KOMENTAR

Sramoti sebe i građane koje predstavlja. Što ga je toliko žestoko ubolo da nije u stanju sabrati se?

Ne može se više govoriti o osebujnom izričaju, niti o slučajnom, izoliranom ispadu. Tako se ne komunicira ni pod kojim uvjetima
Zoran Milanović
 Marko Todorov/Cropix
Objavljeno: 30. rujan 2020. 21:11

On je predsjednik države. Zašto se tako ponaša? Čitava zemlja napeto prati misterij zvan Zoran Milanović. Što se to događa s predsjednikom Hrvatske, što ga je toliko žestoko ubolo da nije u stanju sabrati se i iskontrolirati, nego iz dana u dan iznova zapanjuje javnost novim skandaloznim ispadom?

Otkako se otkrilo da je i u vrijeme strogih epidemioloških mjera, kad su svi kafići i restorani morali biti zatvoreni, odlazio u sumnjivi klub uhapšenog šefa Janafa Dragana Kovačevića “jer je bilo puno hrane koja se trebala baciti”, Zoran Milanović sve se dublje ukopava.

Da Milanović nije u toj rupi u Slovenskoj slučajno završio, pokazuje njegov posljednji ispad, kojim je još malo produbio dno dna na kojem se koprca. Način na koji je predsjednik države govorio o Daliji Orešković i Marijani Puljak, o dvije saborske zastupnice koje su se drznule javno ga kritizirati, najkraće rečeno uvredljiv je za sve žene i muškarce ove zemlje.

Mi, građani zemlje članice Europske unije, u prvoj polovini 21. stoljeća, imamo predsjednika koji javno pokazuje da iz dna duše prezire žene, otvoreno ih vrijeđa i omalovažava, onako kako ne biste htjeli vidjeti ni čuti ni od koga svoga. Sramoti sebe i sve građane koje predstavlja. Zoran Milanović se saborskim zastupnicama izruguje da su na funkcije izabrane samo zato što nije bilo nikoga boljega, pita ih s visine što su postigle u životu. Takvim tonom da čovjek poželi otići do Kamenitih vrata i zapaliti svijeću za mentalno zdravlje jedinog nam predsjednika.

Nazvati političarke, saborske zastupnice, „samodopadnim narikačama“ jest seksizam budući da ih se vrijeđa i omalovažava temeljem spola, osudila je Milanovićev istup pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić: nije to običan ispad u tramvaju ili na cesti, kakav žene doživljavaju svakodnevno, nego s najviše državne pozicije, pa je predsjednikova odgovornost utoliko veća.

Ne može se više govoriti o osebujnom verbalnom izričaju, niti o slučajnom, izoliranom ispadu. Ne, tako se ne komunicira ni pod kojim uvjetima. Ne, to nije uobičajeni dio političke igre, kad su dozvoljeni i oštriji udarci. Ne, to nije još jedan ispad preko kojeg trebamo prijeći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 14:47