RAZOTKRIVENA TAJNA BLAGA NADANA VIDOŠEVIĆA Popis umjetnina koje je HGK platio 4,9 mil. kuna

Dočekana je Nova 2005. Na zagrebačkim ulicama nema žive duše. Neradni je dan i apsolutno ništa ne radi, kao i svake godine 1. siječnja.

To maglovito jutro Nadan Vidošević, Dalibor Stošić i njegova žena Jasminka Poklečki Stošić izveli su neviđenu operaciju.

Šef HGK odlučio je kupiti četiri skulpture Dalibora Stošića. Vidio ih je u privatnoj kolekciji Stošićeve žene i - užasno su mu se svidjele. Bez razmišljanja uplatio joj je milijun i 98 tisuća kuna s računa Hrvatske gospodarske komore.

Sedam godina poslije Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona, dobila je novi, vrlo važan zadatak od Nadana Vidoševića. Državna revizija uočila je totalni nered u enormnoj umjetničkoj kolekciji HGK i naredila Vidoševiću da hitno naprave katalogizaciju kako bi se znalo koliko je novca HGK potrošeno, a koliko kolekcija zapravo vrijedi.

Jasminka Poklečki Stošić pažljivo je proučila 790 umjetnina iz kolekcije HGK i procijenila njihovu vrijednost.

Istraga policije

Policija, koja istražuje kako je od 2005. do 2011. izvlačen novac iz HGK, pod sumnju je stavila i 107 umjetnina koje su kupljene od 2005. do 2009.

Tih 107 umjetnina Hrvatska gospodarska komora platila je 4,9 milijuna kuna!

Iako su, prema mišljenju četvorice nezavisnih galerista, slike preplaćene, u dokumentu HGK navodi se da su čak plaćene manje nego što vrijede jer im je procjenjena vrijednost veća za milijun kuna! Time HGK poručuje da su mudro kupovali jer su platili 4.9 milijuna, a vrijedi 5.9 milijuna kuna.

Taj dokument iz financijsko-računovodstvenih knjiga HGK kojim Jutarnji raspolaže razotkriva dugogodišnju spregu šefa Komore s najvišim zagrebačkim umjetničkim krugovima.

Zlatan Vrkljan

Broj svih umjetnina

Lista 107 ulazi u trag milijunima kuna koji su se godinama s računa HGK prelijevali u džepove odabranih zagrebačkih galerista te umjetnika bliskih samom vrhu Komore.

Lista pokazuje i kako su se napuhavale cijene umjetnina te demistificira mrežu ljudi koji su Komori prodavali umjetnine, birali ih, pa u konačnici za nju i sastavljali procjene.

- Istražujemo kako su se te umjetnine nabavljale, od koga su se kupovale, pa i kako su se procjenjivale - kaže naš izvor blizak istrazi.

Hrvatska gospodarska komora u kolekciji ima 790 umjetnina.

Dokument iz poslovnih knjiga HGK koji posjedujemo prikazuje popis 107 umjetnina naslovljen: “Umjetnička djela - nabava razdoblje: 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2009.”.

Edo Murtić

Nerazjašnjena pitanja

- Kolekcija kao da je rađena bez strategije, pa i bez ikakve međunarodne pozicije, moglo bi se reći da je izbor šarolik i lokalan. Ima djela mlađih, a i starijih hrvatskih autora, u pravilu klasika, te suvremenih umjetnika, ali bez ikakavog jasnog okvira. Isto tako očito je da su umjetnine kupovane od galerija i privatnih vlasnika - kaže naš sugovornik.

Šef HGK Nadan Vidošević redovito ističe da ulaganjem u umjetnine pomaže hrvatske umjetnike. No, je li tako? Kupuje li HGK umjetnine od samih umjetnika?

Baš i ne.

Nadan Vidošević, baš kao što su mu se svidjeli radovi Dalibora Stošića, jako voli galerista i povjesničara umjetnosti Damira Grubića. U samo jednom danu, i to 1. lipnja 2005., točno šest mjeseci nakon što je kupio skulpture, u njegovoj zagrebačkoj Galeriji Grubić “Shicavone” potrošio je 827 tisuća kuna. Kupio je čak 36 umjetnina.

- Zašto se umjetnine nisu kupovale po raznim galerijama, nego se favorizirala jedna - pita naš sugovornik, vlasnik druge galerije.

Zašto je o njihovoj kupnji, pa i izboru odlučivao šef HGK? I zašto, uz više od desetak savjetnika te raznih komisija, nije zaposlio neku stručnu osobu ili oformio komisiju koja bi o tome odlučivala?

Ivo Friščić

Sumnjive brojke

Jednako je tako nejasno zašto tek 2012. šef Vidošević naručuje katalogizaciju umjetnina, pa i prvi put radi procjenu djela od kojih je za neka u knjigama bila zavedena vrijednost od nekoliko kuna.

Naši sugovornici, četiri stručna poznavatelja tržišta umjetnina koji su željeli ostati anonimni, smatraju da je tih 107 umjetnina, s obzirom na navedene nabavne vrijednosti, preplaćeno.

Pod uvjetom da su, naravno, te cijene odgovarale stvarno isplaćenom novcu.

No, najveće čuđenje među našim sugovornicima izazvala je najnovija procjena djela, koja se u spornom dokumentu navodi u tablici pod naslovom “procijenjena vrijednost”.

Jasminka Poklečki Stošić, koja je radila katalogizaciju i procjenu, danas, kada smo joj pokazali dokument sa 107 slika, tvrdi:

- To nije moja procjena. Nije to tako izgledalo - ponovila je.

Potvrdila nam je da je taj posao odradila za HGK.

Jedan dan prošle godine nazvali su je, kaže, i službeno pozvali na sastanak u Komoru radi katalogizacije te aproksimativne procjene vrijednosti umjetničke zbirke.

Puno tajni

Posao je i prihvatila. Nije željela otkriti koliko ga je naplatila.

- Radim to stalno u okviru posla kojim se bavim već 17 godina. U ovom poslu sam od 1996., pa sam smatrala da sam, temeljem iskustva, godina rada u struci i 50-ak izložbi iza sebe, kompetentna da prihvatim taj posao - kaže ravnateljica Poklečki Stošić.

- Ali, vi ne djelujete na tržištu umjetnina. Nije li Komora trebala angažirati aukcijsku kuću za takvu procjenu - pitam.

- Koju aukcijsku kuću?! Sve se urušilo. Vi kažete da nisam na tržištu - ali Hrvatska nema tržište umjetnina. U Hrvatskoj ne postoji regularno tržište umjetnina, nemamo aukcijskih kuća kakve, primjerice, postoje vani, i to je zapravo naša najveća boljka - kaže Poklečki Stošić.

Dodaje da je katalogizacija zbirke koju je napravila za HGK podrazumijevala utvrđivanje autora djela, naziv djela, godinu nastanka, tehniku, dimenzije, inventarni broj, a uz to je napravila i aprokosimativnu vrijednost djela.

- Čak sam za dva do tri djela utvrdila autore - kaže Poklečki Stošić.

Hrvatska gospodarska komora naručila je katalogizaciju nakon što joj je Državna revizija naredila da moraju “uskladiti vrijednost umjetničkih slika iskazanih u poslovnim knjigama, sa stvarnim stanjem”.

Procijenjene vrijednosti koje se navode u dokumentu jedan galerist s kojim smo razgovarali opisao je kao cijene iz snova.

- Na tržištu je to sigurno 20 posto niže od onih koje je platio HGK - kaže on.

To bi ugrubo značilo, ako je procjena našeg galerista točna, da je HGK trebao platiti 4 milijuna za 107 slika.

Gdje je onda milijun?

- Moguće je da su za milijun kuna kupljene neke druge slike, koje su možda završile u nečijoj privatnoj kolekciji. Ili da su cijene napuhane da bi se opravdao negdje drugdje potrošen novac - kaže naš sugovornik.

Sumnjive okolnosti

- Uz to, kada je lani procjenjivana vrijednost umjetnina, svih 107 slika i skulptura s popisa procjenjeno je na 5,9 milijuna kuna. Dakle, milijun kuna više nego što je vrijedilo između 2005. i 2009., kad su nabavljane.

A, nerealno je da je vrijednost umjetnina rasla jer se u međuvremenu tržište umjetnina zbog krize srozalo - kaže naš drugi sugovornik koji je analizirao listu 107.

- Procijenjena vrijednost u knjigama morala bi odgovarati cijeni koju bi ta umjetnina mogla postići danas da se pojavi na tržištu - objašnjava mi jedan galerist.

Na navedenom popisu navode se, na primjer, dvije slike Zdravka Pala, mladog slikara, a procijenjene su na 26.000 i 30.000 kuna.

Palove slike mogu se naći na internetu po cijeni od 1000 kuna, čak se nude na Njuškalu, stranici za internetsku prodaju.

- Pa kako ste Pala mogli procijeniti na 30 tisuća kuna, na internetu se prodaje za 150 eura - pitam.

- Ma ne, nije tako, nemoguće, na kavom Njuškalu?! Kakve veze uopće ima Njuškalo. Ma ne. Procijenila sam tako kako jesam, misleći najbolje - kaže Jasminka Stošić Poklečki.

- Je li netko od vas možda tražio da te cijene ukalupite u određeni iznos - pitam je.

- Ne, nije nitko od mene ništa tražio - odgovara.

- Jeste li vi HGK prodali skulpture bivšeg supruga kako biste izbjegil plaćanje poreza na koje je vaš suprug kao autor obvezan - pitam je.

- Ne, skulpture su bile u mom vlasništvu, apsolutno, moj bivši suprug mi ih je poklonio. Odlučila sam ih tada prodati, to su rana djela mog bivšeg muža koja su neizostavna za njegovu karijeru. Imala sam, vjerujte mi, dobar razlog jer sam ih odlučila prodati, nisam to napravila zbog šopinga u Parizu, Londonu ili New Yorku - kaže.

Komora je, kako se navodi u dokumentu, kupila dvije velike skulpture: to su “Nika”, od dva metra, iz 1997., za 233.183 kuna, te “Kraljevska kruna”, od četiri metra, za 367.713 kuna. Kupila je i dvije manje: “Zmiju” od 38 centimetara, za 174.887 kuna, i “Velikog škorpiona”, od 30 centimetara, za 324.215 kuna.

- Pretjerano, puno previše - rekao je jedan zagrebački galerista te dodao:

- Stošićevi rani radovi postizali su svojedobno više cijene od 10 do 15 tisuća dolara, ali ovakve mi se čine pretjeranima.

No, ravnateljica Stošić Poklečki kaže da njezin suprug na inozemnom tržištu postiže takve cijene te da one odgovaraju procjenama kompetentnih inozemnih kuća.

Cijena u snovima

- U snovima, to bi se po tim cijenama moglo prodati, ali samo u snovima - prokomentirao je jedan galerist.

Naš treći sugovornik, koji iznimno cijeni umjetnika Stošića, kaže da na inozemnom tržištu njegova djela postižu visoke cijene, te da su možda nabavne cijene realne, ali da najnovije procjene ne odgovaraju stvarnom stanju na tržištu.

Tajna poslovna veza Nadana Vidoševića i najpoznatijeg zagrebačkog galerista Grubića

Najvredniju sliku s popisa Hrvatskoj gospodarskoj komori prodao je pariški galerist Meša Softić.

U dokumentu se navodi da je komora sliku Eleazar i Rebeka, autora Andrije Medulića Schiavonea, kupila u siječnju 2007., i to za za 370,6 tisuća kuna. Prema navedenoj procjeni iz tog dokumenta, ta slika danas vrijedi 375 tisuća kuna.

Posao iz snova s HGK odradila je 2005. i galerija Grubić ‘Schiavone’ koja im je u jednom danu prodala umjetnina za više od 800 tisuća kuna. Bio je to za njih posao iz snova usporedimo li ukupne prihode koje je ta galerija prijavljivala posljednjih pet godina.

Galerija je, kako se navodi na financijskim servisima, kasnije prijavljivala znatno niže prihode: 2008. su prijavili 481 tisuću kuna, 2009. godine 312,5 tisuća kuna, 2010. 467,7 tisuća kuna, a zatim im 2011. drastično padaju prihodi - na 128,2 tisuće kuna. Godine 2012. imali su 234,5 tisuća kuna prihoda te su nakon oporezivanja godinu završili s gubitkom od 2,5 tisuća kuna.

Direktor galerije Damir Grubić, na naše pitanje kako su te 2005. bili ekskluzivni dobavljač umjetnina za HGK, rekao je:

- Nazovite moju partnericu, to je njezin resor.

Kontaktirali smo Jasnu Mrakovčić Grubić, a ona je na pitanje kako su dobili taj posao s HGK, odgovorila:

- Pitajte do Damira, taj dio je on dogovarao.

J. Mrakovčić Grubić nam je ispričala da su novosagrađene prostorije HGK 2005. opremali umjetninama.

- Sagradili su novo krilo pa su ga trebali opremiti. Te smo godine opremali i Croatia osiguranje, ali vi sada izvlačite samo Komoru. No, bila su to neka druga vremena. Sjećam se da je taj posao bio vrijedan ukupno sto tisuća eura - prisjeća se.

- Tko je birao umjetnine? Vidošević ili netko drugi iz Komore? - pitam.

- To je Damir dogovarao, sjećam se da je postojao koncept da to bude presjek reprezentativnog mlađeg hrvatskog slikarstva, što smo im i prodali - kaže J. Mrakovčić Grubić.

Pitamo je i za dvije slike koje je Komori prodala njezina sestra, a riječ je o dva Murtićeva djela prodana HGK mjesec dana nakon što joj je galerija prodala umjetnine, 1. veljače 2005. godine.

- Ona je imala nekih problema i prodala je te Murtiće. Imali smo ih u komisionoj prodaji - dodala je.

Na pitanje kako to da su se povezali s Vidoševićem te kupuje li on u njihovoj galeriji djela za osobnu kolekciju, odgovorila je:

- Pa svi znaju da je Vidošević za svoju kolekciju kupovao umjetnine kod svih galerista u gradu, apsolutno nismo imali nikakvu ekskluzivu.

Jedan od mogućih modela na koji političari, kako nam je ispričao trgovac umjetninama upućen u razne načine prevara, izvlače novac i varaju jest:

- Dogovore se s galerijom da će institucija koju političar vodi otkupiti određenu sliku po cijeni od, recimo, 100 kuna, a ona se, primjerice, realno može kupiti za 70 kuna.

Onda institucija kupi više slika po cijeni od 100 kuna za svaku, a nekoliko slika dobije taj političar ispod pulta, kao poklon, za vlastitu kolekciju.

HGK je u odgovoru Državnoj reviziji, koja ju je prozvala zbog nabave umjetnina, i načina na koji ih vode u knjigama, napisala:

“Umjetnička djela Komore služe doprinosu očuvanja kulturne baštine i kao reprezentant te podsjetnik na vremena u kojima je, i još uvijek postoji i djeluje Komora.

Misija Komore je i zagovaranje i ostvarivanje jednakomjernog razvoja Hrvatske, a onda i, koliko financijske mogućnosti dozvoljavaju, opremanje prostora recentnim nacionalnim autorima i djelima (većinom se radi o slikama), ponajprije lokalnog karaktera. Sve nabavke, kroz povijest, a i danas (zadnja je bila 2007.) selektirane su od najuglednijih povjesničara umjetnosti i stručnjaka”. (Vanja Nezirović)

NABAVA UMJETNIČKIH RADOVA (1.1.2005.-31.12.2009.) PREMA REDOSLIJEDU KUPNJE