OPASNA AKCIJA

'Stavio sam mobitel u usta i skočio u rijeku. Da smo bili dalje, tko zna bismo li preživjeli. Na kraju su nam migranti pružili ruke i izvukli nas'

 PU osječko baranjska

Policajci Ivijan Hmeljina (40) iz Bilja i Josip Gibičar (56) iz Osijeka, iz Postaje granične policije Beli Manastir, u ponedjeljak su spasili 12 ljudskih života boreći se s valovima Dunava koji su potopili službeni policijski čamac dok su spašavali migrante nedaleko od Aljmaša.

Kako piše Glas Slavonije, sve je počelo pozivom iz Centra 112 da su negdje na Dunavu u blizini Aljmaša ljudi koji zovu u pomoć. Dojavljeno je da se nalaze na nekakvom otoku, ali ne znaju točno gdje. Tri policijska plovila, dva iz Postaje granične policije Beli Manastir i jedno iz Postaje granične policije Dalj, krenula su u potragu za njima.

Ivijan Hmeljina, koji u policiji radi već 22 godine, a posljednjih godinu i pol dana na granici, ispričao je kako se sve odvijalo te lipanjske noći. U njegovu dvorištu o događaju svjedoče službeni uprtač i uniforma koji se suše na užetu za rublje, kao i čizme pokraj njih.

- Pronašli smo ih oko 6 sati. Neki su se držali za grane, a uglavnom su svi bili u vodi na otprilike metar i pol dubine. Svi su bili promrzli i jako su se tresli, jer su samo od dojave stajali oko dva sata u ledenoj vodi, a tko zna koliko su prije poziva u pomoć ondje bili.

Probali su se probiti i izići iz rijeke, ali kamo god da su pošli, voda je bila sve dublja. Pozvali smo ih da uđu u čamac i primili smo 12 osoba, a u manje policijsko plovilo ušla su još četvorica. Ušli su u čamac i sjeli na dno da se ugriju i dok smo čekali da nam dežurni jave kamo da ih vozimo i što da s njima radimo, dva kruzera su prošla, a oni voze tako brzo da je to nevjerojatno i zato naprave velike valove - kaže policajac Hmeljina. Tad je i počela prava drama.

- Kako su ti valovi došli do nas, udarili su u granje i počeli se vraćati nazad. Mi nismo bili nasukani, jer to i nije bilo moguće. Samo smo došli plovilom u granje, što bliže migrantima zato da mogu ući k nama. U tom trenutku Dunav nas je povukao nazad i sve se uzburkalo. Kako smo bili puni, valovi su počeli prebacivati vodu u brod i vidio sam da tonemo.

Rekao sam kolegi da doda gas da se bar pokušamo nasukati i dođemo što bliže obali, jer na tih nekoliko metara razlika u dubini može biti i do pet metara. Migranti su se uspaničili jer nisu znali što se događa. Iako je kolega dodavao gas, nismo se uspjeli previše pomaknuti, jer sam vidio kako motori nestaju pod vodom, a voda je već bila napunila i pola čamca.

Nekako smo uspjeli ponovno ući među granje i pokazali smo migrantima da poiskaču van. Nekako smo im uspjeli pokazati da iziđu jedan po jedan, jer kako je koji krenuo, čamac se naginjao i mogli smo se prevrnuti. Kad su oni iskočili iz čamca, kolega Josip Gibičar i ja pokušali smo kantama izbaciti vodu, no nije nam uspjelo. Imao sam osjećaj da kako ja izbacim jednu kantu vode iz čamca, tako ih šest ponovno uđe - priča Hmeljina Glasu Slavonije i dodaje da se sve to odigravalo u nekoliko sekundi.

- U jednom trenutku vidio sam kako je sidro, kad se čamac nagnuo, krenulo prema nama i viknuo sam kolegi: 'Pazi, sidro!', ali, srećom pa na vrhu glisera postoji metalni rub koji ga je zadržao. Taman je Josip glavu promolio i sidro je udarilo. Mogao je poginuti. Kad smo vidjeli da nećemo uspjeti izbaciti vodu, i ja sam krenuo iz čamca, no sjetio sam se mobitela. Jedino su mi na pameti bile fotografije koje imam u mobitelu, pa sam se vratio po njega, stavio sam ga u usta i skočio u Dunav. Kad sam iskočio upetljao sam se u neko grmlje, a migranti su već bili daleko od nas. Srećom, vratili su se, pa su nam pružili ruke da se i mi izvučemo - priča policajac iz Bilja. Kad je Gibičar skočio za Hmeljinom uspio je uhvatiti konopac da zaveže čamac kako ga valovi ne bi ponovno povukli u dubinu.

- Oko pola sata do 45 minuta stajali smo u vodi zajedno s migrantima i čekali da netko dođe po nas. Došli su dečki iz postaje u Dalju i odvezli nas u Aljmaš te razvezli kućama. Da se to dogodilo samo malo dalje od obale, pitanje je bi li itko od nas preživio, jer smo svi bili odjeveni, a migranti su imali i ruksake. Na Dunavu smo neprekidno, ali ovo je baš izdvojen slučaj - zaključuje Hmeljina.

Josip Gibičar, voditelj službenog policijskog čamca, u policiji radi 28 godina, a na Dunavu oko 21 godinu i kaže kako do sad nije doživio ovako nešto.

- Ovo je prvi put, a nadam se i zadnji. Ne daj Bože da se ponovi - kaže Gibičar.

- Kad sam vidio da brod tone, prva misao bila je spasiti i migrante i nas, a što se tiče čamca, on i ako potone, danas-sutra će ga izvući iz vode i popraviti. Najvažnije je bilo spasiti ljudske živote. Migranti su nam pružili ruku da se možemo izvući, jer smo imali na sebi i čizme i svu opremu - ističe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 13:24