Riječ je zaista o velikom preokretu u dosadašnjoj istražnoj praksi, zanimljivo je da se tužiteljstvo na ovakvu promjenu odlučilo baš u slučaju Agrokor

Prvi put od stupanja na snagu tzv. novoga Zakona o kaznenome postupku (ZKP) koji je istragu prebacio u nadležnost Državnoga odvjetništva, pri ispitivanju svjedoka u nekoj velikoj istrazi, osim tužitelja bit će nazočni i odvjetnici okrivljenika, ali i sami okrivljenici.

Na ovaj svojevrsni presedan tužiteljstvo, točnije zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, odlučilo se u “majci svih slučajeva” - aferi Agrokor, a funkcija okrivljenika i odvjetnika neće biti isključivo - promatračka, nego će moći postavljati i pitanja svjedocima.

Odluka Europskog suda

Riječ je zaista o velikom preokretu u dosadašnjoj istražnoj praksi, gdje su tužitelji sami bez prisutnosti obrane ispitivali svjedoke. Razloge takvoga preokreta nije teško pogoditi. Tijekom posljednjih godina praksu da svjedoke u istrazi tužitelji ispituju bez prisustva obrane sudovi su sve više kritizirali, smatrajući da su takvi “nekonfrontirani” iskazi jednostrani, odnosno pogoduju tužiteljstvu, a to je proizlazilo i iz europske prave stečevine, odnosno odluka suda u Strasbourgu. Ovim zaokretom tužiteljstvo očigledno želi unaprijed izbjeći situacije po kojima bi ih kasnije obrana optuživala da su manipulirali svjedocima, odnosno usmjeravali njihove iskaze. Nakon provođenja ovakvoga ispitivanja - u kojemu će pitanja moći postavljati i okrivljenici i njihovi odvjetnici, tužitelji će optužbe uvijek moći odbiti uz argumente “Bili ste tamo na ispitivanju, zašto ih niste pitali ili im prigovorili da ne govore istinu”.

Zanimljivo je da se tužiteljstvo na ovakvu promjenu odlučilo baš u slučaju Agrokor, što upućuje na to da je riječ o predmetu koji je od velikog značenja te ne žele da iskazi kasnije budu kompromitirani optužbama obrane o manipulacijama. Informaciju o promjeni prakse potvrdilo je Jutarnjem listu više izvora iz odvjetničkih krugova, a prema tim izvorima, već prošli tjedan na ispitivanju svjedoka u slučaju Agrokor osim tužitelja nazočili su branitelji nekih okrivljenika pa su i oni svjedocima postavljali pitanja. Sva ta pitanja obrane te odgovore tužitelj je uredno konstatirao u zapisnik. No, kako smo jučer doznali od Dubravke Krklec i Mate Matića koji brane Mislava Galića, iz zagrebačkoga županijskoga tužiteljstva su im rekli da osim njih, na ispitivanju svjedoka u aferi Agrokor može nazočiti njihov branjenik, koji će također postavljati pitanja svjedocima.

- Poslali smo upit tužiteljstvu da nas obavijesti o datumima ispitivanja svjedoka, sukladno odredbama ZKP-a, a oni su nam odobrili prisustvo na ispitivanju, kao i našem branjeniku - rekla nam je D. Krklec u telefonskome razgovoru. Sve do srpnja 2009. na području Hrvatske na snazi je bio Zakon o kaznenom postupku prema kojemu je istragu provodio sud, točnije istražni sudac. Na ročištima kod istražnoga suca bili su pozivani i tužitelj i obrana, riječ je bila o tzv. kontradiktornome postupku, odnosno obje strane i obrana i tužitelj praktično su imale jednaka prava. Međutim, u srpnju 2009. Hrvatska je (tada samo za predmete iz nadležnosti Uskoka) uvela novi ZKP koji je istragu prebacio u nadležnost tužitelja. Dakle, svjedoke bi ispitivali tužitelji, a obrana bi kasnije imala uvid u zapisnike o ispitivanju svjedoka, no samome ispitivanju ne bi mogli prisustvovati.

Kritike obrane

U rujnu 2011. novi ZKP počeo se primjenjivati na kaznena djela i iz nadležnosti preostalih odjela Državnoga odvjetništva, odnosno onih općinskih i županijskih, čime je istraga potpuno uklonjena iz nazočnosti sudova. Vremenom su se na takvu praksu pojavljivale sve jače kritike obrane, pa se čak neka razmišljanja išla u smjeru toga da se istrage vrate pod okrilje sudova. Međutim, odredbe ZKP-a ostavljale su tužiteljima mogućnost da okrivljenike pozovu na istražna ročišta, no takva se mogućnost gotovo nikad nije upotrebljavala.

Međutim, u nekoliko odvojenih manje eksponiranih slučajeva, regionalna tužiteljstva znala su pozvati odvjetnika da nazoči ispitivanjima svjedoka, no bili su to vrlo rijetki slučajevi. Premda je praksa Vrhovnoga suda jasno ukazivala da kod ocjena nekonfrontiranih iskaza sudovi trebaju imati prilično skepse, najviša sudska instanca takve iskaze nije nikad proglasila nezakonitima. Naime, u gotovo svim većim predmetima obrane su u fazi odlučivanja o optužnici već tradicionalno tražile da se iz spisa izdvoje iskazi svjedoka jer obrana nije nazočila njihovu ispitivanju, no Vrhovni sud zatim bi odlučujući u drugome stupnju, o svim takvim predmetima argumente odbio, zaključujući da su iskazi zakoniti.