ŠEKSU PRIJETI PET GODINA ZATVORA ZBOG TRGOVANJA UTJECAJEM? 'Trebalo bi utvrditi što točno znači to da je 'zvao' pojedine članove Komisije

Tko iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina - definicija je kaznenog djela trgovanja utjecajem koje spada pod koruptivna kaznena djela i kojim bi se po službenoj dužnosti trebao baviti Uskok, piše Slobodna Dalmacija.

Ako se utjecajem trguje da bi se priskrbilo i mito, tada je zapriječena kazna još i teža, do deset godina zatvora.

U priči oko spornih pomilovanja, Vladimir Šeks otvoreno je priznao kako je "lobirao" kod članova Komisije za pomilovanja kako bi se Vanji Goldbergeru, osuđenom zbog dilanja i nedozvoljenog oružja, oprostio ostatak kazne, USKOK šuti. Jednako kao što su i u priči oko Mije Crnoje odluku o tome je li počinjeno nešto nezakonito donijeli "nezavisni pravni stručnjaci", odnosno privatni odvjetnici, iako je jedino tijelo pozvano da procjenjuje ima li osnovane sumnje u počinjenje kaznenih dijela, naravno, Državno odvjetništvo. I USKOK i DORH bi po saznanjima da postoje takve sumnje trebali reagirati sami, pri čemu su i saznanja iz medija također relevantan povod za istragu.

Šeks je tako svoj angažman objasnio sentimentalnim razlozima (Goldberger je bio prijatelj njegova pokojnog sina) kao i teškim zdravstvenim stanjem osuđenog.

Nediljko Ivančević, splitski odvjetnik, i bivši općinski i zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, smatra kako bi USKOK trebao reagirati, ako ništa drugo, onda kako bi se zaštitio ljudski i profesionalni dignitet članova Komisije na koje se nije utjecalo.

- Pitanje je na koji je način lobirao, odnosno je li to lobiranje bilo razlog zbog kojeg je donesena odluka kakva je donesena. Dakle, trebalo bi utvrditi što točno znači to da je on "zvao" pojedine članove Komisije. Odnosno, treba utvrditi koga je zvao, i na koji je način razgovarao s članovima Komisije – mišljenja je Nediljko Ivančević koji se, kao državni odvjetnik, redovito susretao sa zahtjevima za očitovanjem povodom pomilovanja.

- Kako je riječ o političkom, a ne pravnom institutu, mišljenje Državnog odvjetništva nije obvezujuće. Predsjednik bi države trebao Komisiji dati neke okvirne upute, odnosno koja kaznena djela i koji okrivljenici ne dolaze u obzir za pomilovanja. Mi smo po inerciji uvijek slali odgovor kako nisu ispunjene pretpostavke i razlozi koji bi opravdavali čin milosti, a osobito ako su u tijeku bili još neki postupci protiv osuđene osobe, ili ako je osoba koja traži pomilovanje neko vrijeme bila u bijegu - kaže Ivančević.

No, kako je riječ o političkoj odluci, mišljenja Državnog odvjetništva se rijetko kad uzimaju u obzir, pa je tako skandala s pomilovanjima bilo za vrijeme svih dosadašnjih hrvatskih predsjednika. Najviše predsjedničkih pomilovanja bio je odobreno u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, a neka su kasnije izazvala burne reakcije u javnosti. Prije svega, riječ je o pomilovanjima nekolicine splitskih dilera, višestruko osuđivanih, koji su pomilovani u vrijeme kada je Komisijom za pomilovanja predsjedao – Vladimir Šeks. On je bio predsjednik Komisije od 1996. do 2000. godine.

Pri tom je jedan od najjačih splitskih dilera u to vrijeme, Željko Kalebić, u jednom ugovoru o kupoprodaju zemlje čak ugovorio i cijenu pomilovanja. Kalebić je uhićen s 12,5 kg heroina (i kasnije osuđen na 20 godina zatvora) 1998. godine, a u policijskom pretresu pronađen je i ugovor o kupnji jedne parcele na Žnjanu. U ugovoru, između ostalog, lijepo je pisalo kako se odvjetnik koji je posredovao u prodaji zemlje "u svoje ime obvezuje predati Željku Kalebiću rješenje o pomilovanju i brisanju zatvorske kazne", a ako u tome ne uspije do petog lipnja iste godine, kupac stječe pravo vlasništva na zemlji bez isplate zadnje rate za zemljište u iznosu od sto tisuća maraka.

Kalebić se ipak nije okoristio predsjedničkom milosti jer je u međuvremenu uhićen, no zanimljivo je da je za odsluženje kazne za koju je pokušao dobiti pomilovanje bio čak šest puta odgođen odlazak u zatvor zbog zdravstvenih tegoba. Kasnije je na suđenju tvrdio kako je za svaku odgodu platio pet tisuća njemačkih maraka.

Iako je spornih pomilovanja o kojima su mediji zadnjih dana opširno izvještavali bilo i za vrijeme predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića, nitko se nikad, od službenih institucija, ovim pitanjima nije pozabavio, piše Slobodna Dalmacija.