Svaki drugi na socijalnoj pomoći radno je sposoban

ZAGREB - Gotovo polovica svih primatelja socijalne pomoći u Hrvatskoj su odrasle, radno sposobne osobe! Riječ je o nešto više od 40.000 ljudi, od kojih većina socijalnu pomoć prima između pet i deset godina i nemaju nikakve druge prihode.



Međutim, slična je situacija, tvrde stručnjaci, i u drugim europskim zemljama.



Stimuliranje obitelji




- Naše su socijalne pomoći vrlo niske i sigurno nikome nije cilj živjeti od toga. Uspoređivao sam europske sustave, osobito njemački, s našim i u pogledu destimulacije za ulazak na tržište rada nimalo ne odskačemo: samac je svakako motiviran za pronalaženje posla, a eventualno obitelj s više djece može na socijalnoj pomoći ‘zaraditi’ jednako kao da jedan od roditelja radi za minimalnu plaću - objašnjava dr. Zoran Šućur iz Studijskog centra za socijalni rad zagrebačkog Pravnog fakulteta.



Socijalna pomoć, odnosno pomoć za uzdržavanje, za odraslog radno sposobnog čovjeka iznosi 500 kuna, i to je osnovica iz koje se računaju sva ostala socijalna prava. Ako par prima pomoć, svako od njih dobivat će 80 posto osnovice, odnosno 400 kuna. Za predškolsko dijete dobiva se jednak iznos, za osnovnoškolsko dijete 50 kuna više, a srednjoškolac dobiva punu osnovicu, odnosno 500 kuna. Da bi dobio socijalnu pomoć, primatelj ne smije imati nikakav prihod ni imovinu osim nužnog stambenog smještaja.



- Dakle, obitelj s troje djece može zaraditi 2150 kuna, a minimalna plaća za jednog od roditelja iznosila bi oko 2250 kuna neto. Samo 100 kuna viša zarada od rada može biti destimulirajuća, no to je isključivo slučaj kod obitelji s djecom i to je praksa u sustavima cijele Europe - objašnjava dr. Šućur.



Stav je da se obitelji s djecom mora stimulirati jer, objašnjava, ne postoji mogućnost da se kazni odraslu radno sposobnu osobu koja ne želi raditi a da se pritom ne kazni i djecu.



- Međutim, kad bi oba roditelja radila za minimalnu plaću, svakako bi im to bilo isplativije - objašnjava dr. Šućur. Spomenuta obitelj bi, u svakom slučaju - radila za minimalnu plaću ili dobivala socijalnu pomoć - imala pravo i na nešto više od 1000 kuna dječjih doplataka.



Radno sposobne osobe koje primaju stalnu socijalnu pomoć, ističe dr. Šućur, moraju biti prijavljene na Zavod za zapošljavanje i aktivno tražiti posao. No, najčešće je riječ o neobrazovanim i teško zapošljivim osobama.



- Ono što ne valja u našem sustavu jest činjenica da za radno sposobne primatelje ne postoji obaveza društveno korisnog rada i da primatelji gube pomoć ako bilo što zarade na tržištu - objašnjava dr. Šućur.



Primjerice, ako spomenuta obitelj s troje djece povremeno nešto zaradi - otac radi u građevini, a majka čisti - izgubit će socijalnu pomoć ili će im zarada biti odbijena od ukupnog iznosa pomoći.



Svijet rada mijenja osobu




- To je vrlo destimulirajuće, jer peteročlana obitelj ne može preživjeti od 2000 kuna. Njih treba motivirati da nađu bilo kakav posao. Ako i zarade još toliko, teško će živjeti. Stoga bi trebalo uvesti mogućnost i daljnjeg primanja pomoći ili barem dijela pomoći uz slabo plaćene poslove. Ulazak u svijet rada je važan, on mijenja osobu, koja će tada lakše pronalaziti i bolje plaćene poslove. Dakle, treba je stimulirati za posao - kaže.



Početak svakako, dodaje, može biti volonterski rad u lokalnoj zajednici, no to je u Hrvatskoj još rijetkost.



- Razmišljamo o reguliranju društveno korisnog rada u novom zakonu o socijalnoj skrbi - kaže državna tajnica za socijalu Dorica Nikolić.



Socijalnu pomoć prima oko 93.000 ljudi, odnosno nešto manje od 22.000 samaca i 21.000 obitelji. Za 2009. godinu osigurano je 497,6 milijuna kuna ili 442 kune po korisniku mjesečno.



Europski prosjek




Stalnu pomoć prima 2,11 posto stanovništva, što odgovara europskom prosjeku, te je značajno manje nego u baltičkim državama i nekim državama u okruženju. Otprilike jednak udio populacije - dva posto - prema podacima UN-a iz 2001. godine živi s manje od jednog američkog dolara.



- U Europi se pokrivenost kreće oko 2 posto, osim u zemljama s anglosaksonskom tradicijom, poput Velike Britanije i Irske, gdje se postotak kreće oko 6-7 posto - kaže dr. Šućur.



Broj korisnika u Hrvatskoj, dodaje državna tajnica Nikolić, iz godine u godinu pada, pa je, recimo, prije tri godine pomoć primalo oko 120.000 ljudi.



- Prema našim podacima, koji su okvirni jer još nismo umrežili centre za socijalnu skrb, smanjenje se dogodilo upravo među nezaposlenima - kaže Nikolić.



Penzioneri najugroženiji



Socijalnu pomoć, ističe dr. Šućur, prima mnogo manje ljudi od percepcije koja vlada u društvu.



- Potreba je sigurno puno veća, no mnogi je i ne traže zbog srama i stigme - kaže dr. Šućur.



No, neku vrstu materijalne naknade, poput invalidnina, smještaja u dom, naknade za roditelja njegovatelja, pomoći za ogrjev ili podmirenje troškova pogreba, prema procjenama Ministarstva, prima između četiri i šest posto stanovništva.



Najugroženije skupine su osobe straije od 64 godine bez ikakvih primanja, kojih ima oko 85.000, te jednoroditeljske obitelji, kojih ima oko 180.000. Međutim, njih tek 10-ak posto traži pomoć.



N ajugroženiji slojevi iz proračuna dobiju najmanje novčane pomoći



Hrvatska za ukupna socijalna davanja, u koja su uključeni i porodiljne naknade, mirovine, branitelji, dječji doplaci i drugo, izdvaja oko četiri posto BDP-a, no najsiromašnijima od toga ide samo između 0,3 i 0,6 posto, ovisno o načinu izračuna. Prosjek Europske Unije je oko 1,5 posto, prema čemu bi se, prema ranijim savjetima Svjetske banke, trebala voditi i Hrvatska.



Naime, opetovano nas upozoravaju da najsiromašniji slojevi u Hrvatskoj dobivaju najmanje od golemog kolača socijalnih davanja iz proračuna te da transferi s područja socijalne skrbi najmanje utječu na poboljšanje standarda i suzbijanje siromaštva. Najveći dio odlazi na davanja koja ne ovise o imovinskom ili dohodovnom cenzusu, odnosno ovise o kriterijima koji nemaju veze s imovinskim stanjem: braniteljski status, rodilje, natalitetni dodaci...



Od ukupnih izdataka, Hrvatska samo 5 posto troši na naknade iz socijalne skrbi. Prije dvije godine Svjetska banka jasno nam je postavila kriterij za sudjelovanje u PAL projektu: morate preraspodijeliti socijalna davanja i povećati naknade najugroženijima, odnosno povećati socijalne pomoći.



Nakon sedam godina, Vlada je prošle godine konačno povećala osnovicu za davanja iz područja socijalne skrbi za 25 posto, odnosno sa 400 na 500 kuna. To je, kažu stručnjaci, glavni razlog što se u posljednjem izvješću Svjetska banka minimalno bavila našim socijalnim davanjima.



Osnovica po kojoj se računa nije vezana uz troškove života, prosječnu plaću, liniju siromaštva ni bilo koju drugu promjenjivu veličinu, nego je fiksna.



- U prijedlogu reforme socijalnih naknada predložili smo da se one veže uz liniju siromaštva, no to nije prošlo. Osnovica je sada fiksna, ona je, priznajem, niska, no u skorijoj budućnosti ne treba očekivati nova povećanja - kaže Nikolić. (K. T.) 




  Najviše socijale živi na sjeveru



93.745 osoba (2,11 posto stanovništva) prima stalnu socijalnu pomoć od države



43 posto svih primatelja ili 67
posto svih odraslih je radno sposobno (ukupno 40.086 osoba)



500 kuna iznosi socijalna pomoć za odraslog radno sposobnog samca



2 posto stanovništva živi s manje od jednog dolara (ili 5 kuna) na dan



4-6 posto stanovništva obuhvaćeno je nekim oblikom materijalnih socijalnih davanja



16-18 posto stanovništva živi u riziku od siromaštva



10-11 posto stanovništva živi u siromaštvu



4, 3 posto najveći je udio primatelja socijalne pomoći u Hrvatskoj.



Vlasnik neslavnog rekorda je Međimurska županija, a postotak joj toliko odskače zbog velikog broja romskih obitelji koje ondje žive






Nitko ne zna koliko Hrvatska ima siromašnih 



Udio siromašnih ovisi o metodologiji računanja pa sve podatke treba

uvijek uzeti s rezervom




Nitko ne može odgovoriti koliko ima siromašnih u Hrvatskoj, jer to zapravo ovisi o metodologiji računanja: UN kaže da 2 posto stanovništva živi s manje od jednog američkog dolara dnevno, Eurostat izvještava o 16 do 18 posto onih u riziku od siromaštva, Svjetska banka procjenjuje da se postotak siromašnih kreće od 10 do 11 posto populacije, a s manje od 4,3 dolara dnevno, što se uzima kao granica apsolutnog siromaštva za Europu, živi nešto manje od pet posto stanovništva.



- To su podaci koje treba uzimati s rezervom. Eurostat, recimo, uzima podatak koliko stanovnika živi s manje od 60 posto medijana dohotka kućanstva, što za samca iznosi oko 2000 kuna. Po tome, stopa se kod nas  kreće između 16 i 18 posto, no to ne znači da te osobe ne mogu podmiriti osnovne potrebe, već da su ‘u riziku’ od toga - kaže dr. Šućur.



Hrvatska ne odskače od prosjeka EU koji iznosi 16 posto. Međutim, zbog metodologije taj podatak nije osobito reprezentativan. Naime, nije isto živjeti s 55 posto medijana u Luksemburgu ili Rumunjskoj.



- Razlika u statističkoj stopi siromaštva između tih dviju zemalja je minimalna. Međutim, najvjerojatnije obitelj ‘u riziku od siromaštva’ u Luksemburgu živi bolje nego srednja klasa u Rumunjskoj - objašnjava dr. Šućur. (K. T.)






Kristina Turčin
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:29