Sestra oslobođenog Hrvata u šoku: ‘Nazvao me i rekao - OK sam. Nisam mislila da će se vratiti živ‘

Brojnim prijateljima i poznanicima bivšeg ukrajinskog marinca, a onda i ruskog ratnog zarobljenika, Vjekoslava Prebega, laknulo je nakon što je jučer u popodnevnim satima stigla vijest da se i on nalazi među desetoricom njih koji su nakon razmjene doputovali u Saudijsku Arabiju, no u jednom je zagrebačkom domu zavladala neopisiva sreća - kod njegove sestre.

Jučer smo se čuli u trenutku kada ona još nije imala službenu potvrdu da je u grupi puštenih zarobljenika i on, ubrzo ju je dobila iz Ministarstva vanjskih posla Republike Hrvatske. Priča nam o dojmovima danas, nakon prospavane noći i uoči prvog susreta s bratom za kojega je mislila da ga više nikada neće vidjeti.

- Za mene je to stvarno bio šok, nisam vjerovala to što mi ta gospođa govori. Mislila sam si, ako i dođe taj dan da ga puste, da će vjerojatno biti neke pripreme, ali ne, samo je stigao telefonski poziv i rečenica: "Vjekoslav je pušten, sutra dolazi kući". Nakon sve one agonije, tako naglo i tako brzo. Rekla mi je gospođa da su oni nekoliko dana imali tu informaciju, ali su je držali u strogoj tajnosti, znali su da će snažno odjeknuti, pa nisu htjeli ni na koji način ugroziti njegovo oslobađanje. Čekali su da bude na sigurnom - govori nam presretna sestra.

A da je na sigurnom i da je dobro ona je čula i od samog Vjekoslava, čula je njegov glas prvi puta nakon 30. ožujka, kada ju je posljednji puta nazvao iz Ukrajine. U međuvremenu se javio porukama preko nekih drugih ljudi, a mjesec dana kasnije pao je u ruske ruke.

- U Saudijskoj Arabiji sam. Dobro sam, sve je OK - rekao joj je jučer brat Vjekoslav telefonom iz daleke zemlje.

- Kako se osjećam? Pa, presretna sam, naravno. Mislila sam da ga više nikada neću vidjeti s obzirom na to kakva je bila situacija proteklih mjeseci s njim - kaže uzbuđeno sestra.

U trenutku našeg razgovora ona još nije znala točan termin kada bi Vjekoslav trebao sletjeti u Zagreb, no vjeruje da će to biti u popodnevnim satima.

- Nadam se, moram obaviti stotinu priprema za doček dobrodošlice i pripremiti neki dobar ručak za njega. Jedva čekam da ga vidim i zagrlim - govori nam.

Ona i Vjekoslav nemaju roditelje, imaju samo jedno drugo. Gotovo šestomjesečna agonije ove Zagrepčanke, koja se gotovo morala pomiriti da će ostati bez njega, nestala je jučer u djeliću sekunde.