STROGOJ PROFESORICI PONIŠTILI ISPIT 'Ma tko, molim vas lijepo, ne zna za pjesmu 'More'?'

Ispit koji je podijelio prosvjetare i roditelje, uzbunio inspekciju i ponovo otvorio raspravu - moraju li gimnazijalci u Hrvatskoj znati boju Juditina prstena ili boju svjetala na kočiji Filipa Latinovicza - jučer je poništila prosvjetna inspekcija.

Time je petero gimnazijalaca Umjetničke škole Luke Sorkočevića u Dubrovniku, čiji su roditelji slučaj podigli do viših instanci , dobilo još jednu šansu za spas godine. Novi pismeni ispit polagat će danas, a usmeni ih očekuje za nekoliko dana pod nadzorom savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje.

Poništenje ispita ne znači i spas godine za petero učenika. U tročlanom povjerenstvu novoga ispita bit će ista profesorica hrvatskoga jezika Ana Dalmatin, na čije su se metode rada požalili roditelji posrnulih učenika.

Roditeljski zahtjev za izuzećem stroge profesorice ravnatelj škole Dživo Brčić nije uvažio.

Kao jedan od problema u slučaju dubrovačke umjetničke škole s gimnazijskim programom ispostavilo se što za koga (roditelje i nastavnicu) znači elementarno znanje iz hrvatskoga jezika i književnosti.

Za profesoricu Dalmatin elementarno je znanje poznavati nazive pjesama Josipa Pupačića ili poznavanje detalja iz Krležina djela “Povratak Filipa Latinovicza”.

Za roditelje elementarno znanje nije i pitanje koje tvrdi da je postavljala učenicima (Dalmatin to negira): koje su boje svjetla na kočiji Filipa Latinovicza.

RODITELJI OGORČENI NA STROGU PROFESORICU HRVATSKOG 'Boje me se jer neće učiti'

Uoči današnjeg pismenog ispita profesorici koje se, po tvrdnjama roditelja, djeca boje, zbog čega i izostaju s nastave, postavili smo nekoliko pitanja.

Ana Dalmatin je doktorica znanosti, ima status mentorice i predaje u školi 35 godina. Sebe opisuje kao “samosvojnu i principijelnu osobu koja se donkihotovski bori protiv svake vrste društvenih devijacija”. Svrha i smisao škole po njoj je sustavan i kontinuiran rad te redovito pohađanje nastave. Nastavni plan i program po njenom mišljenju nije prezahtjevan.

Što to točno učenici nisu znali iz knjževnosti da su zaslužili da padnu godinu?

- Ništa što nije vezano uz nastavni program, odnosno nastavne cijeline koje smo vrlo detaljno obrađivali na satovima. Koji, molim vas lijepo, građanin Republike Hrvatske ne zna za pjesmu “More” J. Pupačića? Dalje sam pitala temeljne kategorije vezane uz jezične sadržaje i ostala zaprepaštena neznanjem. Pitam se kako je dopušteno tolerirati neznanje iz hrvatskoga jezika, sagledavajući ga iz sinkronijske i dijakronijske jezikoslovne perspektive. Na to nas obvezuju koliko popovi glagoljaši, pop Martinac, u čijem su zapisu jezik i narod istoznačnica; Bartol Kašić, Ljudevit Gaj, kao i moji profesori Ljudevit Jonke, Ivo Pranjković i Marko Samardžija.

Što ste konkretno pitali vezano uz Krležino djelo?

- Samo kakve asocijacije kod Filipa Latinovicza izaziva riječ “frajle” u trenutku kada prolaze pored bordela, i tko je tu riječ izgovorio. Znate, ta riječ frajle u njemu izaziva odvratnost i gađenje s obzirom na davni neposredni dodir s bordelom - objašnjava Dalmatin.

Je li baš potrebno da se tako teško djelo obrađuje u umjetničkoj školi?

- Izvedba plana i programa moja je zakonska obveza. Nisam ja stavila u program Proustov ”Combray”, ni Faulknerov ”Krik i bijes”. Kada sam ja išla u gimnaziju, prije 40-ak godna, čitali smo ista djela.

Po njenim riječima, program iz književnosti ne može zastarjeti jer umjetnost nije tehnika. Riječi Marina Držića, nastavlja, pokazuju da su djeca u Dubrovniku u 16. stoljeću u školi obrađivala komediju “Tvrdica”, kao i danas.

- I to treba biti tako jer je književnost najznačajnije obilježje europske civilizacije koju se ne može razumjeti bez Homera, Sofokla, Vergilija, Dantea, Dostojevskog i Prousta. To su temelji i vrhunci civilizacije.

Njoj osobno rad u školi s obzirom na status profesora postao je veliko opterećenje. Bavi se znanstvenim radom i jedva čeka da se “oslobodi svih ovih nedaća koje prate prosvjetu”.

Budi li se empatija u njoj kada donese odluku da će srušiti učenika?

- Imala sam nekoliko slučajeva gdje je nastavničko vijeće od mene tražilo da pristanem da se učenicima negativna ocjena transformira u pozitivnu. Učinila sam to iz humanih, emotivnih pobuda. Ali, što kaže Kant: “Čovjek kao umno biće djeluje iz dužnosti i tako postaje moralno biće. Svako drugo djelovanje vezano uz simpatiju, milosrđe, ljubav, nije niti moralno niti legalno”. Kantovu tezu potvrdilo mi je životno iskustvo. Godinu dana nakon što sam pristala na zahtjev nastavničkog vijeća pojavila mi se inspekcija i pitala zašto sam to napravila. Zato se držim ove Kantove maksime - objašnjava.

Nakon što smo razgovor s profesoricom prepričali dvojici savjetnika za nastavu i jednome prosvjetnom inspektoru, došli su do zaključka da bi rad profesorice trebalo detaljno preispitati.

Pitali smo i akademike (književni razred) koliko poznaju detalje iz “Povratka Filipa Latinovicza”. Niti jedan od četvorice akademika nije znao odgovor na postavljeno pitanje. No, akademik Josip Bratulić, filolog, na upit moraju li učenici umjetničke škole znati djela J. Pupačića, odgovara: - Ako oni to ne znaju, nastavnik bi trebao pasti godinu.

Akademik Viktor Žmegač, koji je “Latinovicza” pročitao barem pet puta, pak procjenjuje da je postavljati detaljna pitanja o Krležinim djelima potpuno besmisleno.

- Takva su pitanja suvišna i ne bi smjela utjecati na uspjeh učenika jer djelo treba prosuđivati kao cjelinu, a ne prema detaljima - smatra akademik Žmegač.