REKONSTRUKCIJA ČAČIĆEVE NESREĆE Ostalo je nerazjašnjeno: Je li bila magla, je li u autu bio sam... Sigurno je: Vozio je prebrzo

Krenuo sam u grad Zalaegerszeg. Nisam znao kako do njega točno doći pa sam krenuo prema Balatonu. Tamo sam planirao pitati za put. Imao sam slobodan dan, nije mi se nigdje žurilo. Kao strancu mi je bilo draže i logičnije voziti se autocestom. Zašto sam krenuo u taj grad? Pogledati uređaj koji fotografira pa izrađuje skulpturu glave u kristalu. Tim strojem htio sam s prijateljem započeti neki biznis u Hrvatskoj.

Upravo ovaj uređaj, kako je Radimir Čačić bio objasnio tužiteljici i prijateljima, glavni je razlog zbog kojeg se 8. siječnja 2010. godine zatekao na autocesti Nagykanizsa - Budimpešta. Taj dan promijenio mu je život.

U ni dandanas posve jasnim okolnostima, izazvao je prometnu nesreću zbog koje je život izgubilo dvoje ljudi, Imrene Antal (81) i Gyorgy Liptak (61). I sama sutkinja Krisztina Kostyak na izricanju nepravomoćne presude 29. lipnja ove godine istaknula je da mnogo toga nije sa sigurnošću utvrđeno.

Sukob vještaka

Prema dostupnim podacima i nekoliko različitih vještačenja prometne nesreće, Radimir Čačić vozio je Chrysler C300 između 120 i 135 kilometara na sat i udario u Škodu Fabiju kojom je putovala Katalin Liptak, supruga i kći preminulih Mađara. Fabia se od siline udarca zarotirala, pri čemu je udarila u ogradu. Prema prometnom vještaku Rektoru Mihalyu, udarac Chryslera u Fabiju nije bio koban, već snažan udarac u ogradu. U nesreći vjerojatno ne bi bilo smrtno stradalih, ustvrdio je vještak, da su svi putnici bili vezani. Vezana je bila samo vozačica Liptak, koja se brzo oporavila od ozljede. Gyorgy je preminuo u bolnici, a 81-godišnja Imrene nakon desetak dana. Zbog prijašnje bolesti i starosti bio je otežan njen oporavak, što je potvrdila i sutkinja.

- Policijski zapisnik s mjesta nesreće bio je manjkav i zato se nije moglo točno utvrditi što se dogodilo. Policajci nisu baš na visokoj profesionalnoj razini dokumentirali događaj. I razgovori sa svjedocima bili su manjkavi - rekla je sutkinja.

Ostalo je tako nejasno: je li bila magla ili nije, jesu li svjetla na Škodi bila upaljena ili nisu, jesu li žrtve bile vezane ili nisu, je li Čačić u automobilu bio sam ili nije.

Nedovoljan razmak

Ono što je sutkinja nedvojbeno potvrdila jest da je Čačić vozio prebrzo i da nije održavao potreban razmak između automobila. I udovica Liptak u razgovoru za Globus rekla je da je desnom trakom vozila oko 100, 110 kilometara na sat te da je Čačić vozio brže od nje.

- Uzela sam najmanju brzinu koju je vještak procijenio, onu od 125 kilometara na sat, a iako to nije više od maksimalne dopuštene brzine, trebalo se prilagoditi uvjetima na cesti - rekla je sutkinja pri izricanju nepravomoćne presude u lipnju ove godine.

Uvjeti na cesti toga su dana bili otežani. Radimir Čačić, nekoliko dana nakon što je skrivio nesreću, obratio se hrvatskoj javnosti i pojasnio okolnosti nesreće.

- Zbog izrazito nepovoljnih uvjeta, kiše, skliskog kolnika i iznenadne guste magle, skrivio sam nesreću u kojoj je jedna osoba preminula (81-godišnja žena preminula je nekoliko dana kasnije u bolnici op. a.). Vozio sam sporijom trakom i nisam bio pijan - rekao je Čačić i dodao da je udario u automobil koji je vozio ispred njega, a koji nije imao upaljeno stražnje svjetlo za maglu.

Tragovi na kolniku

Upravo oko ovih navoda na sudu su se lomila koplja, ali precizne odgovore nitko nije imao. Jedan je vještak utvrdio da s, obzirom na tragove na kolniku, nije bilo moguće doznati je li Čačić uopće kočio prije udara u Fabiju. Vatrogasci, vozači i ostali svjedoci također su imali proturječne informacije.

Neki su sa sigurnošću tvrdili da nije bilo magle, vatrogasci koji su spašavali obitelj iz automobila nisu se mogli sjetiti jesu li putnici bili vezani, policajci su tvrdili da je vrijeme bilo dobro, a situacija na cesti povoljna. Za neke su svjetla na Škodi bila upaljena, za druge ugašena.

Za nerazjašnjene okolnosti možda je najviše kriva sama mađarska policija, za koju je i sama sutkinja utvrdila da je traljavo odradila svoj posao. Prva policijska ekipa koja je stigla na mjesto nesreće smatrala je da se ne radi o njihovoj nadležnosti jer je mjesto sudara bilo na granici županija. Druga ekipa policajaca u zapisnik je propustila zapisati detalje poput upaljenih ili ugašenih svjetla na Škodi pa su ga zapunjavali nakon očevida. Sve to utjecalo je na postupak koji je bilo vrlo teško voditi, ali naposljetku je sutkinja donijela presudu prema kojoj je Čačić kriv jer je ubrzavao do 145, 150 kilometara na sat unatoč kiši i magli, zbog čega se zaletio u automobil ispred sebe.