Stipe Božić: ‘Taj dan nikada neću zaboraviti, taj prizor kad smo sletjeli helikopterom...‘

Njihova imena zauvijek će ostati upisana u povijest hrvatskoga vatrogastva. Njih dvanaestero tog je 30. kolovoza 2007. godine izgubilo život na Velikom Kornatu, u najvećoj vatrogasnoj tragediji u povijesti hrvatske države. Išli su gasiti požar za koji se mnogi i dan-danas, 15 godina poslije, pitaju "što su išli gasiti".

Nažalost, u trenu je na Kornatu ugašeno šest ljudskih života, sedmorica su preminula u bolnicama u koje su bili transportirani, a jedino je Frane Lučić preživio. Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin ostat će u sjećanju svih nas.

Otežana komunikacija

Jedan od onih koji je pohitao pomoći unesrećenim vatrogascima bio je Stipe Božić, proslavljeni alpinist, dugogodišnji član HGSS-a koji je do tada sudjelovao u mnogim akcijama spašavanja. S njime su bili i Srđan Vrsalović Vrsa i Mladen Mužinić Frfa, prekaljeni HGSS-ovci s isto toliko akcija spašavanja, od kojih je velika većina bila uspješna.

- Sjećam se kao sada tog 30. kolovoza. Nikada ga neću zaboraviti, ma koliko se trudio, jer nitko ne voli pamtiti ružne stvari. Mislio sam da će to biti još jedan normalan, ‘dosadan‘ dan. Sjedio sam u svojoj kancelariji na HRT-u u Splitu kad me nazvao Vinko Prizmić, tadašnji pročelnik HGSS-a, i rekao mi da pohitam na helidrom jer su neki vatrogasci u vatrenom okruženju i treba ih izvući na sigurno. Došao sam na helidrom, gdje je već bio helikopter.

Član posade helikoptera vikao je: ‘Brže, brže‘, pa smo se Vrsa, Frfa i ja spremili najbrže što smo mogli kako bismo što prije krenuli prema Kornatima. Pokupili smo svu potrebnu opremu kako bismo ljude mogli izvući iz tog vatrenog obruča - prisjeća se Stipe Božić.

Helikopter je uzletio, ali nitko nije znao gdje točno ide. Odredište su bili Kornati, ali koji dio Kornata, nitko nije znao.

- Budući da se zbog buke u helikopteru ne može pričati, Prizmić i ja komunicirali smo preko SMS poruka. Mogu reći da nas je on ‘navodio‘. U jednom trenutku mi je napisao poruku: ‘Veliki Kornat‘ i krenuli smo tamo. Kad smo došli blizu Velikog Kornata, jasno se vidjelo mjesto na kojem je izbio požar i već smo vidjeli ljude na tlu kako leže.

U tom trenutku nismo znali da je itko opečen jer smo iz helikoptera samo vidjeli ljude kako leže. Plan nam je bio na tlo iz helikoptera samo spustiti Frfu, da im on pruži prvu pomoć i da ih nakon toga podignemo vitlom u helikopter. No, kako vitlo nije radilo, odlučili smo prvo spustiti Frfu, a onda sam rekao da spuste i mene - prepričava Božić.

Kad su se spustili na Veliki Kornat, imali su što i vidjeti. Dočekao ih je deveti krug pakla.

Teorije urote

- Vidjeli smo ljude kako leže opečeni, od kojih su neki već bili mrtvi. Razgovarali smo s njima, govorili im da smo im došli pomoći. Bili smo šokirani jer nismo znali da će nas ovako nešto dočekati. One za koje smo pretpostavili da su u najtežem stanju prve smo podigli na fiksno uže i uz pomoć helikoptera prebacili do obližnje lučice. Komunikacija nam je bila otežana jer na tom mjestu nema signala za mobitel, a nismo mogli komunicirati ni radiostanicama - rekao je Božić.

Naš sugovornik kaže kako mu je ova akcija spašavanja samo dodatno utrljala sol na ranu. - Zaista sam sve to proživljavao vrlo teško, kao nijednu akciju spašavanja do tada. Samo nekoliko mjeseci prije u prometnoj nesreći poginuo je moj sin Joško i ova kornatska tragedija me je samo dodatno podsjetila na to. Znao sam što će proživljavati roditelji tih mladića, stoga mi je bilo još teže - ističe Božić.

On je prošlih godina odlazio na Kornate kako bi se poklonio poginulim vatrogascima. - Bio sam dosta puta. Najmanje osam puta, ali više ne idem. Ne mogu više slušati razne teorije urote - zaključio je Božić.