BOJAN IVOŠEVIĆ

RAZGOVOR S AKTIVISTOM KOJI JE UZDRMAO SPLIT' 'Ako si pristojan, niko te ne j... dva posto, zato sam agresivan'

 
Bojan Ivošević i novinar Slobodne
 Božidar Vukičević/Hanza media

Uskoro će godina dana da red u splitski komunalni i birokratski nered pokušava uvesti grupa koja se na društvenim mrežama naziva Dnevna doza splitskog nereda, a borba "nerednika" za red u gradu kulminirala je prošle subote, kad su Bojana Ivoševića (28), jednog od administratora grupe i najistaknutije lice skupine, na Matejuški napali gazda tvrtke "Akceleracija" i njegova supruga, piše Slobodna Dalmacija.

Napali su ga ustrajno kritizirani zbog sumnjivih poslova oko oglašavanja na stupovima javne rasvjete, ali i (legalnog) postavljanja stotina golemih kanti za škovace po cijelom gradu koje Splićani zovu "peći na drva", što je pothvat omogućen potpisom gradonačelnika Ive Baldasara na samom sutonu njegova mandata.

Grupa ustrajno i pomalo na vulgaran način upozorava na lijenost i neučinkovitost gradske uprave, pa se na oštrici njihovih kritika našlo niz komunalnih problema, od kojih su mnogi riješeni nakon javnih objava na Facebooku. Čak je i pravosuđe reagiralo nevjerojatnom brzinom: nakon izjava na policiji koje su Ivošević i napadači dali u subotu, istog su dana bili na Prekršajnom sudu, a već u ponedjeljak održano je prvo i zadnje ročište!

– Imam svoje mišljenje o tom slučaju i crno je. Premda me ne zanimaju tuđi poslovi, meni se čini da je i taj čovjek žrtva nekog s "više instance", pretpostavljajući kako su svi unosni poslovi ustvari duboko umreženi – komentira Ivošević.

Prisjeća se i prvih svojih aktivističkih vatri, bilo je to 2008. godine na prosvjedu "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska", a za lokalnu problematiku zainteresirao ga je prosvjed otprije pet godina kad su građani spriječili "okupaciju" mandrača na Matejuški kako bi se ondje prikazivali prijenosi utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva.

– Po prirodi sam čovjek od djelovanja, od onih koji će, kad vide pijanca kako se valja po cesti, priskočiti, alarmirati, pozvati pomoć. Volim da se stvari srede, ne podnosim nered i nepravdu. U to vrijeme upoznao sam se s ekipom iz GIST-a, Građanske inicijative Split, i išao na njihove radionice gdje sam naučio puno toga o pravilnicima, komunalnom redu, dozvolama, planovima upravljanja, ugovorima na javnim površinama, ali i pravima građana na pristup informacijama, pravima građana općenito... Shvatio sam da mi nemamo problem s pravilima, nego je problem što se propisi i pravila ne provode. Ljudi iz GIST-a su sjajni, precizni, detaljni, konstruktivni, ali samozatajni. Mi iz "Dnevne doze..." smo drukčiji, agresivniji, koristimo vulgarizme i grublji pristup.

Božidar Vukičević/Hanza media
Bojan Ivošević

Da, zašto ste grezi?

– Vjerovali ili ne, jer je reakcija nadležnih stoput brža, a i građanima lakše ulazi pod kožu. Ne bismo htjeli biti vulgarni, psovati, ali kad nekome stotinu puta pošaljete dopis s naslovom "poštovani... poštovani... uvaženi..." i taj uporno ne odgovara, onda prijeđeš na "pas mater" i vidiš da se stvari učas rješavaju! To je, nažalost, tako: ako si pristojan, niko te ne j... dva posto!

Koliko vas je?

– Nekoliko. Imamo pravnika, sjajnog čovjeka kojemu nije teško iskopati sve zakone i propise radeći i kasno noću za dobrobit grada, zatim arhitekta, ekologa, različite suradnike koji nam dojavljuju nered po svojem kvartu, surađujemo s nizom udruga, ali primamo i desetke poruka građana koji se predstave imenom i prezimenom, ostave čak i broj mobitela. Imaju povjerenja u nas više nego u komunalce jer znaju da oni prijavljenima odmah otkriju tko je prijavio – tumači Bojan.

– Okidač je za mene bila mjenjačnica probijena iz zida na Marmontovoj ulici u srpnju prošle godine. To je zaista bio vrhunac bezobrazluka, ali, opet napominjem, nije bilo adekvatne reakcije gradskih službi. Mislim da su i mnogi građani tada shvatili što im se radi s gradom. Ali ta priča nije sasvim gotova, premda je prozor mjenjačnice zatvoren gipsom, u portunu iza zida je sve ostalo spremno za ponovno otvaranje, pa ćemo vidjeti. Sljedeća akcija bila je upozoravanje na nelegalni štekat iza Šegvićeve zgrade na Peristilu, pa stupići u Matošićevoj ulici kojima je ugostitelj navodno želio zaštititi građane od vozila, a ustvari postaviti štekat navečer. Bavili smo se i uklanjanjem nelegalnih plakatnih površina u središtu grada za koje je dvije godine ranije istekla koncesija, a netko je i dalje ubirao novac. Tražimo i parkirališta za stanare jezgre. Objavljivali smo cijelu seriju fotografija rupa na gradskim ulicama i pritiskom otkrili kako ih se može popraviti u samo tri dana, samo da je volje. Inače gradske ulice izgledaju užasno, pune su rupa i zakrpa. Tražili smo da kiosci u centru maknu frižidere s javnog prostora, i to smo uspjeli.

Onda je došao i legendarni rotor u Bračkoj ulici načinjen od pitara, s kojim se sprdala cijela država. Primjer neracionalnog trošenja novca: napravljen je i plaćen privremeni rotor, a onda će biti izgrađen i plaćen stalni rotor. Bavili smo se i rupama za stabla kojih u gradu ima stotine: jednom bi palo stablo, ali "Parkovi i nasadi" nikad ne bi posadili novo, a "Point" bi začepio rupu. Onda opet plaćaj i kopaj rupu gdje je bila... Veliki je džumbus i s dostavnim vozilima, karetima, četrdeset godina voze bez odobrenja kroz pješačku zonu i kad ih se pokušalo dovesti u red, digli su bunu. Električna vozila svoja su pak priča, oni uopće nemaju dozvole a mile po cijelom centru – nabraja Ivošević nagomilane probleme Splita, kojih je najviše u povijesnoj jezgri, piše Slobodna Dalmacija.

Govori se da gradonačelnikov savjetnik za komunalu Ivica Grubišić Gire najprije na internetu otvara vaše stranice?

– Ha. On doista intervenira, prvi kontakt s njim bio je radi asfaltiranja ceste do Obojene svjetlosti, što je trajalo mjesecima. Ipak mislim kako je njegova uloga da savjetuje i planira, ali komunalci ne rade svoj posao pa se on "baca" na sve strane.

Na vašoj stranici često se proziva gradonačelnik Krstulović. Reagira li na upozorenja i pozive?

– Do napada se samo jednom osvrnuo na nas, i to u pozitivnom tonu u intervjuu na jednoj radiopostaji. Uglavnom, pohvalno je da od Grada Splita nismo imali prigovora, prijetnji ni ikakvih oblika zastrašivanja – navodi.

Napravili smo s Bojanom đir popodnevnim gradom, povijesnom jezgrom uz koju se veže najviše njihovih intervencija, ali tu se događa i najviše užasa, na najdragocjenijem gradskom tkivu. Odakle krenuti? Sada već općepoznate reklamne table na stupovima javne rasvjete oko Lučke kapetanije i Turističke palače tamo su gdje su i bile. No više od njih i kanti "baldasarki", u zadnjih godinu dana pogled privlači monstruozna količina bankomata. Nema gdje ih nema: vire s onim gadnim gubicama kroz prozore, vrata, iz izloga, po dva-tri na jednom mjestu, novinari kažu da ih je pedesetak.

– Ma puno ih je više, samo na Rivi ih je trideset! Programirani su tako da na tečajnoj razlici uzmu i trideset posto od svote koju tražiš. Ali nije to važno, nego nešto drugo: Grad uopće nema propise o bankomatima, a može ih imati lako i odrediti koliko ih može biti i gdje trebaju biti smješteni. A kad ne postoje propisi, onda možeš što hoćeš. To je uopće i glavni problem, uz to što se ne poštuju postojeća pravila, za mnoge druge stvari uopće nema propisa, tako da ne bih krivio one koji to iskorištavaju, nego ljude u Banovini koji su potpuno nezainteresirani za očiti nered u gradu – kaže Ivošević, a nama pogled i razgovor prelaze na tende.

Davno je određeno da moraju biti bijele ili krem boje i toga se drži većina ugostitelja, no ipak ih ima dosta crnih, plavih, zelenih.

– Reći će netko da se bijele više šporkaju, ali zato imaš prostor u gradskoj jezgri gdje se zarađuje višestruko nego u nekom kvartovskom kafiću i svakih nekoliko godina možeš zamijeniti tendu – ukazuje naš sugovornik, a dok prolazimo šumu štekata, pokazuje prstom u pod oko palmi.

– Pogledajte ovo, na neki neobjašnjiv način štekati sa zapadne strane Rive prošireni su na svom sjevernom dijelu, i to s dozvolom. Dobro. Ali to im nije bilo dosta pa su zabetonirali fuge između kamenih ploča oko palmi kroz koje bi trebala dopirati kišnica do stabala. I to pred samim vratima Komunalne inspekcije! Nakon niza upozorenja, tri od sedam ugostitelja uklonili su beton, ali ne svi, pa će se ona trojica zasigurno pitati "zašto samo mi?!". Eto tako se stvara komunalni nered, ne mogu za nekoga vrijediti pravila, a za nekoga ne. Zanimljivo je kako se štekati sa zapadne strane Rive nisu širili – zapaža Bojan te upozorava kako je, usprkos zabrani postavljanja reklama u povijesnoj jezgri, reklama krcato, doslovno na svakom kantunu.

Domislili su se vlasnici, a nitko ih ne sprječava, pa ih stavljaju na najluđa mjesta: plastične, šarene, neukusne, lijepe ih na škure, zavidavaju na kamene zidove, pretvaraju izloge u reklame, a kiosk Tiska na Peškariji cijelom je svojom južnom stranom ogromna reklama.

– Vidite kako je u Sao Paulu, gradu s više od 11 milijuna stanovnika, i tamo su zabranjene reklame. Ali to se poštuje jer je jednako pravilo za sve i nitko nije na gubitku, posebno uz nove metode oglašavanja na internetu. Ako je svima jednako s reklamama, onda je svima jednako i bez njih, nitko neće propasti – objašnjava aktivist.

U Splitu je, primijetit ćete ako malo bolje pogledate, zagađeno tlo, fasade, čak i zrak i nebo iznad vaše glavine. Ivoševiću treba samo inicijalna kapisla i počinje:

– Pod je stalno šporak i ljepljiv, navečer se polijeva, ali ako ga ne isfregaš, to nije ništa. Žalosno je da ni zima, kad se uklone štekati s trgova i ulica, nije iskorištena da se gradske ulice temeljito očiste. A tek ceste u kontaktnoj zoni, strašne su, iskrpljene i raspadnute. Kanti za škovace ima sedam-osam vrsta, prljave su, ispisane, izlijepljene, a oko njih uvijek ima otpada. Što se tiče fasada, obnovljene su samo one koje "zarađuju", a građanima koji još žive u jezgri Grad nije omogućio nikakve olakšice budući da je obnova svega u povijesnoj jezgri višestruko skuplja. Pa Šibenik je stanarima u centru ponudio pomoć pri obnovi vrata i škura jer se traži da nisu PVC nego drvene, koje su strašno skupe. Nekako im se mora pomoći.

A zrak?

– Splitski zrak u povijesnoj jezgri, kojom se toliko ponosimo, premrežen je tisućama metara kabela tko zna kakvih instalacija, a dodaju se i nove, primjerice na Rivi, gdje su ugostitelji od objekata do tendi razveli čitave snopove kabela. Ogromni suncobrani i tende nad štekatima ne zatvaraju se ni noću, što uopće ne razumijem, tako da svi trgovi i ulice izgledaju kao pokriveni kamionskim ceradama. A ne zaboravimo i tzv. imisije, smrad koji se širi iz fastfoodova i raznih pečenjara po gradu.

Dakle, zaključak je – totalni kaos?

– Nabrojili smo tek dio problema na koje upozoravamo, ali koji su, čini se, vidljivi svakom osim našim gradskim službenicima. Apsurdno je da se sve što smo nabrajali sat vremena može riješiti u najkraćem roku! Ali Grad ne može donijeti ni najosnovniji dokument koji se time bavi, Komunalni red, nakon kojeg bi slijedio Plan upravljanja starom gradskom jezgrom.

Koga krivite za nered?

– Koga? Pa nas, same građene, koga drugog; mi konstantno biramo lošu vlast! A ako mislite na gradonačelnike, onda je ovakvo stanje njihova osobna sramota.

Ima li zadovoljstva u vašoj kampanji?

– Dva su zadovoljstva koja proizlaze iz građanskog aktivizma: prvo je kad vidite da ste natjerali gradske vlasti da riješe problem, a drugi je što se javlja svijest o javnom prostoru kod građana svih kvartova. Najgore je tolerirati nered i čekati da netko drugi rješava stvari. Vrlo dobar je primjer ekipa stanara Kopilice, koji su shvatili da će im se kolodvor graditi pod prozorima pa su se educirali, organizirali i rade sjajne stvari. To je ono kao u filmu: neki tipovi krenu se boriti od početka, pa im se na kraju pridruže mase...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 10:46