"Istraživanja su pokazala da je 150 sela u Slavoniji potpuno napušteno. Moje selo je po popisu iz 1991. imalo 400, a po zadnjem popisu iz 2021. 287 stanovnika. To znači da je na svakom popisu 30 do 40 stanovnika manje. To ne znači da je više napuštenih nego naseljenih kuća, no manje se zemlje obrađuje. Prije je sve bilo obrađeno, a danas samo najplodnija zemlja pa su divlje životinje sve bliže kućama. U ratom devastiranim prostorima, na primjer oko Okučana je dosta kuća prazno jer je dobrim dijelom iseljeno srpsko stanovništvo", kaže u Briefingu sociolog dr. sc. Dragutin Babić s Instituta za migracije i narodnosti, autor knjige "Slavonija u oku sociologa".
Rođen je, otkriva, u selu Frkljevci u Zlatnoj dolini, 15 kilometara od Požege i tri od Pleternice. Djetinjstvo je proveo na seoskom imanju, gimnaziju završio u Požegi, a studij sociologije u Zagrebu nakon čega je 16 godina radio kao profesor u školi u Novoj Gradiški do 1999. godine kada se s 40 godina doselio u Zagreb. No, i danas mnogo vremena provodi u Slavoniji gdje ima roditeljsku kuću i voćnjak. Standard života je, govori nam, u Zagrebu viši, ali je s tisuću eura lakše preživjeti u Slavoniji gdje većina ljudi ima okućnice, poljoprivredni proizvodi su dostupniji, a režije manje.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na samom kraju teksta
"U doba socijalizma su u inozemstvo odlazili uglavnom ljudi s nižim kvalifikacijama. Danas odlaze visokoobrazovani i dobri majstori, što je veliki problem Hrvatske, a posebno Slavonije. Ljudi koji se doseljavaju imaju vrlo niske kvalifikacije. Neposredno uoči rata Slavonija je, pet njezinih županija, imala blizu milijun stanovnika. Danas ima 300.000 manje što je veliki pad i hendikep za poljoprivredu", govori Babić. Tvrdi da od sve poljoprivrede u Slavoniji najbolje funkcionira vinogradarstvo.
"Jedan mlađi čovjek iz mog sela u kojem ima i kuću živi u Austriji jer, kaže mi, tamo ima solidnu plaću, društvo je uređenije i jednog dana će imati veću mirovinu. Državni projekt Slavonija je donio mnogo dobrih stvari, u mnogim selima je proveden vodovod, u mojem se sada postavlja i kanalizacija, ali nedostaje strateškog promišljanja na primjer da se uredi sustav navodnjavanja. Ljudi vide manipulacije s poticajima za poljoprivredu. Dobili su ih neki bliski vlasti ili vladajućoj stranci koji nisu sadili ništa. Takve nepravde ljude potiču na iseljavanje", napominje Babić koji smatra da bi država trebala ljude stimulirati da umjesto pšenice i kukuruza više uzgajaju neke druge profitabilnije kulture, a nedostaje i radne snage pa u poljoprivredi sve više rade Nepalci i drugi stranci.
"Međimurje je na granici sa Slovenijom i Austrijom koje su dinamičnija, uređenija i organiziranija društva, dok je Slavonija okružena Mađarskom, Srbijom i BiH. Ima i u Slavoniji vrijednih i poduzetnih ljudi, ali smo malo neorganizirani. Puno je praznog hoda. Zadnjih godina BDP ipak raste, plaće su se povećale, dio ljudi se vratio iz inozemstva. Ta naša ležernost ima svoje prednosti u smislu kvalitetnijeg življenja, a za podizanje standarda je potrebno promijeniti paradigmu poljoprivrede koja je vezana uz industriju prerade voća i povrća. Mi uvozimo luk. Hrvatska ne može proizvoditi avione, ali može izvoziti vrlo kvalitetno voće i povrće", kaže Babić.
Je li paradoksalno da ljudi u Slavoniji koji tvrde da teško žive uporno u velikoj većini glasaju za istu stranku, HDZ?
"I Dalmacija, koja je razvijenija od Slavonije, je utvrda HDZ-a. Na zadnjim izborima je u Požeško-slavonskoj županije HDZ s partnerima dobio 40, a SDP s partnerima oko 20 posto glasova. Slavonija je tradicionalnija od većine drugih dijelova Hrvatske, seljačko društvo s usporenijim mentalitetom. Uz to je bila jako izložena ratu i nacionalni identitet u kombinaciji s vjerskim je jak, što više odgovara desnim strankama. Nije slučajno da je Domovinski pokret najjači upravo u Vukovaru. Da su lijeve stranke, na primjer SDP organiziranije, dobile bi više glasova. Pitam se zašto SDP ne gura recimo priču o navodnjavanju", govori Babić. Priznaje da ga iz političkih krugova nikad nije nitko kontaktirao kao znanstvenika. Imao je, otkriva, više godina dobru suradnju s Gradom Požegom gdje je organizirao znanstvenu bazu, održavao skupove posvećene Slavoniji, no ta se inicijativa ugasila nakon što je SDP izgubio vlast u gradu i preuzeo je HDZ iako on nije blizak niti jednoj stranci. Novoj je vlasti bilo dovoljno to što je surađivao s bivšom.
"U istočnoj Slavoniji još uvijek postoji djelomična segregacija između Hrvata i Srba. Različita su viđenja toga što se u ratu dogodilo. Političari to ponekad koriste da bi lakše vladali. Dok god je makropolitička situacija relativno dobra, stvari će ići pomalo nabolje, no ona se može pogoršati. Ne trebamo se praviti slijepi na ono što se uzvikuje na stadionima. Nedostaje jakih poruka s najviših razina. A i politika srpskog sveta Beograda i Srpske pravoslavne crkve u kombinaciji s Dodikom stalno generira negativnu priču", ističe Babić
"Cijelo hrvatsko društvo mora biti spremno na dolazak strane radne snage. Taj nam se proces događa pred očima i nameće se pitanje integracije tih ljudi. Angela Merkel je nakon desetljeća prisutnosti stranih radnika izjavila da je multikulturalizam mrtav. Kod nas nije ni zaživio, barem ne na razini stranih radnika", zaključuje Babić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....