SADA JOJ MOŽETE POMOĆI! Priča o superbaki: Morala sam se zadužiti kod lihvara da bismo bolesni unuk i ja preživjeli...

ZAGREB - Otkako je prije pet godina mom unuku Rafaelu Hodžiću dijagnosticirana leukemija, počeo je naš križni put - započela je priču 64-godišnja Dragica Spahić koja s 15-godišnjim unukom trenutno boravi u gradskom stanu u zagrebačkoj Gajevoj ulici gdje su smještena djeca oboljela od teških hematoloških i onkoloških bolesti.

- Rafael i ja smo na prosjačkom štapu. On je već petu godinu teško bolestan, a nije ostvario pravo ni na doplatak za tuđu pomoć i njegu, a kamoli na osobnu invalidninu i dječji doplatak. Druga djeca s tom dijagnozom primaju taj novac - kaže baka Dragica.

Krvarenje i glavobolja

Dragica je sa sinom Adonisom Hodžićem, njegovom bivšom suprugom Jasminkom i unucima Rafaelom i Sašom od 1994. godine živjela u Dardi, u kući koju su dobili nakon što je Adonis, danas 80-postotni ratni invalid, pušten iz logora u Somboru i Sremskoj Mitrovici u kojima je proveo dvije godine.

- Adonis i Jasminka su se rastali 2000. godine. Psihologinja iz Centra za socijalnu skrb Beli Manastir napisala je da je Jasminka psihofizički zdrava, bez posla, jednostavnije strukturirana ličnost, nižih intelektualnih sposobnosti, osoba koja se teže snalazi u rješavanju problematičnih situacija, ali da djeca trebaju ostati s njom jer su u dobi kada im je ljubav i pažnja majke neophodna. Tako je djecu uzela Jasminka i odselila se u selo Mrzović pored Đakova - tumači Dragica.

- Nisam se na nju ljutila, unuci su mi najvažniji. Ali bila sam nesretna. Ta kuća u Mrzoviću 2001. godine bila je straćara. Stara dvjesto godina, imala je jednu zidanu prostoriju i improvizirani, poljski WC. Posjećivala sam ih i dugo ostajala, brinula o unucima.

Odnosi su bili složeni, na proslavu Sašine prve pričesti došla sam nepozvana. Pomalo se Rafael počeo razbolijevati, krv mu je išla na nos, žalio se na glavobolje. Imao je deset godina. U ljeto 2006. odvela sam ga na izlet svojoj sestri u Zagreb, da dijete malo promijeni sredinu. Tog dana mu je krenulo jako krvarenje iz nosa, hitna ga je odvela u Klaićevu, pa na Šalatu.

Školovanje u bolnici

U međuvremenu se njegov otac Adonis ponovno oženio i preselio u Osijek, te je 2007. postao Rafaelov skrbnik (brat Saša ostao je s majkom).

- Peti razred Rafael je završio u bolnici, šesti kod kuće u Osijeku, no budući da je često morao na preglede, dogovorili smo se da ja u Zagrebu unajmim stan.

Brat donirao srž

Po završetku sedmog osnovne Rafael je požellio posjetiti brata u Mrzoviću. Po povratku u Zagreb novi nalazi pokazali su da se bolest vratila - uzdahnula je baka. Stoga je lani u rujnu Rafael opet hospitaliziran, a prije pet mjeseci transplantirana mu je koštana srž: donor je bio brat Saša.

- Adonis je Jasminki plaćao alimentaciju, često na ruke kada ih je posjećivao u Mrzoviću. Međutim, Jasminka tvrdi da je bilo zaostataka, tužila ga je i sud je 2008. dosudio da joj isplati 96.100 kuna zaostataka s kamatama. Uz ovrhu i kredite, Adonis nije mogao financirati Rafaela - kaže baka na čija je leđa sve palo. Njezina mirovina za njih dvoje nije dovoljna; Dragica se godinama bori da unuk ostvari pravo na invalidninu i dječji doplatak, što danas iznosi oko 2100 kuna ili doplatak za tuđu pomoć i njegu koji se može dobiti u punom ili smanjenom opsegu; puni iznos je 500, smanjeni 350 kuna mjesečno.

Bezglutenska hrana

Obraćala se, kaže, gdje god je stigla: Centru za socijalnu skrb Medveščak u Zagrebu i onom u Đakovu, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, pravobraniteljici za djecu Mili Jelavić... Nažalost, osim što su to uglavnom bile pogrešne adrese (navedeni Centri nisu bili nadležni, a pravobraniteljica ne može utjecati na odluke centara za socijalnu skrb, niti može vještačiti medicinsku dokumentaciju), stizao je isti odgovor: vi niste stranka u postupku, što znači niste zakonski skrbnik.

- Sjedi i plači. Mirovina je 2700 kuna, ali imam dva kredita, pa mi ostane jedva 1300 kuna. Dva puta sam morala dići kredit kod štedno-kreditnih zadruga. Kod jedne sam posudila 6000 kuna na 72 mjeseca. Rata mi je 466 kuna, znači da ću im vratiti 33.552 kune - očajna je baka Dragica.

Zbog toga što Rafael nakon transplantacije mora dugo biti u izolaciji, na preglede u bolnicu, kaže baka, ne mogu ni tramvajem ni autobusom.

- Samo taksijem, za što mi mjesečno ode od 700 do 1000 kuna. Mjesečno 600 kuna plaćam da mogu s unukom uopće biti u ovom stanu. Usto, Rafael mora jesti bezglutensku hranu, kilogram bezglutenskog brašna stoji 54 kune, a što ću s kilom brašna. Posuđuj, vraćaj. Zašto mu mama ništa ne šalje? Bolestan je već petu godinu, ali Jasminka se ne javlja - uzdahnula je baka.

Bolestan i drugi sin

Tešku situaciju ne skriva ni otac Adonis.

- Ja sam kao branitelj dobio stan kojeg otplaćujem. Moja sadašnja supruga ima status majke njegovateljice jer sin Tomislav ima Downov sindrom. Imam šećer, PTSP, imao sam dva infarkta, nakon dvije godine logora ni jedan organ ne stoji mi tamo gdje bi trebao. Posljednje dvije i pol godine mirovina mi je bila opterećena kreditima i ovrhom zbog zaostalih isplata alimentacije, nakon čega mi je za život ostajalo jedva 800 kuna. Rafaelu nisam mogao poslati ništa. Moja je majka svojedobno skoro dvije godine periodično živjela u Mrzoviću s bivšom suprugom Jasminkom i financirala unuke. Da joj je sud to priznao, ne bi došlo do ovrhe, ali sud kaže “nije trebala” - tumači Adonis.

Rafaelovu majku Jasminku dobili smo na mobitel. Na spomen sina i bake Dragice odmah je prekinula vezu, a dalje se javljala samo automatska sekretarica.