SEDAM KLJUČNIH PITANJA O RASPADU KOALICIJE HDZ-a I MOSTA Što zapravo znači Plenkovićev oštar rez, za koga bi novi izbori bili najopasniji...

Smjene ministara, rekonstrukcije Vlada, kao i njihova brza izmjena u europskim demokracijama nisu neuobičajena pojava. Samo u Italiji od 1945. do danas izmijenilo se četrdesetak premijera, s tim da je vlada bilo više.

Brexit je potaknuo brze izmjene u Ujedinjenom Kraljevstvu. Belgija je nedavno izdržala 20 mjeseci i bez vlade i bez parlamentarne većine. Ono što te zemlje i dalje čini demokratskima je činjenica da sam sustav nikada nije bio u pitanju. Gledamo li ih u tom svjetlu, kao brušenje sustava, ni Plenkovićeve posljednje poteze, iako su važni, ne treba doživljavati pretjerano dramatično.

1. Što zapravo znači oštar rez u Vladi koji je Plenković napravio u srijedu?

Iako iznenadan, rez nije bio iznenađujući. Plenkovićev rastanak s Mostom očekivani je i nužan raskid suradnje s partnerom koji se ne ponaša partnerski. To nije problem specifičan za odnose HDZ-a i Mosta, takve su se situacije događale i ranije. Prva Vlada premijera Ivice Račana pala je na pucanju suradnje s tada najvažnijim partnerima HSLS-om i HSS-om. Žrtva je tada bio HSLS-ov ministar Goranko Fižulić, ali i sam HSLS koji se nakon toga podijelio u dvije stranke - ”Gotovčevu” i ”Budišinu”. Račan, međutim, nije smjenjivao ministre, nego je raspustio Vladu i nakon toga je ponovo sastavio bez problematičnih članova.

Eksplozivna je bila i suradnja između Milanovićeva ministarskog dvojca Slavka Linića i Radimira Čačića. Čačić je morao otići zbog ”više sile”, Linić je smijenjen Milanovićevom odlukom. Tada je situacija bila jednostavnija, jer je Linićev zamjenik Boris Lalovac bez problema u sabornici imenovan ministrom financija. Hoće li jednako tako proći i novoimenovani državni tajnici koji su privremeno naslijedili otpuštene ministre, ovisi o političkoj ravnoteži u sabornici.

2. Može li Plenković sastaviti Vladu bez novih izbora?

Na izborima se glasa za parlament, ne za Vladu čije sastavljanje ovisi o izborima uspostavljenoj stranačkoj ravnoteži u Saboru (parlamentu). Plenković će sigurno pokušati sastaviti novu saborsku većinu. Uspije li, izbori nisu potrebni i takva će vlada biti legitimna. HDZ se na prošlim izborima nije obavezao na koaliranje s Mostom. Ne uspije li Plenkoviću osigurati saborsku većinu, izbori su vjerojatna opcija. U tom slučaju današnja Vlada završit će kao tehnička, kao i Vlada Tihomira Oreškovića (Tomislava Karamarka) prošle godine. Što se u tom slučaju događa sa u srijedu otpuštenim ministrima, Zakonom o Vladi nije definirano. Zato, neovisno o tome hoće li biti izbora, jedan od prvih sljedećih koraka nove ili obnovljene Vlade, trebao bi biti novi Zakon o Vladi koji bi uklonio nedostatke postojećeg.

3. Kome bi najviše, a kome najmanje odgovarali novi izbori?

Prema posljednjim anketama, najbolje bi prošli HDZ i Živi zid, izbori su najopasniji za Most koji se drugi put zaredom pokazao kao generator neravnoteže. SDP bi, zbog vlastitih problema, vjerojatno izgubio još poneko mjesto u Saboru, ali i dalje ostaje druga po snazi stranka u Saboru. Marginalne stranke ostale bi i dalje marginalne. S obzirom na to da nije realno očekivati ulazak Živog zida u Vladu, a ni veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a, HDZ bi koalicijske partnere najvjerojatnije opet tražio među manjincima i ”izgubljenima” – u IDS-u, HNS-u, HSLS-u...

4. Što ova kriza znači za političku stabilnost, a posredno i na investicijski i kreditni rejting Hrvatske?

Ovisi o raspletu. Uspije li u kratkom roku obnoviti Vladu, ta nova-stara Vlada može biti stabilnija od postojeće. Sa stabilnijom vladom i država je stabilnija. Dogodi li se taj scenarij, realno je očekivati da će i bonitetne agencije do kraja godine omekšati svoj pristup Hrvatskoj i podignuti danas vrlo loš kreditni rejting države, a to znači da će i pristup inozemnom novcu biti jeftiniji i jednostavniji, a Hrvatska privlačnija ulagačima. U slučaju drugog, negativnog scenarija, ne uspije li Plenković sastaviti većinu u Saboru i njegov projekt obnovljene Vlade propadne, ponovit će se scenarij iz prošle godine - imat ćemo tehničku vladu do novih izbora. Teško je očekivati da će bonitetne agencije mirno čekati rasplet na jesenskim izborima. Pad rejtinga u tom je slučaju prilično izvjestan.

5. Kakva je uloga Agrokora u današnjoj hrvatskoj politici?

Iako se može činiti da jest, nije presudna. Odnosi HDZ-a i Mosta nikad nisu bili dobri, pa i da nije bilo Marićeve povijesti u Agrokoru, koja sama po sebi nije nužno problematična, loši partneri pronašli bi drugi povod razlazu. Kriza Agrokora nije rezultat rada ove Vlade, a bila bi težak uteg svakoj vladi. Rješenja bi tražili i oni koji se danas najžučnije bore protiv državne intervencije i kakogod da se kriza Vlade razriješi, Agrokor će novom ili obnovljenom timu stići u nasljeđe.

6. Jesu li ministri Zdravko Marić i Martina Dalić utezi Vladi Andreja Plenkovića?

Svaki dobar ministar uteg je premijeru koji ga je postavio jer predlaže i provodi niz odluka koje nanose štetu nečijim interesima. Težina tog utega ovisi o tome kolika je snaga struje koja se protivi premijerovoj (Vladinoj) politici. Kada se žarište oporbe nalazi u samoj Vladi, ta Vlada ne može opstati. Ministarski dvojac koji se protekla dva dana često spominje pokazao se dobrim, a grijesi zbog kojih se traži njihov odlazak zasad nisu dokazani. Sve dok je tako, Zdravko Marić i Martina Dalić funkcioniraju kao najsnažniji motori Vlade Andreja Plenkovića.

7. Kako se kriza Vlade može odraziti na hrvatske odnose sa susjedima - Slovenijom i Srbijom?

Kriza Vlade unutarnji je problem države, ali neizbježno usporava i sve međunarodne procese u koje je uključena država. Hrvatska danas ima narušene odnose s dva važna susjeda, Slovenijom i Srbijom, usporena je na putu prema Schengenu, a ovisnost hrvatskog gospodarstva o turizmu svaku međunarodnu zategnutost pretvara u situaciju visokog rizika.

Ništa od toga nije izravno povezano s unutarnjim međustranačkim odnosima, ali jest sa sposobnošću da se što prije razriješe neuralgična pitanja sa susjedima i Bruxellesom. Kriza Agrokora, koji osim u Hrvatskoj svoje krakove ima u svim zemljama na području bivše federacije, u tom je kontekstu jedna od najvažnijih točaka.