KRK - Kao i svakog drugog dana, i tog je jutra gospođa Katica Prebeg, referentica za izvršenja kazni u Prekršajnom sudu u Krku, stizala na posao u 7.05. Stala je usput u trgovinu koja se otvarala u 7 po marendu, a tih pet minutica zakašnjenja uviđavno joj se toleriralo.
No, tog je petka ujutro nešto bilo neobično. Prolazeći s vrećicom u kojoj su jogurt, pecivo i mortadela, pored ulaza u Gradsku upravu prema svojem uredu koji je smješten u prizemlju s druge strane zgrade, uočila je komešanje.
Strah ne, nelagoda da
- Stajala je uspravno, na vrhu škala. Lipa, vela, zelena, ručna bomba. Ni imela oni kvadratići, bila je lipa glatka. Ni bilo ugodno. Prsten je imela, nismo niš dirale, ali ča znaš.... Znala sam da tu ni zbog mene, ali kod takvih stvari najčešće stradaju obični prolaznici. Bilo je tu još žena, one su je prve vidjele. Pozvala sam policiju - govori Katica.
Policija je stigla vrlo brzo. Ono što Katica u tom trenutku nije znala jest da se slična drama odvijala nekoliko stotina metara dalje, pored konobe Šime u neposrednoj blizini malih gradskih vrata.
- Stajala je na stepenicama, ispred ulaznih vrata. Da li sam se uplašio? Neugodno jest, ali nisam se uplašio. Nemam neprijatelja i ne znam tko bi mogao biti protiv mene. Ovo sigurno jest nekakva poruka, ali ne znam kakva... Prijetnja? Neee. Ucjena? Reket? Ma dajte, molim vas... Mi smo miran narod. Ja u životu nisam vidio bombu - priča Josip Radivoj, vlasnik konobe Šime.
Sjedimo na terasi ispred konobe, na krčkoj rivi, kojom, iako je tek predsezona, šeće već sasvim pristojan broj turista. Šime je klasičan “Ribe - Pesci - Fische” restoran kakvih na našoj obali ima na tisuće. Josip djeluje nervozno, govori ispod glasa, valjda da nas ne čuju turisti koji zadovoljno mumaju frigane lignje s pomfrijem.
Oženjen Krčankom
- Loše je što se sve to događa. Ne znam zašto o tome treba pisati - priznaje ugostitelj.
No, Radivoj dobro zna da stvari u Krku baš nisu tako idilične. Uzevši u najam prostor TIC-a, prije mjesec i pol dana od Grada je dobio dozvolu da proširi svoju terasu. Međutim, paralelno s time, pravo na terasu izgubio je onaj tko ju je do tada koristio, a to je slastičarnica u vlasništvu Cemila Ayduguna. Slastičarnica je koristila terasu od 19 četvornih metara posljednje dvije godine, a sada ju je, zbog širenja konobe Šime, morala pod hitno napustiti.
Cemil (čita se Čemil), inače Kurd iz Njemačke koji u Krku živi već 12 godina, postao je, logično, prvi osumnjičeni. Vatru je potpalio i lokalni dnevnik, pišući o ratu ugostitelja “za zlatne kvadrate na rivi” i implicirajući Aydugunovu krivnju za bombe.
Policija je Cemila odmah nakon što su pronađene bombe pokupila na obavijesni razgovor.
- Bilo je oko 9 ujutro. Zaustavili su me i pitali da li bih, ako mi je zgodno, pošao s njima. Rekao sam im da imam nešto za obaviti pa su me pričekali. U policiji sam bio do 15 sati - govori krčki ugostitelj. Krivnju, naravno, negira.
- Ne, nisam to bio ja. Imam djecu, imam ugostiteljstvo, ovdje živim. Koliko bih glup bio da sve to riskiram? - govori Cemil, koji je već deset godina u braku s rođenom Krčankom Marijom Depikolzvane Aydugun i s njom ima dvoje djece.
Njegova je slastičarnica smještena odmah uz mala gradska vrata u bivšem Tošu, gdje je bio mlin za masline, što je prostor toliko malen da je nemoguće raditi bez terase. Nakon što je ostao bez terase ispred TIC-a, od Grada je, s obzirom na gabarite prostora Toša, zatražio da mu se odobri komad terase, 24 kvadrata, koji koristi susjedni restoran Korsara.
Čeka se odluka Grada
Terase se, naime, dodjeljuju na privremeno korištenje, što znači da nisu u vlasništvu restorana već Grada, a Aydugun smatra da, kao i njegovi susjedi, na te kvadrate koji ugostiteljima život znače ima pravo. No, nezadovoljan je politikom koja se vodi u Gradu i smatra da tu ima puno nepotizma i premreženih interesa te da se njega pokušava namjerno isključiti. Po tom pitanju angažirao je odvjetnika Ljubu Kostiča, a o prijedlogu da mu se dodijeli nova terasa uskoro će odlučivati krčko gradsko vijeće. Policiji je ispričao i da su mu u dva navrata dolazili drugi slastičari i tražili da podigne cijene kuglice sa 6 na 7 kuna i uskladi se s njima.
- Nisam to doživio kao prijetnje. Osobno, nemam nikakvih problema sa susjedima ugostiteljima. Poslovno smo konkurencija, ali ne mogu vjerovati da bi netko išao rješavati probleme na taj način - kaže Cemil Aydugun.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....