'DOBRO SMO JOŠ I PROŠLI'

REPORTERKA JUTARNJEG U EPICENTRU POTRESA: Sve je krenulo dva kilometra jugoistočno od Kašine: 'Imala sam osjećaj da će se krov rastrgati'

 
 Ranko Suvar / CROPIX

U 6.24 ovdje je sve stalo. Nitko se od šoka nije mogao pomaknuti ni da je htio. Epicentar potresa koji je najteže pogodio Zagreb bio je upravo ovdje, dva kilometra jugoistočno od Kašine.

Uslijedio je niz potresa manje snage, a epicentar svakoga je gotovo uvijek bio u Zagorju, nekoliko kilometara bliže ili dalje od Kašine. Otišli smo tamo.

- Već sam bila budna i prepale su me sve stvari koje su popadale s ormara. Odvratno se treslo, nisam to još nikad doživjela. Imala sam osjećaj da će se krov rastrgati. Čim je stalo, došla sam k sebi i pobjegla van - rekla nam je Suzana (50), jedna od rijetkih Kašinki koje smo u nedjelju prijepodne sreli u centru, u redu za trgovinu.

Na cijelom putu od Sesveta do Kašine uz cestu i na travnatim površinama stajali su parkirani automobili s prestrašenim ljudima u njima i oko njih.

Popravljali štetu

Dio Kašinaca povukao se na sigurnije lokacije, drugi su se bacili na popravak štete, a mnogi su se tijekom dana vratili u kuće.

U redu ispred trgovine stajao je i Božo (54).

- Ja sam bio u garaži. Auto se ljuljao kao da ga dva čovjeka tresu, a i mene je ljuljalo, koji sam stajao na zemlji. Nevjerojatno! Hladnjak, ormari, sve se otvorilo... Brže-bolje sam skupio obitelj u auto i otišli smo u drvenu klet u Blaguši. Baš nas je prepalo. Djeca su plakala uvjerena da će se kuća srušiti. Nekako smo ipak sigurniji u drvenoj kući, nego u zidanoj. Tek smo se oko podneva vratili, valjda više ne bude potresa, nije mi baš svejedno biti u kući - ispričao nam je.

Do 11 sati izbrojao je, kaže, šest potresa.

Građani Kašine svjesni su da je Zagorje jedno od najrizičnijih područja kad su podrhtavanja tla u pitanju.

- Tu su vam taman te tektonske ploče kaj se spajaju, a još i Medvednica, Žumberačko gorje i Klek... Tu u kašinskom kraju tresemo se kak god okrenete. Skoro pa bi rekel da smo navikli na potrese. Tu su vam ti rasjedi, jedan ide duž Medvednice sa zagorske strane, a drugi ide okomito, približno kroz Kašinu - govore mi.

Srećom, kod njih nema zgrada kao u centru Zagreba, već samo obiteljske kuće i velike parcele, pa ni nema toliko velike štete. Popadaju crjepovi, puknu dimnjaci, padne koja cigla, ali nekako to, kažu Kašinci, brzo saniraju. Struje, kažu, imaju, a brinu ih cijevi jer nisu baš nove.

Poslovotkinja jedinog supermarketa koji je u nedjelju radio u Kašini i jedinog mjesta na kojem su se skupili ljudi, na metar razdaljine, rekla nam je da ima puna kolica razbijenih artikala. Nakon što su ona i kolegice počistile prodavaonicu, otvorile su trgovinu jer se vani već stvorio red u kojem se, zbog pravila kupnje “jedan po jedan”, čeka i po 45 minuta. Gužva je jer trgovina preko ceste, u centru Kašine, ove nedjelje nije otvorila svoja vrata. Oštećenja uzrokovana potresom u interijeru su bila prevelika, a šteta se nazirala i izvana.

Trusno tlo

- Ma to vam se toliko treslo da smo jedva stajali na nogama. Ja sam se vani za stup uhvatio. I dalje se skoro svakih pet minuta osjete slaba podrhtavanja, dobro smo mi još prošli, moglo je biti i gore - rekao nam je Kruno (45).

- Ma nije ovo prvi ovak jaki potres, kaj baljezgate, samo se ne sećate. Bil sam tak, dečec, od možda šest godina, 1968., kad smo se isto ovak tresli. Pisalo se i po novinama. Mene ti potresi više niš ne sekiraju. Zidem van u dvorište i dobro, niš mi ne bu, kaj bi sad živel u strahu. Kak da ne - ubacuje se na kraju gospodin u 70-ima.

Ne govori se bezveze da “u Kašini vrag spi, a u Zelini repom maše”, uvjerava nas.

- Svi znamo te legende. Samo, u jednoj se spominje vrag koji spava u Kašini, a u drugoj zmaj koji spava ispod Kašine, pa kad se probude, udare repom i nastane potres, a očito se često bude - objašnjava pritom Suzana.

Preplašeni stanovnici Planine Donje, Markuševca i Čučerja: 'Napuknuo nam je toranj crkve, popucali su nadgrobni spomenici, poispadali prozori s kuća'

Poviše Kašine, u Planini Donjoj, predsjednik tamošnjeg mjesnog odbora Željko Rihtarić proveo nas je kroz lokacije koje su najviše stradale. Manju štetu pretrpjela je zgrada stare škole, a potpuno se urušila jedna privatna, ali i napuštena drvena kuća.

- Čim je najgore prestalo, s dečkima iz DVD-a smo obišli cijelo naselje, vidjeli gdje je najveća šteta i treba li kome pomoć - rekao je Rihtarić, a u Planini Donjoj su, kao i u Kašini, vatrogasci promptno trakom ogradili sve oštećene objekte, kako bi građanima dali do znanja da im ne prilaze.

Teže je, pak, stradala crkva sv. Jurja Mučenika, koja datira iz 1261. godine. Napukao je toranj, crkva konstrukcijski nije stabilna, posebice križevi, koji su popadali s oltara, a sakralne slike sa zidova. Strop je napukao, no raskošni kristalni luster ostao je netaknut. Sve je prekriveno debelim slojem prašine, otpalom žbukom i krhotinama raspadnutog zida.

- Za vrijeme potresa ljudi su bili kod kuće, što je dobro, jer da su bili zajedno na javnim mjestima, vjerujem da bi bilo još gore. Srećom, nema žrtava i nitko nije ozlijeđen, a u Planini Donjoj ljudi su već sami krenuli sanirati štetu. Crkva će se morati obnoviti, nadamo se uz financijsku pomoć nadležnih institucija, jer se radi o spomeniku kulture - istaknuo je Rihtarić.

Prolazeći od Sesveta kroz Kašinu, Čučerje, Prekvršje, Vuger Selo, Dobrodol i Markuševec do Gornje Dubrave, vidjeli smo preplašene mještane, urušene kuće, većinom stare i već napuštene, teško stradale crkve, polomljene spomenike na grobljima, razasuto kamenje po cesti... Iako je velik broj kuća novoizgrađen, pa su izdržale jaka podrhtavanja, ipak su prošle s manjim oštećenjima, najčešće krova ili fasade.

Nekada lijepa dvokatnica obložena bijelom ciglom u Gornjoj Dubravi u potresu je teže pogođena. U njoj živi Lazer Prenkpalaj (72) s velikom obitelji.

- Ne znam što da vam kažem. Sve se treslo, mala djeca su plakala. Svi smo bili u šoku, još smo uvijek. Zidovi su popucali, prozori ispali, cigla je popadala. Kaos. Kolika je šteta, ne znam ni sam. Svaka čast ovim dečkima koji su nam uskočili u pomoć - rekao nam je potreseno zahvaljujući Bad Blue Boysima koji su samoinicijativno, s medicinskim maskama na licu, stali ispred njegove kuće i krenuli pomagati. Njih 15-ak lopatama je stalo raščišćavati ciglu. Nisu se htjeli fotografirati, žure dalje, voze se Zagrebom i uskaču kome god mogu pomoći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 07:50