Sportska legenda u ‘Milijunašu‘: ‘Da nisam uzaludno trošio džokere, sigurno bih osvojio više od 250.000 kuna‘

Igor Boraska, proslavljeni veslač splitskog Gusara i hrvatski olimpijac u veslanju, osvajao je brojne medalje na olimpijskim igrama, svjetskim prvenstvima i mediteranskim igrama. Sportom se nikad nije prestao baviti - u rujnu je kao član osmerca zagrebačke Mladosti dva tjedna prije svog 51. rođendana 23. put postao prvak Hrvatske. Sada je oduševio u sasvim drugoj vrsti natjecanja - sudjelovao je u kvizu "Tko želi biti milijunaš" te kući ponio 125.000 kuna.

Što vas je navelo da se prijavite na "Milijunaša"?

Iskreno, tijekom ljeta nisam imao previše posla zbog prezauzetosti hotelijera u Dalmaciji - naime, ljeti inače često obilazim hotele u svojstvu Health & Safety auditora za strane turoperatore, međutim velik broj hotelskih menadžera me zamolio da te preglede hotela obavimo po okončanju glavne sezone. Dakle, imao sam više slobodnog vremena nego inače, pa sam tako surfajući internetom sasvim slučajno vidio i najavu za novu jesensku seriju 'Milijunaša'. Odgovorio sam na pitanja koja su bila postavljena i koja su elektronski, zajedno s prijavom, otišla prema HRT-u.

Je li ovo vaša prva takva avantura?

Ne, ovo mi je peti nastup u kvizovima znanja, ali s odmakom od više od 20 godina. Nastupio sam dvaput u specijalnim emisijama HRT-ova kviza 'Brojke i slova' ('Splitske sportske legende' i 'Olimpijski osmerac'), a potom sam se prijavio za kviz 'Izazov' (originalno Jeopardy), bio sam izabran i nastupio u dvije emisije, 1998. godine. Jedino novije iskustvo, prije nekih 5-6 godina, bio je nastup u RTL-ovu kvizu 'Pet na pet' (gdje ekipa pokušava pogoditi koji je odgovor stotinu prije anketiranih ispitanika najčešće ponudilo na dano pitanje) kao kapetan ekipe mog veslačkog kluba Gusar u kojem smo odlično nastupili i pobijedili u četiri emisije.

Jeste li zadovoljni rezultatom?

Da mi je netko prije emisije ponudio iznos od 125.000 kuna, bio bih veoma zadovoljan. No, u prvoj emisiji bio sam pod utjecajem dvojice prethodnika koji su ispali zbog nekih banalnih pitanja pa sam, želeći biti 100 posto siguran u svoje odgovore, već tada potrošio sve Jokere na pitanja za koja sam bio više od 90 posto siguran u pravi odgovor. Da sam ostavio bar jednog Jokera za kasniju fazu, uvjeren sam da sam mogao napraviti i korak-dva više. Mnogo toga, naravno, ovisi i o setu pitanja koja te dopadnu, pa sve u svemu mogu reći da sam na koncu zadovoljan postignutim rezultatom.

Što su vam rekli prijatelji, obitelj? Je li uslijedila fešta?

Primio sam bezbroj poziva, dobio zaista pregršt čestitki od mnogih prijatelja i poznanika, ali naravno da su mi najviše pri srcu one od mojih najbližih. Iznenadio sam se koliko mnogo ljudi kod nas prati kviz 'Tko želi biti milijunaš?'. Što se tiče proslava, prave fešte će uslijediti tek po povratku iz Portugala, gdje sam morao otputovati odmah nakon snimanja 'Milijunaša' - naime, nastupio sam na Svjetskom prvenstvu u obalnom veslanju, na Atlantskom oceanu blizu Lisabona. U Hrvatsku se vraćam 10. listopada i imam u planu proslaviti ove lijepe rezultate u kvizu i sportu s obitelji, prijateljima i sportskim kolegama.

Imate bogatu sportsku karijeru. Očito je da nemate namjeru otići u neku veslačku mirovinu...

Da, kao što sam već spomenuo, zadnjih desetak godina uglavnom veslam u novoj veslačkoj disciplini koja će 2028. godine u na OI u Los Angelesu postati olimpijska - tzv. obalnom veslanju (coastal rowing) koje se odvija na otvorenom moru, a ne na klasičnoj pravocrtnoj veslačkoj stazi. Ipak sam prošle godine zaželio ponovo nastupiti na Prvenstvu Hrvatske u veslanju i zaveslati zajedno s braćom Sinković koji su svjetski fenomeni, pa sam znatno pojačao režim svojih treninga i spremio se za napore koji dolaze ne klasičnim veslačkim utrkama na dva kilometra. To sam ponovio i ove godine, pa mogu reći da mi je zaista bilo pravo zadovoljstvo ponovo osjetiti to uzbuđenje prije utrke i radost osvajanja titule prvaka Hrvatske u najelitnijoj disciplini - osmercu, i to s navršenih 50 godina. Svoju formu održavam ne samo veslajući, već kombinacijom treninga u nekoliko kompatibilnih sportova.

Otac vam je bio kuglač, a i vi ste davno nastupali kao junior. Jeste li zbog njega zavoljeli sport?

Da, moj otac Davor bio je odličan kuglač, juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, te prvi licencirani trener kuglanja u Hrvatskoj. Igrao je i nogomet u RNK Split. On je zaslužan za moje prve sportske korake u nogometu i kuglanju, gdje sam zabilježio i prve nastupe među kadetima Hajduka, RNK Splita, a malo poslije i za juniore u Kugačkom klubu Brodosplit. A moj stric Gojko Boraska, višestruki državni prvak u veslanju, najzaslužniji je za moj početak bavljenja veslanjem u HVK Gusar, gdje sam prvi put došao pri kraju osnovne škole.

Kako prihvaćate poraz?

Ako sam dao sve od sebe, na poraz gledam kao na dio sporta i života, nešto iz čega ću naučiti i biti spremniji i bolji u novom nastupu. Meni je poraz motivacija za kvalitetniji i bolji rad u budućnosti, nikako nešto što će me omesti sa zacrtanog puta. No, svim silama ću se potruditi da ga izbjegnem, čak i u tzv. revijalnim ili nebitnim utrkama/natjecanjima.

Odakle ideja za odlazak na ZOI nastupajući u bobu? Kakav je osjećaj kada se bob prevrne?

Ideja za natjecanja u bobu došla je od mog prijatelja Ivana Šole. Nije me trebao puno nagovarati, obožavam adrenalinske sportove pa mi se ideja o bobu odmah svidjela, bez obzira na opasnosti. Srećom, Ivan Šola je odličan pilot pa se nismo puno puta prevrtali. Meni se to dogodilo samo jednom u dvosjedu s Ivanom, ali za onoga tko se želi baviti tim sportom, to spada u nešto s čime se mora pomiriti.

Postoje li još uvijek u vama nedosanjani snovi?

Manje-više sam ispunio sve ciljeve. Osim što mi je sad život najviše usmjeren prema obitelji, cilj mi je još uvijek ostati aktivan u sportu kao primjer svojoj djeci i novim generacijama koje dolaze.