Roditelji zadovoljni nastavom na daljinu, ali žale se da bračni partner nije dovoljno sudjelovao

Čak 60 posto roditelja zadovoljno je nastavom na daljinu provedenom u hrvatskim školama u vrijeme korone. Nezadovoljno je njih manje od deset posto. Odlični učenici brže su se i bolje prilagodili učenju u tim okolnostima, a učenice su pokazale veću samostalnost od učenika.

To su samo neki od podataka prvog službenog istraživanja provedenog u Hrvatskoj tijekom škole na daljinu.
Istraživanje, koje je u ovim izvanrednim okolnostima pratilo zadovoljstvo i opterećenost roditelja, učenika i nastavnika na uzorku od 10.000 roditelja učenika razredne nastave, danas je objavljeno u sklopu znanstvene monografije “Školovanje od kuće i nastava na daljinu u vrijeme HR-COVID-19”. U izradi je sudjelovalo 14 znanstvenika iz područja pedagogije sa Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Puli, a monografiju su uredili pedagozi Ante Kolak, Vladimir Strugar i Ivan Markić.

Istraživači su utvrdili da, usprkos zadovoljstvu većine roditelja, čak dvije trećine njih ipak smatra da je ona bila veliko opterećenje. Pritom, kako nam je objasnio Ante Kolak, profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, faktor opterećenosti bio je veći za one roditelje koji imaju dijete u nižim razredima osnovne škole i za one s više djece.

- S obzirom na specifične okolnosti, nastava na daljinu je bila adekvatna zamjena, ali brojni čimbenici utječu na njezinu uspješnost, među ostalim stupanj obrazovanja roditelja, spol i dob djeteta te tehnički i materijalni uvjeti rada. Kako smo primijetili, najopterećeniji su bili roditelji s troje djece, a znakoviti su i podaci koliko pojedini roditelj misli da je njegov partner bio uključen u rad s djetetom - kaže Kolak.

Tako se gotovo polovica ispitanih roditelja požalila da je bračni partner ili partnerica bio malo ili nikako uključen u pomaganje djetetu oko učenja. Budući da istraživači nisu radili razlikovanje po spolu, možemo samo nagađati odnosi li se to više na očeve ili na majke.

No, kao i roditelji, i učenici su bili preopterećeni količinom zadataka i nastavnog sadržaja. Čak 56 posto njih se tako izjasnilo, ali ih je više od 60 posto procijenilo da su svoje zadaće izvršavali više-manje samostalno. U većem broju učenice od učenika i u većem broju odlikaši od ostalih. Njima je, kako je istraživanje pokazalo, nastava na daljinu najlakše pala. Što se tiče razreda (od 5. do 8.), nastavi na daljinu najlakše su se prilagodili učenici šestog razreda.

- Razlog je to što se učenici petog razreda tek navikavaju na predmetnu nastavu, u odnosu na razrednu koju su dotad imali, pa im je i to bio dodatni problem, a oni sedmog i osmog razreda već se moraju pripremati za upis u srednju školu - objašnjava Kolak zašto je zabilježena razlika u opterećenju po razredima.

Prilagodba nije bila ništa lakša ni za učitelje. Gotovo svi ispitani izjasnili su se da im nedostaje direktni kontakt s učenicima, ali i da su puno više vremena tjedno trošili za pripremu nastave na daljinu u odnosu na redovnu nastavu. Također, napominje Kolak, učitelji su se požalili na to da im je bilo teško procijeniti koji su učenici samostalni u radu, a kojima treba pomoć te da su bili u dvojbi oko vrednovanja uspjeha učenika.

- Svjesni su činjenice da na uspješnost učenika utječu i razni socioekonomski čimbenici. Naime, oni učenici koji žive u povoljnijim socioekonomskim uvjetima imaju veće šanse za bolji uspjeh. Osobna jednadžba učitelja za vrednovanje uspjeha postala je stoga znatno blaža - zaključuje Kolak.