Sablasna tišina isprekidana jecajima nadvila se danas nad mjesno groblje Pišćine – Vinišće gdje je na posljednji počinak ispraćen 58-godišnji Boško Kostović, hrvatski branitelj i vođa stroja na Jadrolinijinom trajektu "Lastovo" na kojemu je prošle nedjelje tragično stradao s dvojicom kolega kada je na njih pala više tona teška rampa, piše Slobodna Dalmacija.
Neutješna obitelj, mnogobrojni prijatelji, kolege i mještani ispratili su Kostovića na posljednje počivalište u njegovu Vinišću u kojemu je sve do prije koji dan, nakon bremenita i radom ispunjenog života, kovao planove za ono što je, za koju godinu, želio raditi u mirovini. Apostrofirao je to mjesni župnik Crkve Presvetog Srca Isusova Mate Munitić nadahnuto tijekom mise govoreći o pokojnom Kostoviću čija ga je obitelj otvorena srca primila u svoju kuću kad je prije četiri godine došao na službu u Vinišće.
- Boško me kao svećenika odmah oduševio, a dobro sam ga upoznao već na početku jer je njegova kuća bila i moj dom. Mi svećenici najbolje znamo kako je kad dođeš u novu sredinu. Svaki koji te prihvati za nas je velik, jer smo došli u sredinu u kojoj nikoga ne znamo. Čovjek koji te primi u svoju kuću, primi te i u svoje srce. Boško, čovjek koji nije sanjo kule i bogatstva, apartmane i silna materijalna dobra, koji je živio skromno sa svojom ženom odgajajući svoju djecu, požrtvovno radeći. Boško, koji je bio sve, samo ne nečovjek i nepošten. Što je život?! Danas si tu, sutra te nema. Za našeg zadnjeg susreta, oko Uskrsa, razradili smo strategiju – brzo će mirovina, konačno će otpočinuti od svog posla, imat će vremena i za more i za unuke i za obitelj. Puno je planova bilo... Ali život odigra svoje karte – kazao je župnik Munitić poručivši kako se na posljednjem ispraćaju pokojnog Boška Kostovića nismo okupili kako bi ga sažalijevali, jer on to ne želi.
- Krist sebi uzima najbolje, tome nas uči povijest i vjeronauk. Bogu se donosi sebe i plodove svog mukotrpnog rada i truda, a onda i svoje srce i duša. Za Boška možemo reći da je imao i srce i dušu i da plodovi njegova života nisu upitni. Vinišće je izgubilo jednog dobrog, požrtvovnog čovjeka, koji je svoj život najbolje opisao plodovima koje ostavlja, a to ste vi – obratio se župnik Munitić obitelji pokojnika dodajući kako nas je pokojni Boško sve zadužio svojom dobrotom, plemenitošću, iskrenošću, poniznošću, kao i svojom željom i nadom u bolje sutra.
- Zadužio je i našu domovinu u ona teška vremena kad su mngi bježali i sakrivali se u mišje rupe. Stao je na branik svoje domovine da zaštiti svoju obitelj, svoj dom. Boško, koji je drugo ime i sinonim za ljude iz našeg naroda koji su kroz povijest umirali za svoje ideale, živjeli za one koje su stvorili i u Boga vjerovali, a nadamo se, da će po uskrsnuću, biti nagrađeni za svoj mukotrpni život – rekao je župnik Munitić.
Počasnu stražu uz odar tragično stradalog Boška Kostovića držali su Veterani Domovinskog veterani Domovinskog rata općine Marina uz pripadnike Oružanih snaga RH, a klapa ga je na posljednje počivalište ispratila pjesmama "Krist na žalu” i "Oči u oči”.
Na njegov posljednji ispraćaj došli su, između ostalih, i Neven Melvan, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Ante Mamut, načelnik Općine Marina, a pojavili su se i David Sopta, predsjednik Uprave Jadrolinije i Paula Vidović, ravnateljica Agencije za obalni linijski pomorski promet.
