Radimir Čačić priznao:Privatne firme ozbiljnije rade,javne tvrtke su promašaj!

Premda se najteža pitanja u pravilu ostavljaju za kraj, intervju s Radimirom Čačićem , prvim potpredsjednikom Vlade, morali smo započeti upravo krajnje neugodnim podatkom. Naime, nedavno su objavljeni rezultati istraživanja javnog mnijenja koji su pokazali da HNS uživa potporu samo 1,8 posto birača. Stoga se pitanje zašto se to dogodilo naprosto nije moglo preskočiti.

- Potpuno je jasno da je manjinski partner u svim vladama koje počinju s mandatom, i to još u krizi, uvijek dežurni krivac i uvijek dobiva batine. U slučaju HNS-a i mene otežavajuća je okolnost što smo preuzeli resore od kojih ljudi najviše očekuju, a u kratkom roku njihova je očekivanja nemoguće ispuniti. Osim toga, ljudima trebaju dobar i loš dečko, ljudi vole imati junake i antijunake, žele imati nekoga tko je za nešto zaslužan i nekoga tko je uvijek kriv. Tako je i u našem prostoru lijevog centra, a desnu stranu ne spominjem jer smo za njih svi mi s lijevog pola jednako krivi. Do pada HNS-ova rejtinga došlo je zbog cijelog niza okolnosti. Počev od naših medijskih nastupa i njihove interpretacije, ali i zbog činjenice da su svi protivnici lijeve koalicije s desnice pomislili da su u HNS-u i meni pronašli najslabije točke koalicije. Puno je lakše napasti slabijega. Naravno, imam slabih točaka: moj način komunikacije, činjenica da sam došao iz gospodarstva, da sam imao nesreću u Mađarskoj. Uz to i činjenica da sam na čelu Ministarstva gospodarstva od kojeg se najviše čekuje. Nakon što se dogodilo prekomjerno granatiranje, nakon kojega se, zapravo, nije ništa dogodilo, nastao je problem. I to za one koji su željeli kreirati situaciju moje ostavke, ili krize koalicije, jer je i njima jasno da s odlaskom jednog strateškog partnera pada i Vlada.

Neprimijećen podatak

Oni su se, naime, osjetili pogođenim, jer im nije uspjela akcija mojeg diskreditiranja, a mediji znaju da ako odluče nešto napraviti i to im ne uspije, to je znak da nemaju dovoljno utjecaja, a to je posebno važno onima koji ih koriste za ucjene, ne prežući ni od najočitijih laži. Nitko, naravno, nije sretan kad čita ankete s lošim rezultatima, naročito ljudi s terena kojima je stalo do uspjeha. Oni koji imaju više utakmica u životu znaju da sam u pravu kad im govorim da mi trčimo maraton, a ne trku na sto metara. I na kraju možda nešto što niste primijetili. Anketa od četvrtka mjeri rejting HNS-a od 3 posto, što, kad se pretvori u izborne glasove, i dalje drži HNS na četvrtoj poziciji, iako po snazi naše organizacije ne sumnjamo da će nas lokalni izbori potvrditi kao treću najveću političku stranku u zemlji - istaknuo je Radimir Čačić.

Nisu li u nas i drugi manjinski partneri u vladajućim koalicijama imali slične probleme?

- Imali su, a neki su, poput HSLS-a i HSS-a, gotovo nestali s političke pozornice. Ne zato što su imali negativan imidž ili zbog toga što ih je često zloupotrebljavao jači partner, nego zbog toga jer je njihov primarni problem bio to što nisu bili relevantni. Za razliku od ostalih manjih stranaka, HNS je relevantan i samom tom činjenicom imamo ozbiljnu šansu da to pretvorimo u uspjeh. Politički uspjeh, pak, pretpostavlja i sadržaj. Mi svoj uspjeh ne možemo graditi na priči ili medijima, mi moramo imati rezultate. Prisjetite se kako su ljudi bili sretni kad nam agencija Fitch nije srušila rejting - to je bio fantastičan uspjeh i vidjelo se da većina ljudi želi uspjeh i optimizam. Kada znaš kuda ideš, a HNS to zna, tada se uspjeh mora dogoditi.

Često se može čuti da premijer Milanović i vi kontaktirate međusobno puno više negoli sa svojim stranačkim kolegama?

- Premijeru i meni je savršeno jasno da je naša komunikacija temelj ne samo naše suradnje nego i pretpostavka da uspješno provedemo promjene u našem društvu. I to strukturne, dubinske, dugoročne. Upravo o nama najviše ovisi hoćemo li u tome uspjeti. I to ujedno definira naš način i intenzitet naše komunikacije. Dobro nam je došlo i to da smo u mnogočemu komplementarni, da imamo puno više zajedničkog nego što izvana izgleda. A to što nam u SDP-u i HNS-u pojedinci zamjeraju da smo previše upućeni jedan na drugog - dok funkcioniraš u strateškom partnerstvu, drugačije ne može ni biti. Druga je stvar izaziva li to kod nekog frustracije.

Uoči lokalnih izbora

Uskoro će vaša suradnja biti na ozbiljnoj kušnji. Čekaju vas lokalni izbori, problemi koaliranja i suradnja na terenu...

- Postoje dva mjerila za svaku vlast: lokalni izbori u sredini mandata i parlamentarni izbori na njegovu kraju. Uspjeh na lokalnim izborima suštinski ovisi o ljudima i organizacijama na terenu, oni odlučuju kako će stranka proći, a na parlamentarnim izborima uspjeh određuje sposobnost vodstva stranke. Do sada se svaki put na lokalnim izborima događalo da stranke lijevog centra pobjeđuju u gradovima, da za njih glasuju ljudi koji prate politiku, koji su kritičniji, informiraniji i obrazovaniji. Na ovim izborima SDP i HNS moraju proširiti svoj utjecaj, moraju iskoračiti izvan većih gradova, moramo se disperzirati po manjim mjestima, selima, županijama... Ako ne proširimo svoj prostor, nećemo imati s kim iskomunicirati ono što radimo. SDP i HNS prvi su put izašli zajedno na parlamentarne izbore, sada to moramo ponoviti i na lokalnim izborima. Naš primarni partner - to je rekao Zoran Milanović - nisu stranke desnice, a nisu ni lijevi populisti. Pitanje je samo tko je od njih gori, zadrti desničari ili neodgovorni populisti. Milanović je tu poruku već poslao, a mi ćemo to učiniti ovih dana.

Dakle, vjerujete da ćete i u Zagrebu ići zajedno, iako se tome u HNS-u mnogi protive?

- Za odgovorne ljude to nije upitno, ni SDP ni HNS nemaju alternativu. Na razini velikih gradova, regija i županija idemo zajedno, a na nižim razinama koliko god to bude moguće. Mogu se negdje dogoditi iskakanja, ali samo kao iznimke.

Kako ocjenjujete stanje u privatnom i javnom sektoru?

- Analitičar Velimir Šonje napravio je sjajnu analizu koja pokazuje da je užasan udar krize koji je u nas odnio 180 tisuća radnih mjesta doveo do toga da je produktivnost u privatnom sektoru sada samo 4 posto ispod slovenskog prosjeka. Nikada se nismo toliko približili Slovencima. To pokazuje da naši radnici u privatnom sektoru ozbiljno rade, da se približavaju špici produktivnosti rada u tranzicijskim državama. Riječju: s manje ljudi napravi se više. Po europskim standardima, državne službe, javne usluge, zdravstvo i školstvo nisu predimenzionirani ni po potrošnji ni po broju ljudi. Problem je što nemaju dobre rezultate i nisu dovoljno djelotvorni. No, najveći su problem i apsolutni promašaj državne tvrtke. One su po broju ljudi predimenzionirane za 60-ak posto u odnosu na rezultate koje postižu. Tu smo bitno lošiji od EU i tu mora doći do radikalnih promjena.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista