SPORAZUM KOJI JE TREBAO OSIGURATI LIKVIDNOST AGROKORA: NIJE JASNO TKO ĆE DATI NOVAC Standstill je po formi i sadržaju više pismo namjere nego ugovor

Jutarnji list u posjedu je strogo povjerljive izvršne verzije trenutačno najzanimljivijeg papira u Hrvatskoj; radi se o tvz. standsteel sporazumu između grupe Agrokorovih kreditora i samog Agrokora kao dužnika. To je pravni akt od životnog interesa ne samo za Agrokorove vjerovnike iz financijskog sektora, već i za sve dobavljače te zaposlenike najveće hrvatske kompanije.

Valja naglasiti da zapravo ne bi trebalo biti prevelikog pozitivnog uzbuđenja oko tog sporazuma koji je potpisan 1. travnja, ali, naravno, ne bi ga trebalo niti tretirati kao prvoaprilsku šalu. Riječ je o dokumentu izuzetne važnosti u kojem je grupa kreditora ipak izrazila spremnost da oživi Agrokorovu likvidnost sa 300 milijuna eura svježeg novca, međutim, sporazum nije definirao tko će točno i kada osigurati te milijune.

Kratkoročni

Uostalom, moglo bi se reći da se zapravo ne radi o pravom standstill sporazumu, a to je vidljivo već iz samog imena akta koji je naslovljen “Short Term Standstill” ili kratkoročni standstill; potpisan je na rok od tri mjeseca i počeo je teći od trenutka potpisivanja. Inače, cijeli akt napisan je u obliku pisma te se u svojem tekstu i na samog sebe sporazum referira kao na pismo (letter), te već i zbog toga po mnogočemu kratkoročni standstill više ima obilježja pisma namjere nego, poslovno-pravno gledano, ugovora o restrukturiranju.

Kao temeljni ciljevi tog kratkoročnog aranžmana dužnika i kreditora navedeni su: 1) osiguranje kontinuiteta operacija Grupe (Agrokora i njegovih podružnica), 2) očuvanja vrijednosti Grupe, 3) osiguravanja stabilnije baze za fleksibilnije pregovore u vezi restrukturiranja Grupe te 4) adresiranje trenutačnih potreba za likvidnošću Grupe kroz kratkoročni financijski aranžman od spomenutih 300 milijuna eura.

Pojednostavljeno prepričavanje tog ugovora na sedam stranica i pisanog vrlo teškim pravnim jezikom svelo bi se na sljedeći zaključak: poanta cijele priče je što prije osigurati likvidnost kako ne bi došlo do kolapsa te osigurati vrijeme kako bi se tek dogovorilo pravo financijsko, poslovno i vlasničko restrukturiranje. Radi se o privremenom i djelomičnom rješenju.

Opišimo zanimljivije detalje.

Točka 3 predviđa sedmodnevni period od početka važenja ugovora u kojem se kreditori obvezuju da neće pokretati procedure za kakve bi bile ovlašteni u slučaju defaulta (bankrota) dužnika.

Nadalje, predviđeno je automatsko produljenje kratkoročnog standstilla za sedam sljedećih dana ako dva poslovna dana prije ugovorenog roka trajanja drugačije ne odluče kreditori koji drže najmanje 50 posto potraživanja među potpisnicima ugovora ili ako potpisnici prekrše ugovor, dođe li eksproprijacije imovine dužnika ili pak velikih promjena u regulativi RH te u slučaju dogovaranja, osiguranja ili naplate potraživanja višeg od 100 tisuća eura od Agrokora.

Raskid

Jednako tako, ugovor će se raskinuti ako jedan od potpisnika pokrene neku prisilnu akciju (enforcement action) protiv drugih potpisnika ili Agrokora ili, pak, ako se pokrene pravna procedura koju pokreće nacionalna jurisdikcija u slučaju insolventnosti dužnika, odnosno Agrokora.

Grupa velikih kreditora sebi je uvjetovala koordiniranje, ali nije uspjela naći rješenje za ostale kreditore, dobavljače i državu. Pod prisilnom (enforcement) akcijom podrazumijevala bi se, prema ugovoru, naplata ili ubrzavanje plaćanja, zahtjev za novom garancijom, kvazivrijednosnicom, plaćanjem pretplaćanjem ili otplatom određenog iznosa ili pokretanje bilo kakve sudske procedure naplate potraživanja od Agrokora.

Iako taj dio ugovora definira cijeli niz detalja, u osnovi se svodi na to da članovi grupe kreditora neće pojedinačno prema Agrokoru poduzimati postupke naplate ili osiguranja naplate.

Potpisnici kratkoročnog tromjesečnog standstilla obezuju se ući u CoCom tj. Koordinacijski komitet sudjelujućih kreditora (Co-ordinatio committe of the Psrticipating Creditors).

Cocom

Članovi CoComa bi 21 dan od trenutka potpisa trebali dobiti tzv. zero-report koji bi im trebao pripremiti Deloitte, a koji prethodno mora odobriti dužnik (čitaj: Ivica Todorić) i glavni direktor za restrukturiranje (čitaj: Antonio Alvarez). Taj zero-report ili nulti (početni) izvještaj trebao bi kreditorima osigurati razumno detaljnu analizu financijske zaduženosti Agrokora, kao i detalje financijskih aranžmana unutar Agrokora.

Jednako tako, kreditori bi trebali dobiti procjene novčanih tokova u sljedećih šest mjeseci te projekciju svih novčanih priljeva i odljeva (cash in and out) raščlanjenih na mjesečnoj osnovi. Pripremit će im i listu raspoložive non-core imovine (imovine koja nije u funkciji temeljnog posla te je pogodna za prodaju), a osigurat će im i update 13-tjedne procjene potreba za likvidnošću koju će pripremati Alvarez & Marsal (kuće koju je angažirao Todorić), a revidirane od Deloittea te glavnog direktora za restrukturiranje.

Isto tako, kreditorima će biti serviran plan raspetljavanja financiranja i postupanja po raznim ugovorima dužnika s pravnim entitetima izvan Grupe.

Ugovor predviđa angažiranje vrlo ugledne kuće PwC za reviziju financijskih izvještaja Agrokora, a njihov rad nadgledat će glavni direktor za restrukturiranje (A. Alvarez).

Glavni direktor za restrukturiranje trebao bi vrlo brzo, unutar sedam dana od dana stupanja na snagu ugovora, kreditorima prezentirati razumno detaljne informacije temeljem kojih bi, uz suglasnost držatelja 60 posto vrijednosti Agrokorova duga, ušli u sklapanje obvezujućih ugovora o novom financiranju (New Monies Financing) Agrokora te započeti pregovore o prijedlogu dugoročnog restrukturiranja poslovnih i financijskih pitanja Agrokora u koordinaciji s većinom vjerovnika.

Konsenzus

To pak nazivaju konsezulanim restrukturiranjem (Consensual Restructuring). Valja primijetiti kako se trenutačno čini da na vidiku nije ni osiguravanje privremenog financiranja, a kamoli “konsenzulano restrukturiranje”. Ako zanemarimo taj “detalj”, u sporazumu/pismu može se vidjeti kako će savjetnicima kreditora biti zajamčen ulazak u prostor dužnika, njegove knjige i svu arhivu, odnosno bit će im osigurana puna dostupnost svih poslovno relevantnih informacija, te će za plaćanje savjetnika koji će procjenjivati financijsko stanje Agrokora, kao i razmatrati pregovore i dogovore o ovom ugovoru biti osigurano 250.000 eura na računu pravne kuće White & Case.

Dužnik se obvezuje za trajanja standstilla plaćati svoje obveze, ali ne glavnicu i kamate članovima CoComa i drugim participirajućim kreditorima.

Sporazum predviđa mogućnost njegova isteka nakon tri mjeseca, ali i mogućnost njegova pretvaranja u dugoročni (čitaj: pravi) standstill ugovor.

Ukratko, pravi dogovor tek se treba dogoditi.