Sezonska radnica iz Srbije: ‘Želim razbiti sve predrasude i ispričati vam pravu istinu o radu i životu na hrvatskom Jadranu‘

Radnici iz turističke i ugostiteljske branše najviše se vesele ljetnoj sezoni jer tad mogu i najviše zaraditi, a posljednjih nekoliko godina sve veći broj njih iz Srbije odlučuje se za rad u Hrvatskoj. Iskustva su, naravno, različita - sve ovisi od očekivanja, afiniteta i vještina radnika, dogovora s poslodavcem, ali i dijelu Hrvatske u koji idu - kako piše Blic, ima onih koji se razočarani vraćaju poslije samo nekoliko dana, dok drugi nižu samo pozitivna iskustva.

Jedna od njih je i Dragana Bajić, koja je na svom YouTube kanalu podijelila iskustva vezana za sezonski rad u Istri.

- Hoću razbiti sve te predrasude i bezvezne priče - da su Hrvati ovo ili ono i da mi iz Srbije nemamo tamo što tražiti. To uopće nije tako i to uopće nije istina. U Hrvatsku se na rad ide bez ikakvih problema. Tamo imate osiguran smještaj, hranu - nekad to budu tri obroka, dva, negdje i samo jedan obrok. Već od veljače počinju se raspisivati oglasi preko kojih se traže radnici koji će raditi u turizmu. To je uglavnom na obali Jadrana - govori Dragana i dodaje kako su obroci koji nisu besplatni za zaposlene vrlo povoljni, a ručati ili večerati možete za oko dva eura.

Ona objašnjava kako je u Hrvatskoj radila tri sezone, uglavnom u Istri - u Poreču i okolici te Medulinu.

- Naši ljudi slobodno mogu ići ondje i raditi u turizmu, traže se kuhari, konobari, pomoćni radnici u kuhinji, roštilj majstori, pizza majstori, sobarice, spremačice, radnici za održavanje zelenila, prodavači... Lijepo je plaćeno u odnosu na Srbiju, ove godine najniža plaća bila je 800 eura za spremačice. Njihovi radnici idu raditi na sjever Europe, jer je njima to premalo novca - kaže Dragana.

Dodaje kako je poslodavac nerijetko spreman platiti i put do mjesta na kojemu se radi, ali samo u slučaju da radnik odradi čitavu sezonu. Ipak, ako poslodavac bude zadovoljan vašim angažmanom, možete očekivati i lijepo iznenađenje.

- Ako završite cijelu sezonu, plate vam put, a ako odete ranije, čak će vam odbiti od plaće. To je tad koštalo 150 eura, za izradu radne i boravišne dozvole, jer oni sve rade kako treba. To je zato jer imaju problem s radnicima, ako ih napustite ranije, skinut će vam to s plaće. Ukoliko ostanete od početka do kraja sezone, bit ćete jako dobro nagrađeni, ne plaćate ništa, oni snose sve troškove dozvola, čak puta, plus što ćete kad dođete kući dobiti još pred Novu godinu božićnicu, to je njihov običaj. Ja sam bila jako iznenađena kad sam je dobila nakon samo tri mjeseca rada u sezoni. Tamo otvarate račun u njihovoj banci, koji ne morate zatvarati, već ga zamrzavate, pa tako dobivate posljednju plaću i tu božićnicu i možete ih podići u Srbiji - ispričala je Dragana, a prenosi Blic.

Rad na crno u Hrvatskoj, kaže, ne postoji, kao ni starosna granica za radnike.

- Nećete raditi na crno, bit će vam svaki mjesec uplaćivani staž i socijalno osiguranje. Bez radne dozvole ne primaju radnike, kad aplicirate za rad i kad vas pozovu, nećete ni ići dok ne dobijete dozvolu. Nemam loše iskustvo gdje god da sam bila i radila u Hrvatskoj, sve je bilo po dogovoru. Kako vam kažu na početku, sve tako i bude. Išla sam čak i u njihov mirovinski fond u Poreču provjeriti i sve je uplaćeno u dan. Ja stalno govorim da tko god želi negdje raditi, najbolje je ići u Hrvatsku. Meni je to dosad bilo najisplativije od svega gdje sam bila i što sam radila. Prijepodne ste na poslu, a poslijepodne na godišnjem odmoru - na moru. I to može trajati mjesecima - tvdi Dragana.

Najveći broj sezonaca na hrvatskom primorju dolazi iz Srbije te Bosne i Hercegovine, a mjesta za priču o povijesnim sukobima, isticanje nacionalnosti i eventualne prepirke - nema i to se kažnjava otkazom, prenosi Blic.

- Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska tamo su zajedno, udruženim snagama rade, druže se, izlaze, piju kavu, idu na plažu. Tamo je zabranjeno spominjati taj nesretni rat, zabranjeno je bilo što spominjati što se tiče nacionalnosti. Tko god krene na tu temu - dobiva momentalno otkaz. Tamo nema ostrašćenih i ako ima, o tome se šuti. Mora se voditi računa o tome ili uopće ne ići tamo. Treba ići opušteno, raditi, zaraditi i družiti se - zaključuje Dragana.