Ne ogleda se ljepota crkve u visini tornja, listiću zlata u vitraju i sjaju mramora u podu, niti u estetici arhitekta koji ju je crtao i umješnosti inženjera koji ju je gradio, nego se ona osjeća u duhovnosti koja ključa iz nje bez obzira na to koliko joj vrata bila teška i koliko joj zasuna broje prozori. I sam papa Franjo čezne za "jednostavnom i crkvom skromnom poput Isusa, a ne samodostatnom tvrđavom koja svisoka gleda na svijet". Ljepota skromnosti i jednostavnosti o kojoj Papa govori je simbolička i odnosi se na crkvenu zajednicu, a mi pišemo o kući Božjoj, stvarnoj građevini koja ne bi trebala biti drukčija nego što je zajednica i onaj koji se tamo slavi.
Ljepota prožeta duhovnošću, pa i kršćanskom mistikom sa žuljevitim i izranjavanim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....