REINER ZA JUTARNJI OTKRIVA DETALJE NOVOG POSLOVNIKA Stanki više neće biti ujutro: 'Klubovi će imati više vremena za teme izvan dnevnog reda'

Međusobno vrijeđanje zastupnika, maratonske rasprave koje se namjerno odugovlače, replike na repliku... Sve je to navedeno među razloge zbog kojih saborska većina priprema promjena poslovnika, iako javnost za sada malo zna koje se novine sve mogu očekivati.

Potpredsjednik Sabora akademik Željko Reiner radi na prijedlozima koje tek treba usuglasiti i među vladajućima, a zatim i s oporbom. Dr. Reiner kaže da zastupnici nisu izabrani od građana samo da govore ono što bi se njima moglo svidjeti, već da pokušaju naći ostvariva rješenja njihovih problema.

Koje najvažnije novine se mogu očekivati od promjene poslovnika Sabora?

- Glavni smisao promjena Poslovnika Hrvatskog sabora je da se poveća kvaliteta, stručnost i dinamičnost rasprava, a smanji međusobno “prepucavanje”, vrijeđanje i zloporaba nekih institucija poslovnika koje su zamišljene sasvim drugačije i koje su se godinama uistinu drugačije i rabile. Nastojat ćemo potaknuti zastupnike da izraze svoje stavove, mišljenja i prijedloge prvenstveno u obliku pojedinačnih rasprava za koje je potrebna prethodna stručna priprema, a da se smanji broj i trajanje replika koje su sada postale dominantni oblik iskazivanja stavova u Saboru, što je upravo bizarno. Time će se posljedično pridonijeti većoj kvaliteti rasprava o temama koje su uistinu od javnog interesa.

Kako će biti uređen instrument stanke, o tome su se vodile žustre rasprave?

- Na drugačiji način ćemo urediti institut stanke i točno odrediti razdoblje dana, vjerojatno od 13.30 do 14.30, u kojem klubovi mogu zatražiti da govore o pitanjima koja nisu na dnevnom redu. To će vrijeme dakle biti dulje nego do sada, jedan sat, kako ne bismo s jedne strane uskratili pravo zastupnicima da govore o temama koje nemaju veze s točkama dnevnoga reda, ali oni drže da o tome moraju javno progovoriti, no kako s druge strane to ne bi remetilo normalan tijek rasprave o temama koje su unaprijed bile predviđene kao točke dnevnog reda, a upravo se to u zadnje vrijeme nerijetko događalo. U zadnje vrijeme se pojavio i fenomen zloporabe institucije “povrede poslovnika” što su neki zlorabili kao “repliku na repliku” pa i to želimo urediti poslovnikom, odnosno onemogućiti.

Hoće li se dati i veća važnost onome što se raspravlja na saborskim odborima?

- Želimo također da se, kao u parlamentima većine zemalja, rasprave o prijedlozima mnogih dokumenata prvenstveno vode na sjednicama saborskih odbora i tamo nalaze najbolja rješenja i “bruse” prijedlozi, pa ćemo to i poticati, dok bi plenarna sjednica trebala tek biti završni dio, odnosno svojevrsna “kruna” tog postupka. Moram reći da je takva praksa postojala u Hrvatskom saboru 90-ih godina.

Uključuje li to i još veće discipliniranje onih koji ne dolaze na sjednice?

- Javnost zna da su već prije nekog vremena uvedene financijske kazne za one koji ne dolaze na svoje radno mjesto, a to je Hrvatski sabor. Jesu li one premale ili dovoljne, o tome bi se moglo diskutirati. Međutim, moram ipak naglasiti da sama činjenica da netko nije u dvorani tijekom plenarne sjednice ne znači da on ili ona nisu u tom trenutku u svojem uredu i ne pripremaju se za raspravu, ili pak da upravo ne sudjeluju u radu nekog od brojnih odbora Sabora ili pak da nisu dio naše saborske delegacije koja u Saboru razgovara s delegacijom nekog inozemnog parlamenta i sl. Tko je imao prigodu vidjeti kako rade neki drugi parlamenti, od Kongresa SAD-a do njemačkog Bundestaga, vidjet će da ni tamo nisu svi zastupnici uvijek prisutni u plenarnoj dvorani jer se i njihov rad odvija u nizu drugih oblika osim plenarnih sjednica. Pritom, primjerice, Bundestag zasjeda u plenarnom sastavu godišnje oko 50 dana. Sve to, međutim, nikako ne opravdava one zastupnike Hrvatskog sabora koji gotovo nikada ne dolaze na svoje radno mjesto ili su u plenarnoj dvorani izuzetno rijetko, a nažalost takvih ima i među predsjednicima parlamentarnih stranaka.

Koliko je točno da se promjenama poslovnika pristupilo nakon što je premijer Andrej Plenković pokazao nezadovoljstvo načinom kako saborski zastupnici reagiraju na raspravama na kojima je i on prisutan?

- To je spin onih koji će se protiviti bilo kakvoj promjeni koja će pridonijeti efikasnosti rada i prestanku estradizacije Sabora pa vam već unaprijed mogu reći da će svaku promjenu proglašavati za gušenje “slobode govora”, demokracije i sl. Mnogo toga što mi imamo sada u poslovniku i što se u zadnje vrijeme uvelike zlorabilo, drugi parlamenti, znatno stariji od našega, nemaju. Francuski parlament uopće nema mogućnost stanke ni replike, u njemačkom parlamentu Bundestagu nema stanke, a što se tiče replike ako neki zastupnik želi govorniku postaviti pitanje, mora to posebno zatražiti te dobiti dozvolu i govornika i predsjedatelja.

Ni Europski parlament nema instituciju stanke, a ako neki zastupnik drugom želi postaviti pitanje u vezi s njegovim izlaganjem, predsjedavajući mu može za to odobriti najdulje pola minute pod uvjetom da se govornik s time složi.

Javnost izuzetno loše ocjenjuje rad Sabora, može li se to uopće promijeniti?

- Vjerujem da može. Međutim, ne treba očekivati da će se to postići samo promjenama poslovnika. Nadam se da će one uvesti više reda i ozbiljnosti i stvoriti bolji okvir za kvalitetniji rad Sabora kako bi on bolje ispunjavao onu funkciju koju su mu građani i Ustav namijenili. No one ne mogu zamijeniti nedostatak ni poboljšati nečiji kućni odgoj, pristojnost, uljuđenost, političku korektnost i sl.

Osim poslovnika načinili smo i Etički kodeks koji ćemo raspraviti na Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav i ponuditi svim zastupnicima da ga dragovoljno potpišu. Naravno, od onih koji ga potpišu, očekivat će se da će ga se i pridržavati. Možda ga neki neće htjeti potpisati, pa će i to na nešto ukazivati.

Nijedan predsjednik Sabora nije uspio uvesti disciplinu da se izbjegnu vrijeđanja, ali je to kulminaciju doseglo baš u ovom sazivu. Koji je razlog, je li populizam ušao na velika vrata u Sabor?

- Slažem se da je, na žalost, populizam ušao u Sabor. Neki Sabor zlorabe kao pozornicu za svoje populističke ispade, gdjekada se rabe ružne riječi i osobne uvrede. Ne čudi, stoga, da građani to prepoznaju i daju loše ocjene radu Sabora, posljednja je bila svega 1,9, no šteta je što se to događa zbog relativno malog broja zastupnika koji svojim ekscesnim ponašanjem stvaraju lošu sliku o radu cijelog Sabora.

Kako će se regulirati ‘replike na replike’?

- U posljednje je vrijeme institut replike u pravilu korišten suprotno svrsi za koju je propisan što je nerijetko za posljedicu imalo dugotrajne i nesvrhovite rasprave koje su izlazile iz okvira teme dnevnog reda.

Replika je nešto za što se zastupnik uopće ne mora pripremati već naprosto reagira na ono što je drugi zastupnik rekao ili se, još češće, replika nažalost rabi da se govori o nečemu što uopće nije tema glavne rasprave a zastupniku je tog časa “palo na pamet”. To u drugi plan stavlja pojedinačne rasprave za koje se zastupnici moraju ozbiljno pripremati. Stoga se često događalo da zbog desetaka replika na doslovno svako izlaganje, od kojih su mnoge, ponavljam, bile nevažne za temu o kojoj se raspravlja, primjerice prva točka dnevnog reda protegne do kasno poslijepodne.

Najavljeno je kako više neće biti moguće da zastupnici iz istog kluba repliciraju jedni drugima.

- Razmišljamo o tome da onemogućimo repliciranje unutar vlastitog kluba jer to u pravilu uopće nema smisla. Razmišljamo također da zastupnik može imati najviše tri replike po jednoj temi te da se replike skrate s dvije na jednu minutu, a da se s dvije na jednu minutu skrati i trajanje odgovora na repliku.

Oporba već sada prigovara da bi promjene mogle dovesti do ograničenja sloboda u Saboru.

- Oni još nisu ni vidjeli prijedlog promjena poslovnika.

Koliko je hrvatski parlament “dinamičniji” od drugih, u kojima ponekad dolazi i do tučnjava?

- Uistinu, u više je parlamenata dolazilo i do tučnjava, što sigurno nije služilo na čast onima koji su u tome sudjelovali. Srećom, do sada toga nije bilo u našem Saboru. Takvi postupci ne govore o “dinamičnosti” parlamenta već o nečem drugome.

Zbog čega se često dobiva dojam da su predsjednici Sabora “navijači” vlastite političke opcije i imate li vi takav dojam kada je riječ o Gordanu Jandrokoviću?

- Ne bih rekao da je to tako, a pogotovo ne kad je riječ o gospodinu Jandrokoviću.

Kako ste osobno doživjeli brojne rasprave u koje se upuštao gospodin Pernar i je li upravo njegov osebujni stil razlog naglog rasta popularnosti Živog zida?

- Ne želim komentirati izjave ni stavove koje izriče bilo koji zastupnik jer to od mene, koji često predsjedam sjednicama, ne bi bilo korektno. Uvjeren sam da građani, koji su ujedno i birači, ipak dobro procjenjuju tko predlaže nešto konstruktivno a tko Sabor vidi samo kao pozornicu za svoje performanse, estradu, osobno isticanje bez ikakvog sadržaja i ikakvog suvislog prijedloga. A sve su nas građani birali ne zato da govorimo ono što bi se njima moglo svidjeti i da nam se dive kako smo oštri u kritiziranju svega i svačega, već da pokušamo naći ostvariva rješenja njihovih problema.