Sporedno je hoće li 5. kolovoza netko od SDSS-ovaca doći u Knin

Prema ustaljenim običajima, kao svakog ljeta, približavanje obljetnice operacije Oluja, i poslije četvrt stoljeća, otvara pitanja na koja ne treba očekivati jednoznačne odgovore. Još je pod upitnikom hoće li na proslavu 25. godišnjice oslobodilačke vojno-redarstvene operacije doći HDZ-ovi koalicijski partneri, Boris Milošević, potpredsjednik Vlade za ljudska prava i društvena pitanja, i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac. Realno, nema razloga zašto SDSS ne bi poslao Miloševića. To ne bi bio nikakav presedan jer je tadašnji član Vlade, Slobodan Uzelac, također u Kninu, prisustvovao obilježavanju Oluje, i ništa se nije desilo. Međutim, postoji i druga strana medalje.

Kada će se u Gruborima obilježiti stradanja srpskih civila nakon Oluje, koje su vjerojatno likvidirali specijalci, ondje bi se trebao ukazati ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Sviđalo nam se to ili ne, ali Hrvati i većina Srba, jednostavno ne mogu na isti način percipirati Oluju, jer za jedne predstavlja oslobađanje okupirane domovine, dok drugi vide krajeve koje su njihovi sunarodnjaci zauvijek napustili. Zato nikakvi simbolički postupci vezani za Oluju neće a priori riješiti hrvatsko-srpske odnose, ali je važno pokazati da u obje zajednice prevladavaju odgovorni ljudi, koji poštuju i nedužne žrtve s druge strane. Ionako bi takve poteze pozdravili svi u sadašnjem Saboru, osim, možda radikala iz Domovinskog pokreta i Mosta, što znači da ovo približavanje ne bi izazvalo ni približne tenzije kao u prošlosti. Osim toga, Milošević bi dolaskom u Knin, izbio desničarskim ekstremistima često korišten adut o nelojalnosti ovdašnjih srpskih političara, koje podrugljivo nazivaju etnobiznismenima.

Ali, u krajnjoj liniji, odlazak važnih SDSS-ovih političara u Knin, predstavlja sporedno pitanje. Kada se apstrahira sva larma koja će idućih desetak dana trajati oko ove teme, na kraju - što god se dogodilo - ništa se neće promijeniti samo zbog toga jesu li Pupovac ili Milošević bili u Kninu na 25. obljetnicu Oluje. Jer, i eventualni dolazak, baš kao i nedolazak samo su simbolični potezi, koji će biti zaboravljeni u idućih pet ili deset dana. Ovako i onako, razni zekanovići i ubuduće će nastaviti širiti mržnju i lagati kako Srbi kontroliraju Plenkovićevu Vladu, jer mozgovi ovdašnjih desničara ionako nisu sposobni smisliti bilo što izvan podgrijavanja animoziteta prema srpskom etnicitetu.

Pritom vjerojatno zahvaljuju nebesima jer s druge strane granica imaju predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića i njegove poltrone, koji će, sasvim izvjesno, u narednim danima, lamentacijama o “ugroženom srpstvu”, izazivati tenzije. To je, ionako, uobičajeni razvoj događaja u prvoj polovici kolovoza, i nešto što će se događati još puno godina. U današnjoj Srbiji uništen je svaki pluralizam, i Hrvatska ne može utjecati na tamošnje prilike, ali može ignorirati Vučića i njegove trabante, jer to je najbolja strategija.

Ono na što Hrvatska može utjecati (a pod Hrvatska podrazumijevamo ne smo Vladu nego sve odgovorne političare), jest stvaranje pravednog sustava, u kojem ni jedan pojedinac ili zajednica, neće biti marginalizirani zbog etničke, vjerske, rasne ili bilo koje druge pripadnosti. Utoliko bi se politika koju će iduće četiri godine provoditi koalicija sa SDSS-om i ostalim manjinskim zastupnicima mogla pokazati puno važnijom od toga hoće li neki srpski političar 5. kolovoza doći na službenu proslavu u Knin.