Strategiju razvoja ruinirane željezničke mreže donijeli u tišini: Planiraju obnovu, ali ne zna se tko će sve to platiti

U tišini, bez ikakvih najava i kao da je riječ o ne odveć bitnom dokumentu, sredinom kolovoza na javno je savjetovanje upućena Strategija razvoja željezničkog sustava od 2022. do 2032. kojim je država zacrtala svoju "viziju" razvoja željeznica.

Za razliku od Strategije razvoja održivog turizma - mnogo manje važnog dokumenta s čijom je pripremom javnost bila obavještavana u detalje - država iz nekog razloga nije imala previše interesa privući pažnju javnosti na ovaj dokument, a zašto je to tako vidi se čim se iščita šturi materijal koji je zasad u e-savjetovanju prikupio 64 komentara, uglavnom negativnih.

Upućene zamjerke

Za početak, dovoljno je reći kako je Strategija za desetogodišnji razvoj dotrajalog i ruiniranog željezničkog sustava raspisana na samo 48 stranica te da se odnosi i na 2022., iako je na javno savjetovanje upućena praktički u posljednjem kvartalu godine koju obuhvaća i iako je upitno kad će uopće biti prihvaćena. U njoj izostaje i detaljna analiza postojećeg stanja sustava koji je kroz desetljeća nebrige sveden na najniže razine, ne računajući takozvanu SWOT analizu koja je stala na sve skupa dvije stranice i koja nabraja samo načelne probleme - naprimjer, zastarjele parametre, brzinska ograničenja na mreži, kašnjenja vlakova i slično.

Kako je vidljivo iz dokumenta, ta je analiza dana na temelju radionica kojima su prisustvovali sudionici željezničkog sustava, no iz komentara koje su dosad u e-savjetovanje upućivale zainteresirane stranke, zamjerke su kako je dobar dio dionika bio isključen iz procesa (recimo, privatni operateri prijevoza tereta, izuzev HŽ Carga, koji tvrde da drže više od 50 posto prevezenog tereta), da se načelni navodi iz dokumenta nikako ne mogu shvatiti kao strateško opredjeljenje razvoja željeznica, a kamoli kao neka vizija, da nedostaju konkretne mjere, podaci o tijelima odgovornima za njihovu provedbu te ono najvažnije - odakle će se namaknuti novac da se išta od načelno navedenoga provede.

Konkretno, Strategija je zacrtala 13 konkretnih potreba - modernizaciju i i obnovu mreže i voznog parka, poboljšanje ekonomske pozicije društava i kvalitete usluga, smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, osiguranje integriranog prijevoza, poboljšanje infrastrukture za modalni prijevoz i druge, kao i nekoliko pokazatelja uspješnosti na temelju kojih će se provjeravati jesu li mjere uspjele.

Do 2032., među ostalim, broj putnika treba s 13,5 povećati na 20 milijuna, udio obnovljene mreže s 1,83 dići na 15,3 posto, modernizirati ukupno 7,87 posto mreže, a udio ulaganja u željezničku infrastrukturu s 0,25 posto BDP-a povećati na 0,40.

Bez ozbiljne analize

Novac kojim bi HŽ doprinio obnovi mreže, navodi se, treba namaknuti u proračunu te napraviti za te svrhe poseban fond, no koliki je iznos potreban da se u 10 godina obnovi šestina ukupne mreže ne navodi se, niti kako bi ga trebalo osigurati. Priličnu količinu komentara na Strategiju uputio je i Sindikat prometnika vlakova Hrvatske iz kojega su rekli da je Strategija manjkava jer uopće ne navodi kakva očekivanja od željezničkog sustava imamo za 2032., ne navodi konkretne ciljeve koje želi postići niti raspisuje mjere kako to postići, a ne spominje ni konkretna tijela koja bi trebala biti odgovorna za njihovu provedbu.

"Izostala je bilo kakva ozbiljna analiza trenutnog stanja, a nije ni ozbiljnije analiziran proces transformacije i liberalizacije tržišta željezničkih usluga. Nacrt Strategije propustio je i ponuditi ostvarenje primjerenog vrednovanja naših prednosti - geoprometnog položaja Hrvatske kroz europsku mrežu glavnih prometnih koridora, kvalitetno međusobno prometno povezivanje hrvatskih regija", izjavio je tajnik Sindikata Anto Iličić.

Od Ministarstva prometa pokušali smo dobiti odgovor tko je autor strategije, koliko je za nju plaćeno, kad je i je li proveden javni natječaj, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor.