SPLIĆANIN SE JAVIO IZ PULSKE BOLNICE 'Dok još nisam znao da imam koronu, strašno su me pekle oči, sušila se usta, a nisam kašljao'

- U samom početku bolesti izazvane koronavirusom, kada još nisam ni znao da sam ga “uvatija”, strahovito su me pekle oči, sušila su mi se usta i nos. Nešto nevjerojatno i nikada doživljeno, da se čovjek prepadne...

Kroz život sam imao gripu, ali ovakve simptome nikada nisam doživio. Htio sam nekoliko puta ispuhati nos, ali je sluznica bila toliko suha, da ništa nije izlazilo. Osjećao sam nešto u svom tijelu s čime se nikada u životu nisam susreo...

Kaže nam to iz svoje bolničke sobe u pulskoj bolnici Dražen Brkljačić (50) iz Splita, koji živi u Raši. On je iz Italije, iz Madonne di Campiglio, gdje radi kao chef, u hrvatsku Rašu došao 11. ožujka.

Do Dražena, koji je sedam godina kuhao za proslavljenog motociklista Valentina Rossija i koji je u svojoj mladosti igrao mali balun za “Mesnicu Truman”, jednu od najboljih hrvatskih malonogometnih ekipa svih vremena, došli smo posredstvom njegova suigrača Željka Žekija Babića, nekadašnjeg honorarca Slobodne Dalmacije.

Bolna prsa

- Je, rekao mi je Žeki da ćeš nazvati. Šta da ti kažem... Čim sam došao iz Italije, gdje radim kao chef, otišao sam u samoizolaciju. Nakon dva dana skočila mi je temperatura, lagana, i dobio sam sve ove simptome koje sam već opisao.

Kašlja nije bilo i nije me boljelo u prsima. Temperatura je došla do 37,8 stupnjeva i onda sam nazvao epidemiološku službu. Oni su poslali Hitnu pomoć i odveli me da mi naprave bris. Izvadili su mi dvije epruvete krvi, uzeli bris, pogledali tlak i pluća i onda me, budući da nisam bio težak slučaj, pustili kući. Rekli su se javiti kada budu gotovi nalazi - ističe Dražen.

Kada se vratio kući još je imao temperaturu, a povratni poziv od epidemiologa dočekao je sutradan.

- Javili su mi da sam pozitivan, došli po mene i odveli me u bolnicu. Interesantno, kada sam se vratio iz Italije, prva dva- tri dana, najnormalnije sam obavljao poslove oko kuće, ličio neke stvari i nikakve simptome nisam imao. Prva noć mi je u bolnici bila 19. ožujka i tada sam imao temperaturu 39 stupnjeva.

Dali su mi paracetamol i ujutro više nisam imao fibru. Poslijepodne drugog dana fibra se opet počela dizati i tada sam imao 38,5, opet paracetamol, treću večer 38,2, a četvrtu 37,3. U nedjelju cijelo jutro nisam imao temperaturu. Od ponedjeljka mi se počela vraćati snaga, baš se dobro osjećam i nadam se da ću do kraja tjedna izići iz bolnice - govori Dražen za Slobodnu Dalmaciju.

Supruga i sin

Da bi bio otpušten iz bolnice, u razmaku od 48 sati moraju mu dva brisa biti negativna. Radi se u najmanju ruku o “neobičnoj” bolesti, o čemu govori i podatak o potpunom gubitku okusa i mirisa.

- Ma, ništa, nikakav okus na hranu i piće. Ništa nisam osjećao i ništa nisam mogao piti. Samo sam htio piti mlijeko. Voda, čajevi - ništa. Dali su mi voćni čaj, a meni on nije imao nikakav okus, jedino sam u ustima osjećao okus metala, odnosno plastike. Ništa nisam mogao jesti, a kada bih jeo, isto kao da i ne jedem. Ma, strašno iskustvo... Sva sreća, ja spadam u skupinu lakših slučajeva - naglašava naš sugovornik.

Njegova supruga i sin su u samoizolaciji u njihovoj kući u Raši, a s Draženom na odjelu je tridesetak pacijenata, redom mlađih.

- Dvojica smo u sobi, a na odjelu nas je tridesetak. Vrata svih soba su otvorena i normalno se družimo i pričamo. Svi nastojimo ostati pozitivni i zdravo razmišljati, iako nam nije lako ni ugodno. Naravno, da su ljudi malo i u strahu, ne znaju s čime se susreću - kaže Splićanin.