Rohatinski: Kako su me pritiskali zbog Hypo banke

ZAGREB - Željka Rohatinskog zatekli smo večaras u njegovu uredu u HNB-u. Na naša pitanja odgovarao je bez prethodne pripreme. Sjećanja na najteže tjedne u njegovoj karijeri i dalje su živa.

Je li 2007. godine bilo pritisaka na Vas, vezano uz namjeru Bayerische Landesbank da kupi Hypo Group Alpe Adria.

- Prije i poslije Stoiberova posjeta Hrvatskoj bilo je snažnih pritisaka od strane premiera Sanadera i ministra Šukera da se Bayerische Landesbank ponovno i olako pusti u Hrvatsku, usprkos njihovu nekorektnom uzmaku nakon propasti Riječke banke.

Kako su se manifestirali pritisci na HNB?

- Sanaderovi pritisci bili su neformalni, a Stoiberovi - javni. Stoiber je pokušavao doći do svojeg cilja i putem utjecaja na visoke političke razine u Hrvatskoj. Pouzdano znam da je poslao dopis predsjedniku Mesiću iako je šef države to kasnije negirao za neke medije. Upoznao sam Mesića s očekivanim stavom HNB-a o kupnji Hypo banke Hrvatska od strane BLB-a. No, tada je HNB bio sam protiv ostatka svijeta. Mislili smo tužiti Stoibera EU komisiji zbog njegovih pritisaka i izjava koje je davao njemačkim medijima.

Koji je ključan trenutak u procesu kupoprodaje Hypo banke?

- Na sjednici Savjeta HNB-a, održanoj u povodu namjere preuzimanja Hypo banke od strane BLB-a, bio je nazočan i ministar financija Ivan Šuker. U jednom trenutku uzeo je riječ i počeo govoriti o tome koliko je važno da popustimo Bavarcima. Šuker na sjednicama Savjeta HNB-a ne sudjeluje u odlučivanju. Potom su se izjašnjavali članovi Savjeta, kojih je ukupno 14. Na kraju sjednice se glasovalo. Devet je članova bilo protiv kupoprodaje, dva za, a tri tri bila suzdržana. Mladen Vedriš, član Savjeta, kasnije je medijima dao lažnu informaciju o tome da je odnos “stavova” bio podjednak, no to je bila čista laž iz koje je proizašlo da je guverner na svoju ruku i mimo zakona odbio akviziciju BLB-a u Hrvatskoj. Zapravo je bilo tako da nismo imali potrebnih 10 glasova, pa sam u skladu sa Zakonom o HNB-u donio odluku i odbio akviziciju. Odluka je bila konačna, a nakon nje počele su se svari odvijati drugačije. Uprava BLB-a počela je tada mijenjati stav.

Inzistirali ste na četiri uvjeta bez kojih Hypo banka ne ide u prodaju. Kako su to prihvatili Bavarci, a kako Šuker i Sanader?

- Bavarci isprva nisu htjeli mijenjati poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj, a HNB je na tome inzistirao. Sa Sanaderom sam razgovarao neformalno i on je bio ustrajan u želji da održi dobre odnose s Bavarskom. Uvijek sam na to odgovarao da se HNB mora držati zakonskih propisa i u okviru njih dati ili uskratiti suglasnost. Srećom, nakon moje odluke predsjednik uprave BLB-a došao je u Hrvatsku. Nakon njegova posjeta ta je banka pristala ispričati se štedišama Riječke banke, primijeniti poslovanje Hypo banke Hrvatska i dati dvostruko više novca od zakonskog minimuma u dokapitalizaciji Hypo banke Hrvatska.

Da su pritisci nastavljeni i da Bavarci nisu poštovali moja četiri uvjeta za kupnju Hypo banke Hrvatska, odbili bismo ih zbog takozvanog reputacijskog rizika. Za mene, pak, to je bilo pitanje “biti ili ne biti”. Dao bih ostavku da su pritisci nastavljeni.

Gledajući danas, u jeku globalne krize, na ulazak BLB-a u Hrvatsku, može li se reći da smo u svemu ipak imali sreće?

- Da. Danas je Hypo banka dobra banka, no nisam siguran da se to može reći i za period do 2008. godine. U međuvremenu su “pročešljali” strukture bilanci i izbacili rizične plasmane, te su unijeli novi kapital u banku.