SLOM SUSTAVA Zagrepčanka: ‘Zar ću još 6 godina čekati bubreg? Moje dijalize državu stoje 15 tisuća mjesečno!’

Podaci Eurotransplanta po kojima je za prva tri mjeseca za gotovo 40 posto pao broj transplantacija u Hrvatskoj u odnosu na isto razdoblje lani uznemirio je sve koji čekaju na presađivanje organa.

Dubravka Lijović, 33-godišnja Zagrepčanka, čeka novi bubreg i gušteraču. Njezine je uništio dugogodišnji dijabetes.

- Bolujem od svoje jedanaeste. Bolest je uznapredovala pa sam sa 26 godina izgubila vid. Dvije godine bila sam u šoku, a onda sam rekla ‘moraš živjeti’ i sad se krećem sa štapom - opisuje Dubravka. Zbog zatajenja bubrega dijalizu obavlja četiri puta dnevno u kućnim uvjetima. Slijepa Dubravka to ne može sama.

- Ukoliko ne dobijem novi bubreg, čeka me još složenija hemodijaliza. Ionako živim u neizvjesnosti kad ću biti transplantirana, sad kad čujem da se za duplo smanjio broj zahvata, pitam se: zašto? Ova vijest unosi nemir. Hoću li čitav život hodati po bolnicama, to mi je kao da sam živa zakopana! Već 20 godina pet puta dnevno dobivam injekcije inzulina, jedva čekam dan kad više neće biti pikanja. Hoće li nas sustav odbaciti - sa strahom govori Dubravka.

Slično pitanje postavlja i Vladimir Pavlić, 47-godišnji Zagrepčanin. Zbog zatajenja bubrega, već je godinu i dva mjeseca svaki drugi dan na dijalizi. Trenutno obavlja preglede za ulazak u transplantacijski program.

- Privatnik sam, radim grafičku pripremu za knjige, pokušavam preživjeti. Svaki drugi dan sam na dijalizi, radim vikendima kako bih nadoknadio posao. Borim se, ne odustajem, ali ova vijest plaši. Ako su prepolovili broj transplantacija, a dosad se u prosjeku čekalo oko godinu, godinu i pol dana, sad ćemo čekati pet, šest godina. Čovjek na dijalizi državu mjesečno košta oko 15.000 kuna, ne vidim financijsku logiku da se odugovlači proces - kaže Vladimir.

Loša vijest mnoge je obeshrabrila tim više ako se zna da je Hrvatska lani bila prva na ljestvici Eurotransplanta sa 32 donora i 82 transplantacije na milijun stanovnika. Svi se slažu da ne bi bilo dobro da nestašica kuna u zdravstvenom poračunu uništi program po kojem je Hrvatska postala prepoznatljiva na zdravstvenoj karti svijeta. Anesteziologinja dr. Jasna Stoić Brezak, koordinatorica transplantacija u KBC-u Zagreb, kaže da je na Rebru u protekla četiri mjeseca broj transplantacija pao više od 50 posto.

- Zašto se sustav urušava? Zato što je promijenjen način plaćanja zdravstvenih djelatnika u procesu transplantacije. Vrednuje im se sat dodatnog rada, a to je puno manje nego do sada.

Evo vam primjer: kao koordinatorica službe u dva ujutro nazovem tim za eksplantaciju koji hitno mora iz Zagreba za Šibenik. Čovjek mora biti oduševljen što ga dižem u dva ujutro, što juri na drugi kraj države i što po povratku ujutro ne ide spavati, nego ostaje u dnevnoj smjeni jer ga nema tko mijenjati. I što će za sve dobiti oko 200 kuna! Jedan mi je prije desetak dana umalo odbio zadatak. Uspjela sam ga nagovoriti, on ima savjest i došao je. Odradio je noć i sljedeći dan, ali ja vam tvrdim da se sve veći broj djelatnika ne javlja na telefon izvan radnog vremena jer im to nije plaćeno. Prije im je taj stresan prekovremeni rad bio plaćen u iznosu dva ili tri dežurstva. Za kirurga to je bilo između 1000 i 1500 kuna, za sestru 700, 800 kuna. Sad dobivaju mrvice - kaže dr. Stoić Brezak.

Nigdje u svijetu gdje se obavlja transplantacijska medicina na visokoj etičnoj razini, a tako je u Hrvatskoj, ne događa se da djelatnici za složen i stresan proces nisu plaćeni, napominje koordinatorica.

- Moderna medicina službeno priznaje da je transplantacija najstresnija i nevjerojatno je da ljudi ne dobivaju adekvatnu nagradu za takav rad izvan radnog vremena - smatra dr. Stoić Brezak.

Kao pripadnik stare škole, kako kaže, na prvom mjestu joj je zdravstvena etika.

- Na Rebru još ima entuzijazma i molimo sustav da nas uvaži da bismo ostali na vrhu svijeta gdje i pripadamo - upozorila je.