Riječ stručnjakinje: ‘Objasnit ću vam zašto se ovakve tragedije najčešće događaju u zoru‘

Psihologinja mr. Ljiljana Mikuš, pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva ima objašnjenje zašto su za ovakve nesreće kobni rani jutarnji sati.

- Nesreća se dogodila u 5.20 sati ujutro. Psihofiziološke aktivnosti organizma na najnižoj su razini u drugom dijelu noći, u vremenu od 1 sat nakon ponoći do 5 sati ujutro i to je vrijeme namijenjeno odmoru i spavanju. Poznato je da su cirkadijurni ritmovi, koji traju oko 24 sata, ili biološki dnevni ritmovi usklađeni s izmjenama dana i noći, odnosno razdobljima budnosti i spavanja. U vremenu koje je, biološki i evolucijski, namijenjeno spavanju teško je održati budnost i boriti se protiv pospanosti i želje za snom. Na osjećaj pospanosti utječe i duljina vremena koje je proteklo od posljednjeg spavanja, kao i kvaliteta i kvantiteta prethodnih spavanja. Loše i plitko spavanje i dug na spavanju povećavaju razinu pospanosti tijekom dana, a dug na spavanju može se akumulirati tijekom nekoliko dana. O svemu tome potrebno je voditi računa u organizaciji rada profesionalnih vozača, kojima moraju biti osigurani uvjeti za kvalitetno spavanje i odmor - kaže Mikuš.

Nelagoda i iscrpljenost

Vožnja autocestom također je jedan od rizičnih faktora.

- Dugotrajna, monotona vožnja po autocesti za vozača je jednoličan, monoton, dosadan zadatak, aktivnost se ne mijenja, podražaji i signali na koje treba reagirati pojavljuju se relativno rijetko. Aktivnosti kojima nedostaju promjena i raznovrsnost, koje se sastoje od jednoličnih, jednostavnih zadataka koji se stalno ponavljaju i sadrže mali broj podražaja koji se rijetko pojavljuju, također predstavljaju rizični čimbenik za događanje nesreća jer doprinose osjećaju umora i pospanosti. Prema tome, to što imamo pregledne i dobro konstruirane ceste ne znači i apsolutnu sigurnost za vozače.

Umor je skup biokemijskih i funkcionalnih promjena u organizmu koje pogoršavaju njegovu funkciju, a do kojih dolazi zbog pretjerane radne aktivnosti i nedovoljnog odmaranja. Umoran čovjek osjeća se nelagodno, bezvoljno i iscrpljeno.

Umor slabi kontrolu

- Umor usporava reakcije i proces donošenja odluka, slabi kontrolu pokreta, slabi toleranciju na ponašanje ostalih sudionika u prometu. Stanje umora slabi kontrolu usmjeravanja vozila u željenom pravcu, vozači su skloni ustrajati na brzini uz gubitak uvida u situaciju. Reakcije koje u stanju umora izvodi vozač mogu biti iznenadne i ubrzane, ali netočne i isprekidane. Umor otupljuje kritičnost prema vožnji, okolini i opasnosti. Umor se javlja već nakon dva sata vožnje ili prijeđenih 200 do 500 kilometara te ne ovisi samo o trajanju vožnje nego i o aktivnostima koje su joj prethodile, kvaliteti spavanja i odmora, dobu dana ili noći te stresnim situacijama iz privatnog ili radnog okruženja - objašnjava Mikuš.

Psihologinja se posebno osvrnula na još jednu jedan zabrinjavajući faktor.

- Stres u poslu profesionalnih vozača je tema o kojoj malotko želi povesti računa. Cijeli je niz čimbenika koji profesionalne vozače mogu dovesti u stresnu situaciju: od vozila koje je staro i u kojem se neće osjećati sigurno do neprikladnog rasporeda vožnje, loših uvjeta za odmor, nemogućnosti pravilne ishrane tijekom puta itd. Osjećaj stresa, odnosno pritiska da se udovolji radnom zadatku postavljenom od poslodavca može predstavljati značajan sigurnosni rizik u vožnji - zaključuje psihologinja.