Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF i Biom protiv slučajnog ulova u ribarstvu

Prelovili smo 80 posto ribljih stokova, s njima i mnoge vrste koje nam nisu bile na jelovniku, a upravo te slučajne žrtve bile su tema okruglog stola „Zajednički pristup za smanjenje prilova u jadranskom ribarstvu“, koji su u srijedu organizirali WWF i Udruga Biom.

Ribolov je danas vrlo učinkovit u lovu ciljanih vrsta. Na žalost, ta učinkovitost nije manja kada pričamo o neciljanim vrstama, istaknuo je voditelj morskog programa u WWF Adriji Mosor Prvan.

Jadran je istovremeno žarište bioraznolikosti i more s najvećim brojem ugroženih i ranjivih morskih bića, a prilov je jedan od glavnih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja, kao što su morske kornjače, morski psi i morske ptice.

"Neke od tih vrsta doslovno su dovedene do ruba izumiranja, kao što je, primjerice, sklat sivac", upozorio je Prvan.

Prilov se odnosi na dio ulova koji je nenamjerno ulovljen tijekom ribolovne aktivnosti, a uključuje slučajni ulov ugroženih vrsta ili odbačeni ulov nekomercijalnih i komercijalnih morskih organizama.

Ribarima nije u interesu loviti vrste koje ne mogu prodati, a osim što time dugoročno narušavaju ravnotežu morskog ekosustava te održivost ribarstva, ulovom nekih neciljanih vrsta oštećuju se ribolovni alati ili se smanjuje njihova lovnost.

Ptici nije mjesto na udici

Primjerice, kaže Prvan, jedna morska kornjača na plutajućem parangalu može značajno smanjiti njegovu lovnost, a dupin zapetljan u mrežu često znači potpuni gubitak tog alata.

Stručni suradnik za ribarstvo iz Udruge Biom Hrvoje Čeprnja kaže da od prilova nisu pošteđene ni morske ptice, u Europi ih godišnje strada čak 200.000.

"U Jadranu žive neke izrazito rijetke morske ptice, kao što su kaukal, gregula i sredozemni galeb, koje su također česte žrtve prilova. Prilov je ribaru propuštena prilika, a ptici smrtni ishod. Jedno je jasno - ptici nije mjesto na udici“, ističe Čeprnja.

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF i Udruga Biom ističu kako žele stvoriti bolji uvid u problem prilova na Mediteranu te suradnjom sa znanstvenicima, ribarima i zakonodavcima iznaći rješenja za smanjenje tog problema.

Mjere smanjenja prilova ne moraju nužno značiti tehničke promjene na ribolovnim alatima već ponekad treba uvesti prostorno-vremensku regulaciju ribolova jer gubitak bilo koje morske vrste eksponencijalno ubrzava degradaciju života u moru i vodi ka njegovom potpunom kolapsu.

Dobre ekološke odluke ujedno su i dobre ekonomske odluke: ono što je dobro za okoliš, također je dobro za gospodarstvo, istaknuto je na okruglom stolu.