STANOVNICI OTOKA 'Mi smo građani drugog reda! Da se ovakav problem pojavio u Zagrebu, bio bi riješen odmah'

OTOK - Pružni prijelaz u Otoku na kojem su u nedjelju život izgubili Jasna (17) i Robert (15) Knežević, njihova majka Nada te obiteljski prijatelj Zvonko Kovačić, a teške ozljede zadobili Nadin suprug Ante i njihov desetogodišnji sin Dino trebao je odavno dobiti svjetlosnu i zvučnu signalizaciju s polubranicima. Točnije, trebalo se to dogoditi najkasnije do 2011.

Godine, koja je bila krajnji rok da se svi željezničko-cestovni prijelazi na području Otoka osiguraju na takav način, a što je predviđeno Nacrtom Programa rješavanja željezničko-cestovnih prijelaza u RH iz 2005. godine.

Izvijestio je o tome gradonačelnik Otoka Josip Šarić, dan nakon što su u ovom slavonskom gradiću na posljednje počivalište ispratili Nadu i njezinu djecu, odnosno dva dana nakon pogreba Zvonka Kovačića.

FOTO: POKOSIO IH TERETNI VLAK Stradala cijela obitelj, dvoje djece mrtvo, treće se bori za život!

Šarić nije krio svoje ogorčenje činjenicom što ovaj problem nije riješen već 19 godina.

- Da se ovakav problem pojavio u Zagrebu, bio bi riješen iste godine. No, mi smo građani drugog reda i zato se to u Otoku razvlači već 19 godina, bez ikakve nade da će ikada biti riješeno. Već gotovo 20 godina s HŽ-om neuspješno dogovaramo izgradnju rampa na tri pružna prijelaza u gradu, čak je i policija to od njih tražila čak četiri puta, no efekta nije bilo. Teško mi je vjerovati da se već 19 godina ne može osigurati 4,5 milijuna kuna potrebnih za adekvatno osiguranje ta tri pružna prijelaza - istaknuo je ljutiti Šarić, dodavši kako su „na ovom međunarodnom željezničkom pravcu samo pružni prijelazi u Otoku nezaštićeni.“

- Razumijem neimaštinu i brojnost neriješenih pružnih prijelaza u Hrvatskoj, ali tu činjenicu ne razumijem - kazao je gradonačelnik Otoka.

FOTOGALERIJA: Stravična nesreća u Otoku

Lokalna vlast prvi je put HŽ-u pisala 1995. godine, nakon što je ponovno uspostavljen međunarodni željeznički pravac koji proilazi kroz Otok, pri čemu su tražili očitovanje državne tvrtke vezano uz postavljanje rampi.

Tada im je odgovoreno da je i prijelaz na kojem je na Dušni dan poginulo četvero ljudi „obilježen u skladu s važećim Pravilnikom“, za drugi su obećali rješenje najkasnije do 2000., a za treći nakon 2005. godine.

Ništa od toga se nije dogodilo. Iz Otoka ponovno pišu HŽ-u 2002., pri čemu posebno ističu upravo tragični prijelaz, a zbog činjenice što je iz naselja Čistine organiziran prijevoz školske djece autobusom koji svakodnevno vozi preko prijelaza.

Nacrt iz 2005. dao im je nadu kako će se nešto riješiti, a i sami su htjeli ubrzati proces kako bi se rampe postavile do 2008., a ne 2011. Kako je predviđeno Nacrtom.

U tom smislu o svom su trošku izradili tehničku dokumentaciju upravo za kobni prijelaz, no kako HŽ tamo nije planirao ništa raditi, ističe Šarić, obustavili su postupak ishođenja građevinske dozvole. U Otoku ističu da se nesreća u kojoj su izgubljena četiri života mogla i trebala izbjeći.