Savjet za koordinaciju rada tajnih službi treba informirati vrh vlasti o korupciji

Svaki put kad se stvari neugodno zakotrljaju, predsjednik Vlade Andrej Plenković iz svog obrambenog arsenala izvuče provjereni štit. Onaj na kojem velikim slovima piše - “nisam znao”. Potvrđuje se to ponovo u aferi Janaf. Baš iza toga štita sklonio se i u listopadu 2017. kada je Mara Tomašević, supruga moćnog HDZ-ova požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića policiji prijavila nasilnog muža. Medijima je tada ispričala kako je suprug godinama psihički i fizički zlostavlja, kao i da je nekoliko mjeseci ranije o tome detaljno pisala i stranačkom šefu Andreju Plenkoviću, ali je on nije udostojio odgovora. Plenković je po izbijanju afere ustvrdio da njezino pismo “nije prineseno njegovoj pažnji”.

Pola godine kasnije, u svibnju 2018., u javnost su prokuljali e-mailovi grupe Borg u jednoj od najneugodnijih afera prve Plenkovićeve Vlade, poznate kao afera hotmail. Premijer je tvrdio da nije znao ni za kakvu tajnu skupinu koja je u ožujku 2017. pisala lex Agrokor, kao ni za to da su njezini članovi kasnije sklopili višemilijunske savjetničke ugovore s privremenom upravom Agrokora. Međutim, dokumenti koji su u hotmailu iscurili pokazali su da se Plenković s članovima grupe Borg uoči i tijekom pisanja lex Agrokor sastao najmanje triput i da su mu već na jednom od početnih sastanka jasno prezentirali da će za Vladu raditi besplatno, a kasnije se naplatiti od Agrokora.

I sada u aferi Janaf Plenković je ponovo procijenio da je tvrdnja “nisam znao” najčvršća brana od neugodnih pitanja i još neugodnijih spekulacija. A pitanja gotovo bodu oči - kako je, pobogu, moguće da u veljači ove godine Vlada na čelo Janafa, strateške tvrtke u državnom vlasništvu, predloži čovjeka kojeg policijski USKOK do toga trenutka tajno prati i nadzire već pola godine i već tri mjeseca osnovano sumnjiči za primanje kuverte s dva milijuna kuna mita. Ili, podešava li USKOK “tajming” uhićenja rasporedu političkih zvijezda, štiti li tajne goste Kovačevićeva kluba...?

Otišao je Plenković ovaj put i korak dalje ustvrdivši da on kao premijer ne samo da ne zna nego niti ne želi znati što rade policija i DORH jer tako jamči neovisnost njihova rada. Premijer nam, izgleda, pokušava reći kako je u njegovim očima osnovana sumnja da je direktor Janafa - državne tvrtke u čijem su vlasništvu naftovodi, spremišta nafte, terminali, dakle čitav naftovodni sustav države koji opskrbljuje rafinerije u Hrvatskoj i u još pet država srednje i jugoistočne Europe - teško korumpiran, stvar istog ranga kao i primjerice sumnja da šefica računovodstva općine Podcrkavlje nešto općinske love pokušava “zbuturiti” na svoj privatni račun.

Premijer nas, dakle, pokušava uvjeriti da je korupcija u Janafu pitanje isključivo za policiju i DORH, a pritom prešućuje da je riječ i o prvorazrednom pitanju nacionalne sigurnosti za koji predsjednik Vlade itekako mora znati. I o kojem ga je odmah, čim se pojavila osnovana sumnja morao (a vjerojatno i jest) izvijestiti ministar unutarnjih poslova Božinović. O kojem su ga morale izvijestiti i obavještajne službe jer im je zaštita nacionalne sigurnosti temeljni posao.

Janaf je već u studenome 2019. kad se poduzetnik Krešo Petek s onom kuvertom teškom dva milijuna kuna uputio u Kovačevićev “klub” morao biti tema i Savjeta za koordinaciju rada tajnih službi. U tome savjetu sjede ministar obrane i ministar unutarnjih poslova, dakle premijerovi bliski suradnici i šefovi svih tajnih službi. Sastaju se najmanje jednom mjesečno. Na sastanke po potrebi pozivaju glavnog državnog odvjetnika, šefa USKOK-a ili ravnatelja policije kako bi procijenili ugrožava li neki od zločina koje DORH istražuje i nacionalnu sigurnost. Dakle, premijeru, uozbiljite se. Tvrdnje da ne znate zvuče prozirnije i od samog Borga.