BEOGRAD - Vijest da književnik Mirko Marjanović pokušava Zadužbini Ivo Andrić iz Beograda osporiti pravo na njegovo naslijeđe u sudskom procesu na sudu u BiH, i to zato što je Zadužbina odbila dati prava za uvrštenje nobelovca u ediciju Hrvatska književnost BiH, prenijeli su srpski tabloidi.
‘Marjanović je prije šutio’
Kurir je za mišljenje pitao Emira Kusturicu, a on je izjavio da je Andrić umro u Srbiji kao Srbin i kao srpski dobitnik Nobelove nagrade. Tabloidni Press je, pak, vijest o sudskom sporu oko autorskih prava na svojoj naslovnici opremio ratoborno, pod egidom “Na Drini otimačina”, a u tekstu pod naslovom “Hrvati kradu Andrića” zaključio da sve miriše na još jedno hrvatsko svojatanje znamenitih Srba.
Srpski tabloidi prenijeli su i stav Zadužbine: “Ivo Andrić je hrvatski katolik, ali srpski pisac, i na njegovo djelo pravo ima Zadužbina, kako je u testamentu odlučio on sam, a pravomoćno potvrdio sud u Beogradu 1975. godine”.
Upravnik Zadužbine Dragan Dragojlović za Press je naglasio da problem nema veze s konkretnim izdavačem, jer su dozvole za izdavanje dobivale i druge izdavačke kuće u Hrvatskoj i BiH. Sporan je, kaže Dragojlović, naziv edicije Hrvatska književnost BiH.
- Andrić ne pripada korpusu u koji su ga svrstali tim nazivom. Nitko ne spori da je on rođen kao katolik, u hrvatskoj obitelji, ali to nema nikakve veze s Andrićem kao književnikom. On se više puta javno deklarirao kao srpski pisac. Uostalom, pisao je ekavicom. Na isti način, recimo, Srbija ne može svojatati Charlesa Simica, jer on, iako Srbin, piše na engleskom. Simic, tako može biti samo američki pisac srpskog porijekla - rekao je Dragojlović i dodao da je Marjanović devet godina (1979. - 1988.) bio u Upravnom odboru Zadužbine te da nijednom dosad nije osporavao njezin legitimitet.
Što je rekla Vera Stojić
Dragojlović odbija i mogućnost da je testament falsifikat jer smatra kako bi se Vera Stojić, Andrićeva prijateljica, već pobunila da joj je u svemu nešto bilo sumnjivo. Međutim, on ne komentira navode iz teksta Eriha Koša “Posljednji Andrićevi dani” u kojem stoji da je Vera Stojić u telefonskom razgovoru 17. prosinca 1974. godine Košu rekla kako ne zna ništa o tome da je nobelovac dvanaest dana prije Gvozdenu Jovaniću i Milanu Đokoviću priopćio svoju želju kojom je upravo ona ovlaštena da “čuva njegovu zaostavštinu”.
‘Testament je istinit’
Akademiku Predragu Palavestri, članu upravnog odbora Zadužbine, nije jasno zašto se sada opet postavlja pitanje testamenta.
- Naravno, uvijek su moguća neka nova tumačenja, ali Zadužbina postoji više od trideset godina, i to na temelju testamenta u kojem je Andrić sve precizno odredio - izjavio je Palavestra i istaknuo da nikome ne želi uskratiti pravo na sudski spor kojim se, na kraju, Zadužbini može osporiti pozicija tumača Andrićevih želja.
Andrićevo djelo pripada svima
- Samo neuki ljudi i zločesti politikanti još imaju potrebu o tome raspravljati. Normalnim ljudima potpuno je jasno da Andrićevo književno djelo, po različitim osnovama i iz različitih aspekata, pripada svim književnostima južnoslavenskih naroda, najprije bosanskoj, srpskoj i hrvatskoj književnosti. A kojem je narodu pripadalo privatno biće Ive Andrića može nam biti potpuno nevažno - smatra akademik Abdulah Sidran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....