Dah aristokratske prošlosti pomiješan sa zadahom ustajaloga zraka, nebitne stvari razbacane po podovima i Meštrovićeve skulpture uredno složene po antiknom namještaju, djela velikih Tiziana, Zuppe i Vidovića na vlažnim zidovima, uz koje stari drveni sat otkucava svoje i staričino vrijeme. Uzima arak trgovačkog papira iz komode s kuvertama i kemijsku olovku modre tinte. Sjeda na kožni naslonjač uz radni stol na kojemu je po rubovima desetljećima jedan na drugi slagala važne dokumente, pa onemoćalom tremornom rukom piše: "Ja, niže potpisana Mejra Novak, pok. Mihovila i pok. Marije, pri zdravoj svijesti i ni od koga nagovorena za slučaj svoje smrti...