SLAVEN DOBROVIĆ 'Ne gubimo 475 mil. eura, SDP i HDZ rade protiv interesa države'

Ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović našao se na udaru obiju velikih stranaka, HDZ-a samim tim što je mostovac, a SDP-a jer je njihov plan zbrinjavanja otpada ocijenio zastarjelim i okrenuo se novom.

Usprkos svemu, uvjeren je da radi pravu stvar za građane.

Iz HDZ-a optužuju da ste (Most) pijun SDP-a, iz SDP-a prozivaju da zbog vas prijeti suspenzija Plana gospodarenja otpadom, a za dva mjeseca su izbori.

- Točno je da postoje napadi s obje strane. U stvari, sada se vidi da pojedince u obje velike stranke ujedinjuje isti interes, ali taj njihov interes nije interes građana. S druge strane, dobio sam i pohvale s obje strane od onih koji prepoznaju naša nastojanja, čiji su stavovi definitivno usklađeni s nacionalnim interesom, a to veseli i daje poticaj.

Što zamjerate prethodnoj, SDP-ovoj Vladi?

- U četiri godine imali su dovoljno vremena da pokrenu pozitivne promjene, no to nije učinjeno. Sada me napadaju da se s Planom gospodarenja otpadom kasni, a zapravo je problem to što su oni kasnili dvije godine u donošenju Plana i zbog toga je RH u nezavidnoj situaciji. U području gospodarenja otpadom ne možemo povući sredstva iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija bez prethodnog donošenja plana, dakle to je preduvjet. S druge strane, jako je zanimljivo što je prethodna administracija europski novac koristila isključivo za skupe centre za gospodarenje otpadom, koji se baziraju isključivo na uvezenoj tehnologiji, dok je sustav sortiranja i recikliranja, koji bi se mogao primijeniti i u manjim lokalnim sredinama, generirajući time nova radna mjesta, potpuno prepustila financiranju iz nacionalnih sredstava, a to je segment u kojem bi i hrvatski poduzetnici mogli ravnopravno sudjelovati i konkurirati inozemnim ponuđačima. Ukratko, potrošeno je više stotina milijuna kuna za promašenu i zastarjelu tehnologiju umjesto da se novac usmjerio u projekte koji bi poticali razvoj gospodarstva.

Postoji li doista realna opasnost od suspenzije i gubitka 475 mil. eura koje nam je pripremila Europska komisija?

- Ne, takve tvrdnje nisu utemeljene, one su zlonamjerne i dolaze isključivo od interesnih skupina, političkih i gospodarskih krugova usko povezanih sa zastarjelim centrima za gospodarenje otpadom baziranim na tehnologiji koju u EU napuštaju. Dakle, ono što je bitno jest moj razgovor s povjerenikom EU za okoliš Karmenuom Vellom prije deset dana. Razgovarali smo upravo o Planu, povjerenik je bio zainteresiran za rok, dakle molio je da Plan žurno donesemo jer je to preduvjet za povlačenje novca. Upoznao sam ga sa sadržajem Plana i činjenicom da Hrvatska konačno ima karakter i definirane ciljeve te da zna što želi napraviti. Mi smo presiromašni da bismo otpad tretirali kao smeće umjesto kao korisnu sirovinu koja ima cijenu na tržištu. Vella je pozdravio naša nastojanja jer su usklađena s politikom u EU.

Kako na nas gleda EK, koliko smo problematični u tom pitanju?

- Plan gospodarenja otpadom je nacionalni projekt, mi ga donosimo. Nažalost, dosad smo se u potpunosti nekritički oslanjali na strane konzultante, pritom možemo cijeniti njihovu stručnost, ali s druge strane moramo biti svjesni da ti ljudi promiču i interese velikih sustava bez previše osjećaja za konkretne prilike u kojima se nalaze hrvatski građani i poduzetnici. Nažalost, hrvatska se politika dosad nije dovoljno zalagala za legitimno promicanje hrvatskih interesa. Stvari su se sada promijenile. Moramo samo paziti na rok, rokovi su kratki i neumoljivi, no uz politički konsenzus s partnerima sve možemo riješiti na vrijeme. Intenzivno pripremamo dokumentaciju za javne pozive po svim akcijskim programima koji prate Plan, sredstva ćemo realizirati, no na bitno bolji način, povećanjem stope recikliranja, stvaranjem zelenih radnih mjesta.

Dakle, novac nas čeka?

- Sredstva nas čekaju, to je operativni program namijenjen nama za razdoblje od 2014. do 2020., a mi ga moramo realizirati, dakle izgraditi reciklažne centre sa sortirnim linijama, halama, što je znatno lakše nego graditi glomazne centre od 50 milijuna eura.

Što Plan konkretno nosi građanima, odnosno lokalnoj upravi i gospodarstvu?

- Donosi mogućnost da lokalne zajednice ispune cilj, a cilj je to cijele Hrvatske, da postignemo minimalnu stopu od 50% recikliranja otpada do 2020. To se s centrima za gospodarenje otpadom koji se temelje na ideji iz 2007. ne može postići. Naprosto ne može. A kako onda može? Tako da se uspostave sustavi odvojenog prikupljanja i da se grade reciklažni centri, objekti koji bi bili decentralizirani u odnosu na ove velike, glomazne centre, odnosno da se drže sortirne linije, preše, balirke, oprema koja omogućava da se otpad iz odbačenog pretvori u sirovinu koja ide natrag u ekonomiju. Uz to ide sustav kompostiranja jer imamo obvezu smanjiti količinu biorazgradivog otpada u otpadu koji odlažemo. To mislimo učiniti kućnim kompostiranjem i centralnim kompostiranjem za dio otpada koji se ne može obraditi kod kuće. A tu su i centri za ponovnu upotrebu, što je najvredniji oblik recikliranja. Ljudi često odbacuju nešto što ima funkcionalnu vrijednost, a to se kroz te centre može vratiti natrag i hraniti brojne socijalne programe.

Ali očito je da postoji suprotno mišljenje, ljude koji ih zastupaju nazivate lobijima?

- Tako je, u tome doživljavamo otpore. Imali smo sastanak s pojedincima, ljudima koji su navikli raditi u Hrvatskoj tako da serviraju rješenja, a ta se rješenja nikada nisu kritički analizirala, u smislu što znače za naše građane. Takva su rješenja naprotiv nekritički prihvaćale neke skupine i onda ih snažno zagovarale. Ne mogu govoriti kakav je njihov interes u tome, samo znam da to nije interes Hrvatske.

Niste li u tome usamljeni?

- Nisam usamljen. Postoje mnoge jedinice lokalne samouprave koje su konačno dočekale da se njihovi zahtjevi za izgradnju sortirnica prihvaćaju.

Što smatrate glavnom manom velikih centara za gospodarenje otpadom?

- Glavna im je mana što se ne ispunjava cilj kad je riječ o recikliranju, i to što su investicijski skupi. Prosječan stoji između 30 i 60 mil. eura. Nadalje, omogućuju slabu participaciju domaćeg gospodarstva i traže silne operativne troškove. Da pojednostavim, građani će morati godinama plaćati njihovo funkcioniranje. A ujedno, centri će biti prepreka za razvoj shema odvojenog prikupljanja.

Dakle, smatrate da veliki centri uopće nemaju dobre strane?

- Ljudi koji su donosili odluke o tome često su bili lišeni svakog uvida u problem otpada, njima je otpad nešto što žele što dalje od sebe, da se ne vidi. Ali to je nakaradan pristup, a posljedica je da sada imamo centre smještene posvuda. Smatrali su da će centri riješiti sve njihove probleme. Da, hoće, ali tako da to građane košta tri, četiri ili pet puta više i tako da ne možemo izvršiti ciljeve koje smo već uvrstili u Zakon o održivom gospodarenju otpadom koji nalaže 50% recikliranog otpada do 2020. To s centrima naprosto nije moguće jer oni proizvode gorivo iz otpada. Iskorištavanje otpada na zastarjeli način koji je u Europi gotovo napušten. Primjerice, Danska, prva na ljestvici po spaljivanju otpada u Europi, 2013. iznjedrila je nacionalnu strategiju kojom je rekla: spaljujmo manje, reciklirajmo više! Shvatili su da su otpad vidjeli kao mogućnost da se ugriju energijom od spaljivanja, no onda su uvidjeli da je otpad mnogo vredniji kao sredstvo za povećanje stupnja održivosti društva, dakle za očuvanje resursa. Sada bismo mi, tri godine nakon njihova svjedočenja, trebali ići s takvim zastarjelim pristupom? Nikako.

Znači li to da je novac uložen u centre - bačen novac?

- Bio bi bačen da se nastavi po zamisli iz 2007. Sada možemo napraviti zaokret i glavninu novca preusmjeriti u reciklažne centre, centre za ponovnu upotrebu, kompostišta, kućno kompostiranje, edukaciju. Sve se to moglo financirati u ove dvije godine, ali prethodna administracija nije na to potrošila ni eura jer nije imala plan ni viziju da to treba činiti.

Planiralo se graditi otprilike po jedan centar za gospodarenje otpadom po županiji, centara za recikliranje bilo bi puno više?

- Takvih centara može biti minimalno 70-90, govorimo o većim centrima, no mi ćemo to dopustiti i za manje općine.