'Svoju budućnost gradimo na biljci uvezenoj iz Sibira'

Kada smo prije dvije godine prvi put posjetili Matiju Cetinića Frankosa (nadimak po djedu s Korčule) na njegovu imanju u prigorskom Donjem Laduču, predstavili smo ga kao mladog poljoprivrednika s ambicoznim planovima u uzgoju egzotičnog bobičastog voća.

Sa suprugom Zoranom Anom planirao je sadnju dotad u nas nepoznatih sibirskih borovnica koje se zovu haskap, a zajedno s istomišljenicima okupljao se u zadrugu uzgajivača bobičastog voća Berry Organica.

Dvije godine poslije Matija se prijavio na izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika, a u Donjem Laduču dočekao nas je niz iznenađenja. Prvo i najvažnije je dječji plač i igra obiteljskih prinova Leona (18 mjeseci) i šestomjesečne Katarine. Drugo je lijepo uređena i ograđena plantaža haskapa sa sustavom navodnjavanja kap po kap na 1,2 hektara u obližnjoj Mariji Bistrici. Treće, zadruga Berry Organica danas okuplja devet mladih proizvođača koji jedni drugima pomažu u proizvodnji razmjenom znanja i rada, zajedničkom kupnjom sadnica i nastupom na tržištu.

Istražio tržište

Naime, kako je površina kojom njegov OPG raspolaže relativno mala za ozbiljan uzgoj, Matija već dvije godine radi na pozivanju ostalih proizvođača u Hrvatskoj koji uzgajaju haskap kako bi ga zajedno plasirali na tržištu EU. Tržištu koje ovu bobicu cijeni, a nema je dovoljno za konzumaciju u količinama koje se traže. Svoju ideju i projekt predstavio je u brojnim medijima i od početka projekta do sada javilo mu se stotinjak zainteresiranih. Nakon istraživanja tržišta Matija je organizirao kupnju i dopremanje sadnica više sorti haskapa iz Poljske. Prvi urod je došao rano, već početkom svibnja 2016.

- U tom trenutku količina plodova je bila mala da bi se mogla smatrati ozbiljim urodom, međutim donijela je veliko veselje nama, ali i ostalim kolegama kojima je haskap rodio jer je to bio dokaz da ova zanimljiva bobica može uspijevati i u našim krajevima. Plod je okusom križanac između klasične američke borovnice i domaće šljive, a kako je blago kiselkast, bio je pravo osvježenje svakome tko ga je okusio. Već u četvrtoj godini daje puni urod od 3 do 5 kilograma po sadnici, a u petoj ili šestoj već ostvaruje povrat investicije - kaže nam Matija na svojoj plantaži.

Za podizanje nasada, implementaciju ekološkog sustava navodnjavanja putem solarnih panela i potrebnu mehanizaciju OPG Cetinić prijavio se i za mjeru 6.3.1. za dostupna stredstva iz fondova EU koja su mu i odobrena u 2016.

I na natjecanje za mladog poljoprivrednika prijavio se, kaže, jer je “naša zadruga u ovom trenutku jedna od najbolje organiziranih i najbrže rastućih grupa mladih ljudi u RH u poljoprivredi”.

- Prva smo generacija poljoprivrednika koja je krenula prije nekoliko godina samo s vizijom, voljom i motikom. Dokazujemo svaki dan da ako mi kao potpuni autsajderi možemo planirati, provoditi i biti uspješni u poljoprivrednim aktivnostima, to mogu i drugi. Svaki dan se susrećemo s raznim poteškoćama, koje kao zadruga i kao obitelj uspješno nadilazimo. Sami izrađujemo i realiziramo projekte financirane sredstvima EU, dijelimo opremu i mehanizaciju, međusobno si pomažemo i podržavamo se. Okupili smo u zadrugu stručnjake iz kritičnih segmenata poslovanja koji svojim znanjem, iskustvom pridonose mjerljivim, opipljivim rezultatima. Zbog svega navedenog smatram da zaslužujemo podršku šireg dijela struke, tržišta i medija. Ovaj natječaj je izvrsna prilika za “pokazivanje” učinjenog, konkretnog i vidljivog - kaže nam Matija.

Prekid s tradicijom

Dodaje da su mladi u poljoprivredi danas suočeni s grubom i hladnom realnošću koja ti govori da pođeš “trbuhom za kruhom” ostavljajući iza sebe stotine godina tradicije poljoprivredne proizvodnje koju su započeli naši preci.

- Postoji dio nas koji smo kroz udruživanje, otvorenu komunikaciju, jasne ciljeve i načine dolaženja do njih odlučili poduzeti nešto. Teško je otići van i krenuti od nule, međutim teško je i ostati i pokušati napraviti nešto drugačije, odlučnije i upornije nego bilo kada do sada. Ali bez jasnog zajedničkog nastupa, mi mladi ostajemo samo statistički broj koji svakim danom slomljena srca napušta Hrvatsku. Pozivam sve članove ocjenjivačke komisije da podrže rad naše zadruge i nagrade nas pobjedom. Na taj način će svim mladim ljudima u poljoprivredi poslati jasnu i snažnu poruku da ostanu u domovini, organiziraju se i pridruže nam se u radu za opće i zajedničko dobro - kaže Matija koji, ni manje, ni više, na izboru očekuje pobjedu.

Pionirski pothvat

Haskap je relativno nepoznata bobica na našem području te, za razliku od ostalog bobičastog voća koje već desetljećima uspješno dospijeva u našim krajevima, sadnja haskapa je bila svojevrstan pionirski pothvat s obzirom na to da su do sada zabilježeni neorganizirani uzgoji koji nisu dali značajne rezultate niti količine plodova koji bi se mogli smatrati relevantnima. Kao bobica koja je originalno porijeklom iz Sibira, tj. Kamčatke i Kanade, određene sorte haskapa su uzgojene na sjevernoj obratnici, a Hrvatska koja je u umjerenom klimatskom pojasu pokazala se plodnim tlom za uzgoj poljskih sorti koje su prilagođenije našim krajevima. Projekt uzgoja haskapa u Hrvatskoj klimatski gledano dat će pokazatelje kroz 5-10 godina, kada će se od očekivanih prinosa moći napraviti statistički prikaz koji će dati jasan uvid u uspješnost uzgoja ove bobice po sortama u našim krajevima.

Haskap je inače otporan na bilo kakve zimske uvjete, ali problem mu stvaraju ljetne vrućine i suša. Zato su članovi zadruge pod poslovnu aktivnost uveli investiranje u sustav solarnog navodnjavanja, opskrbu vodom kap po kap iz obnovljivih izvora energije.

Matija kaže da će naši proizvođači voća u nekim segmentima ponuditi konkurentan proizvod po tržišno prihvatljivoj cijeni u kojoj se mogu pronaći svi, od proizvođača do krajnjeg kupca.

- Velika je šteta što zbog birokracije, rak rane našeg društva, sporosti, nerazumijevanja i nepodrške svih onih uključenih u proces iskorištavanja sredstava vrijeme ide, a novac iz fondova EU propada. Gledam na to - “ako ih ne koristimo, ne služe nam - propadaju”. Status quo u poljoprivredi nakon nekog vremena postaje ustvari nazadovanje.

Ključna su pitanja zašto? Tko? Što? Gdje? Kako? Kada? Imajući na umu da se dostupna sredstva trebaju i moraju iskoristiti na najbolji mogući način. Moja poruka nadležnim ministrima i ministarstvima: manje priče - više djela - na korist seljaka, poljoprivrednika koji zaradom od svog uroda neće kupiti treći BMW nego svojoj djeci platiti vrtić, školu i staviti hranu na stol - zaključuje Matija Cetinić Frankos uz neizbježni dodatak, ponavljanje njegova poslovnog mota - Poljoprivreda nije posao, ona je način života.