u prosperitet, važno je da Hrvati nauče reći “ne znam” kad god je to tako.

Glumi se i blebeće, a malo radi

U Hrvatskoj se previše glumi i blebeće, a premalo radi. Nesigurnost se prikriva glumom sigurnosti - svi sve znaju i o svemu sude, a kada već sve znaju, znači da ne moraju učiti.

I, što se može uraditi na putu prema željenom prosperitetu i članstvu u EU? Ja bih tražio gdje se nalazi tržišna konjunktura (deficit), to jest potencijalne nove niše na globalnom tržištu neriješenih problema. Hrvatska ne mora dijeliti sve zajedničke probleme s Europom, ali može otvoriti nepostavljena pitanja i Europi ponuditi odgovore, čime bi postala poželjan i nezaobilazan partner. U inflaciji informacija i boomu komunikacijskih tehnologija konjunktura se danas nalazi na nivou ideja, vizija i strategija. Znamo dobro da je “đavao u detaljima”, ali to je relevantno samo kad se nalazite u detaljima produktivnih projekata. Ako je projekt loš i nekompetitivan, bolje da što prije propadne.

Bukvalna demokracija

Demokracija ponekad sliči na neprosvijećeni apsolutizam maskiran demokratskim gestikulacijama. Tko je vidio bukvalnu demokraciju u avionu, na brodu ili u vojsci? Koji su razlozi da je tamo nema? Sami odgovorite na pitanje. Je li sudbina jednog aviona važnija od sudbine države, to jest milijuna ljudi? Hijerarhijski, ali dinamični poredak nužan za sigurnost i sudbinu milijuna ljudi jest produkt demokracije.

Evo jednog projekta za Hrvatsku čiji bi nas uspjeh mogao učiniti liderima na svjetskom nivou: harmonizacija izvrsnosti i solidarnosti. Izvrsnost rađa produktivnost koja vodi kulturnom i materijalnom bogatstvu, a solidarnost vodi u sigurnost. Danas se samo skandinavske zemlje približavaju tom idealu. Povezivanje i suradnja Sjevera i Juga čini mi se još produktivnijom u reciprocitetu vrijednosti, nego suradnja Istoka i Zapada. Manjak međudržavne i unutardržavne solidarnosti danas rađa kriminal i terorizam. Projekt “Izvrsnost i solidarnost” nije ni banalan ni lak, ali ako ga mi počnemo s međunarodnim timom od dvadesetak ljudi, već sama inicijativa bit će prepoznata izvan hrvatskih granica.